Nepoznati Zagreb

Godina ima 365 (poneka čak i 366!) lijepih dana, dana za život i uživanje, međutim, možda su baš sadašnji dani, dani kasnog ljeta, najljepši u godini. Ljetna očekivanja su se ispunila ili možda i nisu, no od ovih dana nitko više ne očekuje čuda tako da svaki lijepi dan doživljavamo kao bonus, gratis komadić ljeta, i možemo uživati u njemu bez prethodnog plana i mogućnosti da nam užitak upropaste naša očekivanja. Početkom i sredinom ljeta svi kritiziraju vrućine i sparinu, a sada je vrijeme baš kako treba i polako počinjemo shvaćati da ćemo uskoro žaliti za ljetnom toplinom pa se radujemo ovoj koju imamo, sada i ovdje. Odmori su već završili ili su pred krajem, no još uvijek nije počela jurnjava, gužva, frka i strka - još uvijek je lakše naći mjesto za parkiranje, mjesto za sjedenje u tramvaju, šefovi nas još uvijek ne ganjaju punom snagom ...

Danas sam biciklom prošao grad s kraja na kraj i vidio sam vrlo malo ljudi uokolo: ulice su bile poluprazne, dječja igrališta pusta, parkovi nenapučeni, kafići s jedva kojim gostom ... ne znam gdje su svi ti ljudi bili, no čvrsto vjerujem da su uživali u ovoj lijepoj nedjelji, svatko na svoj način.

Dakle, znate što vam je činiti, od sada, ove sekunde nadalje: uživajte dok nam je ljeto još ovdje!


Jarun, ovoga popodneva. Snimio: Vanja