Nepoznati Zagreb

29.05.2010., subota

Zagreb i Graz gledani sa biciklističkog sica


Bicikl u Stadtparku u Grazu. Snimio: Vanja

Stjecajem okolnosti sam u posljednjih tjedan dana bio dvaput u Grazu ... i, dok je jedan od ta dva posjeta prošao na uobičajen "šetnja & kupovina" način, drugi put sam iznajmio bicikl i proveo sam 6 sati biciklirajući gradom, od centra pa do predgrađa. A to nije bio prvi put da sam u Grazu na biciklu (a pogotovo ne u Austriji, obzirom da sam krajem 90-tih 6 godina živio u Beču) tako da mi je taj "ugođaj" već bio poznat. I, htio ili ne htio, svaki put su mi se nametale usporedbe Zagreba i Graza ... prvenstveno što se tiče tretmana biciklista, ali i nekih drugih stvari.

Za početak upozorenje: nisam od onih ljudi koji uvijek smatraju da je negdje drugdje bolje i kojima je "zapadni svijet" (štogod to bilo) obećana zemlja u kojoj teku samo med i mlijeko, a kod nas da je sve čemer i bijeda. Da mi nije lijepo živjeti u Zagrebu, onda niti ne bih bio ovdje već bih ostao u Beču i možda pisao blog "Unbekanntes Wien" wink ... no, šta jest jest, mora se priznati da ima dosta stvari u kojima bi se Zagreb mogao ugledati na svog štajerskog prijatelja - a za neke od njih niti ne treba puno love ili germanski mentalitet, već samo malo dobre volje.

(a ako baš hoćete da budem konkretan: Zagreb ima više niskpodnih tramvaja od Beča i vožnja u njima je udobnija (ne samo zbog klime koju gracerski tramvaji nemaju), više volim Ledo sladoled i Vinceka nego bilo koji njihov sladoled, a i smatram da je, nevjerojatno, ali istinito, promet zagrebačkim najprometnijim ulicama bolje reguliran nego onima u Grazu!)

A sada evo i nekoliko točaka u kojima bi se Zagreb zaista mogao ugledati na Graz!


1. Biciklističke staze

Ah, znam, ovo je već otrcana fora, ali ne mogu da je ne spomenem ... U međuvremenu je i Zagreb dobio dosta kilometara biciklističkih staza ... no, to u našem slučaju samo znači da je po nekim ulicama povučena linija i crveno pofarban pločnik uz poneki spušteni rubnjak. Čini se kao da nedostaje prava ideja na koji način sve to objediniti, kako tu malo-pomalu rastuću mrežu biciklističkih staza objediniti u zaista jedinstveni "organizam". U Grazu se u tome otišlo zaista daleko: postoji biciklistička karta grada (besplatna i vrlo kvalitetna!) na kojoj su označene SVE biciklističke staze i preporučeni smjerovi kretanja po čitavu gradu. A uz to, na odabranih 10 smjerova (koji vode iz centra grada ka pojedinim kvartovima) su postavljeni putokazi i tim stazama je posvećena posebna pažnja tako da su vođene podalje od prometnih ulica. I to je još jedan segment na kojem stanovnici Graza profitiraju u odnosu na zagrepčane: u Grazu su nevjerojatno česte biciklističke staze koje vode izvan ulica i cesta. Uz potoke, kroz gradske blokove, između zgrada, po trasama nekadašnjih pruga, ispod dalekovoda ... i vožnja odmah postaje ugodnija, s manje buke i smrada.

Gradska upravo, dajte nam kvalitetnu biciklističku kartu grada (pa makar ju morali i platiti!) i pokušajte odrediti najpovoljnije smjerove za kretanje biciklista na dužim relacijama (sa putokazima možemo pričekati bolja vremena ...)!


Biciklistička staza uz Muru kod Augartena. Snimio: Vanja


Pješačko-biciklistički most preko Mure Puchsteg. Snimio: Vanja


Biciklistički putokazi u Grazu. Snimio: Vanja


Biciklistička staza na izlazu iz grada. Snimio: Vanja


Jedna od ljepših biciklističkih staza u Nussbaumstrasse. Snimio: Vanja


2. Parkiranje bicikala

Znamo kako je kod nas: pronađi stup javne rasvjete, prometni znak ili prikladno drvo i to je to. A istina je da ih nema uvijek pri ruci, pogotovo u centru, pa smo nekad primorani parkirati bicikle i tako da smetaju pješacima ili prometu.

U Grazu tog problema uglavnom nema ... kažem "uglavnom", jer iako postoje stotine parkirališta za bicikle tisuće ljudi koji se svaki dan kreću biciklima po gradu ih vrlo brzo popunjavaju, tako da sam se znao povremeno uhvatiti i u Grazu kako tražim najbliži prometni znak ... wink


Parkiralište za bicikle opremljeno krovom na novoizgrađenom tramvajskom okretištu na Puntigamu. Snimio: Vanja


3. Pitka voda

Ovo pitanje nije zanimljivo samo biciklistima već i svima drugima koji se kreću po gradu, od pješaka pa do peseka. ne znam koji je razloge tome, ali činjenice su neumoljive: Zagreb je jedan od gradova u kojima je vrlo teško naći pitku vodu na javnim površinama. Gdje god da sam putovao, postojala je mreža uličnih pumpi ovog ili onog porijekla. U Francuskoj gotovo svako dječje igralište i park imaju pumpu sa pitkom vodom. U Njemačkoj i Austriji su također dječja igrališta siguran izvor vode. Bosna je prepuna gradskih česmi. A u Zagrebu? Ako imate sreće, tada znate na kojim tržnicama postoji pipa namijenjena cvjećarima i gdje je ona sakrivena ... ili iz vlastitog iskustva znate gdje se nalazi onih nekoliko zaboravljenih uličnih pumpi čiji je broj sve manji i manji.

A u Grazu je uličnih pumpi sve više, strateški su pozicionirane u parkovima, uz glavne biciklističke staze i dječja igrališta, a opremljene su i posudicama za vodu kako bi i pesekima bilo lakše popiti koji osvježavajući gutljaj vode.


Pumpa za pitku vodu uz biciklističku stazu uz Muru - uočite metalnu zdjelicu za pse! Snimio: Vanja


4. Izležavanje u parkovima

Iz nekog, meni nepoznatog, razloga izležavanje na travnatim površinama zagrebačkih parkova je rezervirano samo za strane turiste, pripite adolescente i klošare. Zašto? Vrlo je rijedak prizor vidjeti nekoga tko se ne može ubrojiti u neku od tri spomenute skupine kako sjedi ili leži na travnjaku nekog od naših gradskih parkova (u ovo ne računam Jarun i Maksimir ... iako je i prizor obitelji na dekici u maksimirskom parku postao vrlo rijedak).

U Grazu su dva glavna gradska parka, Stadtpark i Augarten, prepuni ljudi koji sjede ili leže na travnjacima. Većinom su to mladi: pričaju, sviraju gitaru, pišu zadaću, čitaju, sunčaju se (cure u badićima i mladići goli do pasa su vrlo česta slika), igraju frizbi, diabolo ili slack-lining (hodanje po užetu) ... no, nisu rijetki ni stariji, čak i bakice. wink Sunčanog utorka kad sam bio na biciklu (kojim su i mnogi posjetioci parkova stigli na svoje travnjake) na travi su bile tisuće ljudi (ne pretjerujem!).

Jasno, za ovaj fenomen ne-ležanja na travi u Zagrebu nisu krive institucije već nekakvo kulturno naslijeđe za koje mislim da je suvišno. Sve dok se ne uništava zasađeno cvijeće i uneređuje travnjak (a to najčešće rade oni koji nisu došli odmoriti se malo na njemu) mislim da je potpuno u redu izvaliti se malo na meku travu i pogledati kroz krošnje stabala ka nebu. wink


Užitak izležavanja na travi u parku uz Nussbaumstrasse. Snimio: Vanja


Prijepodne uz knjigu u Augartenu. Snimio: Vanja


Čita se i u Stadtgartenu ... Snimio: Vanja


Sunčanje u travi. Snimio: Vanja


Scena iz Stadtgartena. Snimio: Vanja


Jedna od livada u Stadtgartenu. Snimio: Vanja


Još jedna livada u tom parku. Snimio: Vanja


5. Vodotokovi još uvijek izgledaju bar donekle prirodno

Ova tema baš nema puno veze sa biciklom ... no, dosta biciklističkih staza vodi upravo uz potoke i primjer sa fotke (Bahngraben u istočnom dijelu Graza) pokazuje kako je moguće regulirati potok (dakle, osigurati se od poplavljivanja), a da on ne bude jednoobrazno zaliven u beton ili pak potpuno ogoljen od svake vegetacije osim "umjetne" trave. Uočite dno od velikih nepravilnih komada kamena (bez betona) i podzide od drvenih oblica!


Regulirani potočić u Bahngrabenu. Snimio: Vanja


6. Stare tvornice žive novi život

I ovo baš nema puno veze sa biciklom ... no, vozeći se njime uz rijeku Muru nabasao sam na bivšu tvornicu sapuna koja je pretvorena u vrlo lijep "Veranstaltungszentrum" tj. mjesto za organizaciju raznih događanja. Ambijent je zgodan, klasična industrijska arhitektura 19. stoljeća, ima dovoljno prostora i za velike svečanosti, dovoljno parkirnih mjesta, nema bliskih susjeda kojima bi smetala buka ... pogledajte samo njihovu web stranicu.

Možda bi i naša zagrebačka "Bubara", tvornica "Lim", podsusedska cementara i još pokoji stari industrijski pogon mogli dobiti neku sličnu namjenu (kao što su je već dobili kožara koja je postala Gliptoteka, tvornica "Jedinstvo" koja živi svoj drugi život kao klub "Močvara" ili zgrada Medike koja privremeno ugošćuje "alternativni kulturni centar" odnosno skvot.


Upravna zgrada bivše tvornice sapuna. Snimio: Vanja


Jedan od bivših pogona iste tvornice. Snimio: Vanja


Drugi pogon. Snimio: Vanja


Impresivan dimnjak. Snimio: Vanja

Mislim da je ovo bilo dovoljno o ovoj temi, volio bih kada bi naša gradska uprava primjenila bar neko od ovih iskustava iz Graza!
- 19:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Rujan 2019 (7)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)

Tema bloga:

Linkovi