Nepoznati Zagreb

Šetajući gradom uzduž i poprijeko put me ne vodi ravnomjerno po svim kvartovima, nemam nekakav unaprijed napisani plan ili listu, već najčešće odem tamo kud me nešto privuče i kud mi dopusti moje slobodno vrijeme. Stoga i nije čudo da sam puno češće u kvartovima oko mog stana ili moje firme, a rjeđe u onima udaljenijima ... no, ima tu naravno i osobnih preferencija, neki kvartovi su mi draži i nose mi "pozitivne vibracije", a neki pak one druge.

Recimo, na krajnjem zapadu grada, u Podsusedu, sam relativno često ... iako je on trajno obilježen stigmom cementare, a ravničarski dio je niz bezličnih skladišta, ureda, trgovačkih centara, ledina svejedno mi je njegov preostali dio nadasve simpatičan, a dio na obroncima Medvednice nosi nekoliko lijepih vidikovaca i zgodnih kutaka. A čak mi i ta cementara, koliko god ružna, zapuštena i odbojna, nosi nekakvu aureulu tajanstvenosti, poziva na istraživanje.

S druge strane, na krajnjem istoku, u Sesvetama, sam vrlo rijetko. Em mi je daleko, em me uz Sesvete ne veže nekakav poseban osjećaj ... prolazim tim krajem jednom u mjesec ili dva, najčešće vozeći iz grada prema Kašini i dalje za Zagorje, i ne volim glavnu prometnicu, Zagrebačku, punu prometa, kojekakvih trgovina, prašine ... pa onda dođe kiseli zadah iz "Badela" ... ili, ako dolazim sa juga, od Slavonske, prije kiseline pak dođe onaj neugledni niz trgovačkih centara oko "Getroa". Uglavnom, obično osjetim olakšanje kad izađem na sjever, u smjeru Markova polja i Kašine - manje prometa, manje smrada, a više prirode.

No, svjestan sam da Sesvete imaju i svoja druga lica, ljepša, koja tek čekaju da ih otkrijem ... zimus sam bio u šetnji središnjim dijelom, a jučer sam sa prijateljima krenuo u šetnju Sesvetskim "Maksimirom", šumom koja je na karti označena imenima Brestovčina, Novoselčina i Divljača, a pruža se gotovo do samog centra Sesveta, do osnovne i srednje škole.

Šetnju smo započeli u centru, kod željezničke stanice, a kod "metalnog mosta" na Zagrebačkoj ulici smo napustili poznate predjele i krenuli stazicom uz postok Kostanić (na nekim kartama označen i kao Vuger) koji donosi vodu sakupljenu sa jugoistočnih padina Lipe na Medvednici.

Početak puta je donio prve zanimljivosti - žabe i mnoštvo riba u potoku! Zavukli smo se ispod mosta da bolje pogledamo taj bujni životinjski svijet ... i usput omirisasmo lokalnu kanalizaciju koja se baš tamo ulijeva u potok (naravno, nema filtera i takvih suvišnosti ).


Most kojim Zagrebačka prelazi preko potoka. Snimio: Vanja


Ispod mosta. Snimio: Vanja


"Ribe, fala na gledanju!", natpis na konstrukciji mosta. Snimio: Vanja


Potok i zelenilo oko njega. Snimio: Vanja.

Od osnovne škole "Sesvete" nas je dijelilo svega nekoliko minuta hoda ... lokacije škole je odlična, mirna, na rubu mjesta, uz velike livade i sasvim zgodno igralište na kojem smo se dosta dugo zadržali, klinci su jedva dočekali malo aktivnosti na spravama, a i mi odrasli smo iskoristili košarkaško igralište i slobodnu loptu za par minuta razgibavanja.


Zid osnovne škole Sesvete.Snimio: Vanja


Livade uz potok. Snimio: Vanja

I, ubrzo nakon škole je zavladao mir - sretali smo tek tu i tamo kojeg šetača, biciklista, no civilizacija je ostala za nama, a ubrzo zatim i livade. Na ulasku staze u šumu dočekale su nas i prve planinarske markacije, natpis je kazivao da nas od Lipe i planinarskog doma kojeg drže planinari iz Sesveta (vidi pod HPD "Lipa" ) dijeli 4 sata hoda. No, naše jučerašnje ambicije su bile puno manje ...


Susret na livadi ... Snimio: Vanja


Zeleno prostranstvo ispred nas. Snimio: Vanja


Ravničarska šuma. Snimio: Vanja

Ta staza je označena i kao dio "gljivarskog puta" koji vodi do Lipe.


Snimio: Vanja

Usput smo sreli i dosta živog svijeta: jednu krticu, dosta punoglavaca, gusjenica, šuma je bila prepuna pjeva ptica ...


Krtica koja nas je sve iznendila svojim pretrčavanjem staze. Snimio: Vanja


Kukci u šeširima. Snimio: Vanja

... a usputno smo naišli i na ostatke spomenika (iz doba NOB-a, rekao bih). Vidi se da je u podnožju bila pričvršćena spomen-ploča (rupe od vijaka su još vidljive), sa strane su i dva barjaka, ostaci klupa ... pretpostavljam da je spomen-ploča dobila noge početkom odmah 90-tih. A zanimljivo je da ju knjiga "Spomenici i fontane u gradu Zagrebu" uopće ne spominje!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Nakon otprilike sat i pol netto hoda od Sesveta slijedeći markaciju kroz lijepu šumu, prvo uz potok, a zatim sve više po brežuljkastom terenu našli smo se pored sela Dobrodol - iako nove seoske kuće uglavnom ne pružaju oku ugodne prizore, naišli smo i na nekoliko lijepih starijih drvenih kuća. A kako se već bližio kraj dana i klinci su bili pomalo umorni zaključili smo da nam je vrijeme za povratak ... taman na vrijeme da uhvatimo minibus linije 280 Dubec-Sesvete-Šimunčevec koji nas je za desetak minuta vratio na polazište i time smo zaključili lijepu šetnju po šumama i gorama Sesvetskoga kraja!


Dobrodol brijeg - brijeg koji je u dolu?!? Ili dol koji je na brijegu???. Snimio: Vanja


Baraka u dodiru sa nebom. Snimio: Vanja


Lijepa stara kuća - na žalost, veranda je potpuno propala. Snimio: Vanja


Anno Domini 1928. Snimio: Vanja