Nepoznati Zagreb

13.04.2012., petak

Pupinowo town

Pupinovo naselje s juga, ljeto 2011. Snimio: Vanja

Nakon što sam u prošlom postu nakratko posjetio "Woltino city", evo me sada i u susjednom "Pupinowo town" ... točno koliko Voltino kao kvart ima svoj gradski "centar" ("Papagajku" i okolicu) urbane atmosfere i "predgrađe" (starije zgrade uz Kustošak i obiteljske kuće u sredini kvarta), toliko obližnje Pupinovo naselje (sada preimenovano u Prilaz Pavla Vuk-Pavlovića) ima atmosferu malog mirnog gradića, gotovo sela, sa svojim povrtnjacima smještenim između njihovih kuća i podugačke zgrade u Hanamanovoj, točno one koja nosi prekjučer pokazan mural.

Ako mene pitate, kada bih birao najmirniji kutak našeg grada Pupinovo naselje bi posve sigurno ušlo u najuži izbor!

O samome naselju ne znam puno - projektirao ga je Kazimir Ostrogović, arhitekt poznatiji po svojim drugim djelima kao što su Zagrebačka gradska vijećnica, zgrada Zagrebačke banke u Paromlinskoj, Vila "Zagorje" ili zgrada Instituta "Ruđer Bošković". Iako su mi sami stanari zgrada Pupinova naselja rekli da su zgrade građene 30-tih godina, u popisu zaštićenih dobara Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode pronašao sam podatak da su izgrađene 1947. godine, dakle, odmah nakon Drugog svjetskog rata, taman malkice prekasno da uđu u poznatu knjigu "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba" Darje Radović Mahečić.

Evo što o naselju kaže popis zaštićenih dobara:

Ova cjelina na izgrađena je 1947.godine i predstavlja karakteristični primjer stambene arhitekture iz prvih godina nakon II svjetskog rata u gradu Zagrebu. Arhitekt Kazimir Ostrogović svojim projektima i realizacijama daje svoj doprinos. Variranjem pojedinih tlocrtnih rješenja i arhitektonskih elemenata oblikovanja nastaju višestambene zgrade; u Plaškom 1946., i tipizirani nizovi u Zagrebu 1947. (Pupinovo) i Osijeku 1948. godine. Pupinovo naselje čini šest stambenih objekata između kojih su zasađena pojedinačna stabla i grupacije stabala, a dokumentira jedno značajno razdoblje u razvoju grada i pristup rješavanju izgradnje kompleksa javne namjene.

Ono što je vrlo specifično za zgrade su vrlo lijepi drveni balkoni (zapravo loggie) na sjevernim i južnim stranama zgrada po kojima su one vrlo prepoznatljive. Sjeverno od zgrada je i niz garaža kojima je zajedničko to što je svaka drugačija od ostalih i predstavljaju dugačak niz nadogradnji, pregradnji i popravaka osnovnih garaža koje su vjerojatno među najstarijima u gradu. Izoliranost naselja u kojega vodi samo jedan ulični prilaz je uzrok da se u njemu, za razliku od ostatka grada, automobili jedva primjećuju, praktično su "utopljeni" u zelenilu kojim su zgrade okružene. Najljepši je pogled na naselje sa juga, od Hanamanove, sa trase nekadašnjeg teretnog kolosijeka Črnomerec-Prečko, gdje se sad prostiru lijepi vrtovi. Treba spomenuti i blizinu potoka Kustošaka koji također doprinosi atraktivnosti kvarta - potok iz njega nije direktno dostupan, no nalazi se vrlo blizu.

Što se same budućnosti naselja tiče, ona nije baš sasvim izvjesna - naime, naselje će sigurno ostati takvo kakvo jest, no u njegovoj neposrednoj blizini, na sjeveru, se nalazi napušteni kompleks "Ferimportova" skladišta koje će kad-tad biti zamijenjeno nečim novim ... i ako to "nešto" bude neka metalno-staklena grdosija nestat će i tog provincijskog mira koje već tako dugo vlada Pupinovim naseljem.

Za kraj - zanimljivo mi je da se niz naselja posvećenih poznatim znanstvenicima koji su svoj rad posvetili elektricitetu nije nastavio tako da smo dobili samo naselja posvećena Alessandru Volti te Mihajlu Pupinu (a ne i Tesli, Faradayu ili možda Edisonu). Voltino (naselje) je već postalo uvriježeno ime koje vjerojatno nikad neće biti istisnuto, dok je Pupinovo, eto, otišlo u povijest i sigurno će tokom vremena ostati samo na starim kartama.

Eto, umjesto da vam dalje pričam o naselju pogledajte ga sami, fotke su snimljene dijelom lanjskog ljeta, dijelom ovih dana. A više o spomenutim povijesnim ličnostima, Alessandru Volti, Mihajlu Pupinu i Pavlu Vuk Pavloviću pročitajte na Wikipediji!