Nepoznati Zagreb

Došao je i taj dan - posljednji dan škole!

Većina ljudi pamti taj dan po maturantima, zviždaljkama, uličnom kaosu, pijanim adolescentima ...
A za mene osobno taj dan ima pomalo sjetno značenje ... njime završava ono doba godine kada se "vozi" po uglavljenom voznom redu i počinje razdoblje slobode. Naravno, riječ "sloboda" ima razna značenja, a za mene, u doba osnovne škole, je to bio pomalo i sinonim za dosadu, završetak doba godine kada se događalo sve i svašta i ulazak u doba kada se događalo - uglavnom ništa. I to "ništa" je imalo svojih dobrih strana: mogao sam čitati do besvijesti i tih mjeseci sam bio jedan od najvjernijih posjetitelja knjižnice. Predvečer sam obično sjedao na bicikl i kružio ulicama svog kvarta, Čreta, i još dalje, Bukovca, i pomalo u nadi očekivao susrete s prijateljima. Tada, 70-tih, se još nije išlo tako često na more, no većina djece je, za razliku od mene, ipak imala rođake negdje na moru ili na selu tako da su ipak napuštali Zagreb i ostavljali nas malobrojne da im čuvamo grad do jeseni.

Naravno, imali su ljetni dani i radne periode - pljevljenje vrta, okopavanje, povremeno i druge radove, tu i tamo, za rodnih godina, sam zajedno sa mamom čak i prodavao jabuke i kruške na placu na Kvatriću. No, glavnina ljeta je ipak prolazila u laganom tonu, bez puno uzbuđenja ... a ja sam uljuljkan u taj mir i kolotečinu, puštao dane i tjedne da prolaze i iz tjedna u tjedan sve više iščekivao dolazak kraja ljeta i početak nove školske sezone, početak novog perioda događanja svih vrsta.

Gledajući ove sadašnje dane kasnog proljeća/ranog ljeta i posljednjih dana škole jedna me slika podsjetila na te moje školske dane - slika staze koja priječi travnjak. Banalna slika, reći ćete ... no, vrlo znakovita. Ova staza sa fotke je kao i većina mojih tadašnjih kvartovskih staza u ovo lipanjsko doba bila uzorno ugažena ... no, krajem školske godine naglo se smanjivao broj nogu koje su koračale svim stazama (zna se da su učenici uvijek "hvatali krivinu" i pronalazili najsamotnije puteljke za dolaske i odlaske u i iz škole) i preko ljeta su staze zarastale. A kad je početkom jeseni ponovo došlo školsko doba i kad se krenulo starim stazama, tad su one već bile bogato obrasle, najčešće uobičajenom "staroputinom", kako smo je mi tada zvali, travom koja je voljela takve staze.

Eto, niz sjećanja i asocijacija me je doveo od zadnjeg dana škole do obraslih staza ...



Stazica u Prečkom. Snimio: Vanja


P.S. Žao mi je što ovaj post nisam mogao objaviti jučer, na posljednji dan škole, no spriječili su me tehnički problemi ...