Nepoznati Zagreb

Pogled prema sjeverozapadu sa krova dvorišne zgrade (u pozadini Grmoščica). Snimio: Ivan Zemljak, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj"


Osnovna škola Augusta Šenoe ove godine slavi 80. rođendan i red je posvetiti joj bar jedan post, pogotovo stoga što je to jedna od škola koje su sudjelovale u prekretnici školstva u Hrvatskoj i Zagrebu, a za što je velikim dijelom zaslužan njen projektant, arhitekt Ivan Zemljak.

Naime, nakon I svjetskog rata školstvo u Hrvatskoj je još uvijek bilo bazirano na sistemu naslijeđenom iz Austro-Ugarske, sa 4 razreda obavezne osnovne škole, a i sami školski objekti su u najvećoj mjeri bili građeni u skladu sa tim osnovama. No, 1929. godine donešen je novi zakon po kojem se uvodi obavezna osmogodišnja osnovna škola, a u nastavu se uvodi i tjelesni odgoj što gimnastičke dvorane čini nužnim dijelom suvremenih škola.

Istovremeno, 30-tih godina 20. stoljeća Zagreb doživljava sve brži rast i osobito se dinamično razvijaju tadašnji rubni dijelovi grada, osobito Trešnjevka kao najveće radničko predgrađe. U skladu sa time na području Trešnjevke i najbliže okolice sagrađene su u razdoblju između 1930. i 1940. čak četiri nove osnovne škole:

1929.: Osnovna škola u Novoj cesti (sada Osnovna škola kralja Tomislava)
1930.-1932.: Osnovna škola u Selskoj cesti (sada Osnovna škola Augusta Šenoe)
1934.-1935.: Osnovna škola u Koturaškoj cesti (sada Osnovna škola Tina Ujevića)
1939.-1940.: Osnovna škoal na Knežiji (sada Osnovna škola Matije Gupca)

(ako malo bolje pogledate, u sva tri Trešnjevačka primjera uz školu su građene i crkve te su ta dva objekta trebala predstavljati svojevrsne mikrocentre svojih gradskih četvrti - u stvarnosti je to postao tek Trešnjevački trg, zahvaljujući svojem položaju na križanju važnih puteva i tržnici, koja je uz njega prisutna gotovo od samog nastanka trga, dok se uz križanje Selske i Baštijanove odnosno na sjevernom dijelu Knežije nikad nisu razvili neki važniji centri gradskog života ... tu je osobito zanimljivo zapaziti Selsku cestu koja niti na jednom svom segmentu, osim možda oko križanja sa Ozaljskom, nema neku važniju ulogu u gradskom životu osim prometne - po tome je možda i jedinstvena u našem gradu u kojem većina glavnih prometnica nosi sa sobom i druge sadržaje)

Uz te škole treba spomenuti i jednu koja se ne nalazi na Trešnjevci, ali je vrlo značajna u kontekstu spomenutih promjena, a to je osnovna škola na Jordanovcu, koju je također projektirao Ivan Zemljak, kao prvu na kojoj je raskrstio sa starim obrascima gradnje školskih objekata.

Ivan Zemljak je rođen 1893. godine i školovao se osim u Zagrebu i u Grazu i Pragu, a, nakon što se zaposlio kao referent u gradskoj službi, studijski je posjetio i Nizozemsku te je sa tih putovanja donio svježe ideje koje su u to doba kružile zapadnom Evropom. Za vrijeme svog rada u gradskoj službi on je bio zadužen za izgradnju školskih objekata te je jedan od najzaslužnijih za nove više standarde u njihovoj izgradnji koji su primjenjivani od tog doba. Na žalost, nakon 2. svjetskog rata više nije bio toliko aktivan na tome području, no svejedno je doprinosio izgradnji grada svojim komentarima u njegovoj preobrazbi toga doba. Umro je u Zagrebu 1963. godine.

Što se baš škole u Selskoj tiče, ona je prva škola u zagrebu projektirana u skladu sa tada novim zakonom prema kojem je bila odijeljena nastava za dječake i djevojčice tako da se škola u stvari sastoji od tri objekta: ulične zgrade (u kojoj su tada bile djevojčice, a sada su niži razredi), dvorišne zgrade (u kojoj su tada bili dječaci, a sada su viši razredi) te povezujućeg objekta u kojem su se cijelo vrijeme nalazili prostori dječjeg vrtića (Dječji vrtić "Bajka", najstariji gradski dječji vrtić građen specijalno za tu namjenu) i gimnastičke dvorane. U prostoru između zgrada su projektirani bazeni (jedan veći te dva manja za neplivače) i igralište, a u središnjoj zgradi su zamišljeni i prostori za boravak skupina djece izvan nastavnog programa (tokom školskih praznika). Cijeli objekat odlikuju ravni krov (kao odmak od do tada široko prisutnih kosih krovova), veliki prostori i bijele plohe, te funkcionalna povezanost unutar objekata i među njima. Tako se, među ostalim, mislilo i na komunikaciju između objekata u svako doba godine (natkrovljeni prolaz koji štiti od kiše i sunca), prikladni namještaj, zasjenjenost u ljetno doba (drvoredi jablana koji su prisutni u gotovo svim Zemljakovim projektima) ...

Sam školski objekat je do današnjih dana ostao većim dijelom sačuvan (središnji i dvorišni objekat su obnovljeni tokom proteklog desetljeća, ulični još čeka na obnovu) uz zatvaranje velikih prostora okrenutih dvorištu (što je oštetilo originalnu zamisao komunikacije među njima), dok su bazeni još davno nestali i pretvoreni u prostor igrališta.

Vrijedi napomenuti da i obližnje vanjsko igralište (izvan ograde škole, dobro vidljivo od raskršća Selske i Baštijanove) vrlo vjerojatno datira iz istog doba tako da je to možda i najstarije javno dostupno sportsko igralište u gradu nakon Srednjoškolskog igrališta u Klaićevoj.

Napomena: Građa za pisanje ovog posta je sakupljena s raznih izvora, a ponajviše iz knjige Darje Radović Mahečić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj", izdanje "Školske knjige" i Instituta za povijet umjetnosti te izdanja Vanje Žanko i Silvije Limani "Zagrebačke škole (škole i fakulteti međuratnog razdoblja)", u izdanju Centra za kulturu Trešnjevka (galerija Modulor).



Igralište danas. Autor nepoznat, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Ulični objekt danas. Snimio: Vanja


Središnji objekat danas. Snimio: Vanja


Dvorišni objekt danas. Autor nepoznat, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Dvorišni objekat pri završetku gradnje. Snimio: Ivan Zemljak, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Dvorišni objekt (uočite prazninu iza njega, tu se sad nalazi firma "Ericsson Nikola Tesla"!).
Snimio: Ivan Zemljak, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Pogled na ulični objekt iz dvorišta. Snimio: Ivan Zemljak, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Središnji objekt (danas Dječji vrtić "Bajka"). Snimio: Ivan Zemljak, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Središnji objekat. Snimio: Ivan Zemljak, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Natkriveni prolaz. Snimio: Ivan Zemljak, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Prizemna etaža dvorišnog objekta (očito prostor za odmor). Snimio: Ivan Zemljak, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Prostor igrališta gledan iz uličnog objekta. Snimio: Ivan Zemljak, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Stubište. Snimio: Ivan Zemljak, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Tlocrt škole. Snimio: Ivan Zemljak, preuzeto iz knjige Darje Radovčić i suradnika "Moderna arhitektura u Hrvatskoj".


Detalj igrališta izvan školske ograde. Snimio: Vanja


Vanjsko igralište uz sjeverni drvored jablanova koji daju sjenu školi i unutarnjem igralištu za ljetnih mjeseci. Snimio: Vanja


Južni drvored jablanova koji daje sjenu vanjskom igralištu. Uz drvored prolazi pješačka staza od Baštijanove prema Kostelskoj ulici i predstavlja važnu prometnu vezu između kvartova zapadno i istočno od Selske, a ima i veliki potencijal kao dio biciklističke trase koja povezuje centar grada sa kvartovima jugozapada (Ljubljanica, Rudeš, Špansko, Jankomir, Prečko, Vrbani) . Snimio: Vanja


Na kraju, pogledajte koja je sve imena nosila ova škola tokom svojih 80 godina (preuzeto sa web stranice škole)!

- Državna narodna ženska škola
- "Kraljica Marija" -(dvorišna zgrada)
- Državna narodna muška škola "Kralj Aleksandar" -(ulična zgrada)
- Državna djevojačka pučka škola
- XVI sedmogodišnja ženska škola
- XV sedmogodišnja muška škola
- Državna narodna osnovna škola
- I. narodna osmogodišnja škola
- Osnovna škola Selska cesta
- Osnovna škola "Marija Vidović"
- Osnovna škola "Marko Orešković"
- Osnovna škola "August Šenoa" (1968.)
- Osnovna škola Augusta Šenoe