|
24.06.2006., subota
Kako zaraditi 300000$ na blogu?
Da li se bloganjem može zaraditi? Svakako. Ali neću reći da će to biti velika zarada jer neće. U 99.9999999% slučajeva ćete zaraditi par dolara. Ima svakako nekoliko načina za zaradu preko bloga i mnogi ih koriste. Najlakši i najjednostavniji je putem Google Adsense-a. To su oni mali oglasi koji se pojavljuju negdje sa strane i na kojima piše Ads by Google. Postane član i postavite malo html-a na svoj blog i voila. Pomoću njih je zarada vrlo vrlo vrlo spora jer ovisi o broju posjeta i klikova na te reklame, osim ako imate blog koji je nenormalno popularan i imate ogroman broj hitova. Ima takvih blogova po Internetu, ali ne mnogo. Jedan od tako popularnih je svakako Jartelle, ali taj blog egzistira na samom rubu ugovora sa Google-om jer Google ne dopušta stavljanje svojih oglasa na pornografske stranice. A način zarade s pornografijom ipak neću obrađivati.
Ima i drugih načina. Promoviranjem affiliate linkova. Postanete partner sa nekom tvrtkom koja nešto prodaje i postanete njihov affiliate. Isprobate neki proizvod ili se barem dobro informirate o njemu i pišete o tome. I pritom dakako postavite affiliate link na taj proizvod. Ljudi uglavnom više vjeruju običnim ljudima koji su nešto isprobali nego trgovcima i na ako ste dobri i slatkorječivi, da se zaraditi. Među blogovima na Blogger-u ima jako mnogo takvih.
No uz ovo postoji i jedan vrlo riskantan ali vrlo profitabilan način zarade preko bloga. Upotrijebila ga je mlada dama pod imenom Jessica Cutler ili u blogerskoj zajednici poznatija kao Washingtonienne. 
Što jer ona učinila?
Mlada dama je pisala blog o svojoj svakodnevici. Ljudskim odnosima na radnom mjestu, seksu, prevarama, otkazima i tako dalje. Glavna poanta je u tome gdje je ona radila i odakle je pisala svoj blog. Gospođica Jessica Cutler je bila asistentica američkog senatora Mike-a DeWine-a, predstavnika Ohia., a blogove je pisala uglavnom na računalu iz ureda na Capitol Hillu.
Kao i svi državni službenici, često je sa svojim prijateljima raspravljala o prljavom rublju američke administracije. No umjesto da stalno forwarda i reply na mailove svojih prijatelja, počela je pisati blog o svemu tome. Iako je bila anonimna, vrlo brzo su blogeri shvatili da piše u stvarnosti „iznutra“ i blog je postao jako popularan. Točnije šira javnost je saznala o tom blogu preko Wonkette, bloga koji se bavim političkim pitanjima a pišu ga zaposlenici Gawker Media. Senator je to otkrio i otpustio je pod izlikom da je „koristila državne resurse i radno vrijeme za iznošenje neprikladnog i uvrijedljivog sadržaja na web log“. Gospođica Cutler je odlučila to unovčiti, jer je nakon ove izjave senatora, blog postao još traženiji. Isprintala je cijeli blog i dala ga na aukciju prije brisanja. Ponuda je završila na 300000$, za samo 25 stranica teksta! S time je taj blog postao najprofitabilniji u povijesti bloganja, barem za toliko malo materijala i u tako kratko vrijeme.
Uskoro je Jessica Cutler napisala i knjigu. No interes za njezinim početnim blogom nije jenjavao iako ga više nije bilo na internetu. Pa su ga izvukli iz cachea i postavili ponovno ovdje.
Njezin trenutni blog možete pročitati ovdje.
|
19.06.2006., ponedjeljak
Ledeno kuhanje - novi hit u kulinarstvu
Pod pretpostavkom da ste već jeli one vruće Croissante sa ledenim sladoledom u sredini ili kineski pohani sladoled, uzimam u obzir da znate osjećaj kada jedete nešto što je prvo smrznuto pa onda pečeno. Vrlo fine stvarčice! A jeste li probali obrnuto? Ne mislim tu na ono „spečete kolač a zatim u frižider na nekoliko sati“. Nego nešto ekstremnije! Nešto opasno!
Najnoviji hit u kulinarstvu je molekularna kuhinja. Odnosno miješanje hrana za koje nikad ne biste pomislili da idu zajedno (npr. sardine i sladoled od vanilije) ili pak korištenje kemijsko-fizikalnih postupaka koji donedavno nisu bili zastupljeni u kuhinjama. Trenutno se mnogi vrhunski kuhari bave „kuhanjem“ u tekućem dušiku. Da, niste pogrešno pročitali, „kuhanje“ se radi na -196 stupnjeva Celzijusa. Riječ kuhanje nije baš adekvatna jer ništa od namirnica osim tog dušika ne kuha na toj temperaturi.
Naime stvar je u tome da već skoro gotovo jelo stavite u tekući dušik netom prije nego ga počnete jesti. Moram napomenuti da je rad sa tekućim dušikom izuzetno riskantan jer možete ostati bez prstiju, ali opet nije mnogo opasniji od kipuće vode ili kipućeg ulja. Ustvari voda i ulje su opasniji u kapljicama, dok je dušik opasan samo ako stavite ruku u njega ili se prolije po vama.
Opće poznato jelo rađeno sa tekućim dušikom je sladoled. U toku miješanja smjese se usipa tekući dušik koji dok isparava naglo ohladi smjesu i nastaju vrlo fini vodeni kristalići u smjesi, mnogo sitniji nego oni nastali klasičnim hlađenje u frižideru. Navodno je takav sladoled mnogo ukusniji od običnog, čak i ljudima koji nisu znali kako je pripremljen.
Ali nećemo jesti samo sladoled! Čak i po ljeti! Možete li zamisliti kockice govedine pečene na visokoj temperaturi taman da dobiju hrskavu koricu a zatim smrznuti na -196? Jezgra je vruća a korica ledena i hrskava. Ili parfe krema sa smrznutom korom? Ili uobičajeno žilava svinjetina koju prvo uronite u tekući dušik a zatim vratite u vrući umak? I nema više ničeg žilavog.
Ne brinite, nije opasno to stavljati u usta jer dušik ispari u roku nekoliko sekundi, a jelo se vrlo brzo zagrijava nazad, pa dok dođe do usta ima oko par stupnjeva ispod 0. Ali namirnica je svakako mnogo drugačija po strukturi, a s time i drugačija na jeziku i nepcu.
Otkuda pak takav način pripreme hrane? U SAD-u se tekući dušik može kupiti u svakoj ljekarni ili trgovini industrijskim materijalima. Cijena 0,20 - 0,25$ po litri!!! Što ga u ovom trenutku čini jeftinijim nego 1 litra vode u boci ili benzina. Jedino što je skupo su posebne termos boce za čuvanje, oko 1000$ po boci ali se mnogim restoranima isplati jer dušikom ohlađene namirnice su jako skupe i par narudžbi nadoknadi troškove posuda.
Trenutno nema mnogo recepata za takav način priprema, odnosno, čak i ako ih ima kuhari ih čuvaju za sebe. Pa osim sladoleda, teško ćete nešto detaljnije naći na internetu. Za sada to još uvijek spada u elitnu kuhinju ili dobru foru na tulumima (vezano za parfe) kao i goruće naranče.
Da li su takve namirnice štetne za organizam? Do sada nema o tome ni govora jer nikad nitko (do sada) nije imao posljedica od hladne hrane osim prehlade želuca ili crijeva, pa ste malo češće na WC-u. Da li se strukturno ili kemijski mjenjaju masti, ugljikohidrati ili bjelančevine do sada još nije poznato. Svakako ćemo saznati kad netko optuži neki restoran za rak na crijevima zbog ove hrane. Ništa čudno u SAD-u. Ali budući da se liofilizacija (suho smrzavanjem tekućim dušikom) koristi za očuvanje krvnih zrnaca jer ne oštećuje i ne mijenja strukturu kao što to čini klasično smrzavanje ili krioprezervacija, ne bi smjelo biti nikakvih posljedica na hrani tako pripremljenoj. Čak može i biti vrlo korisno jer pripremanje tartar bifteka postaje mnogo lakše. Smrznete meso i jedan udarac i odmah je smrvljeno i pripremljeno.
|
16.06.2006., petak
Koliko smo drugačiji
Svaki dan u mailbox dobivam hrpu mailova o čudnim navikama japanaca. Ponekad su to samo štosevi, pa čudni kvizovi. Ili pak prikaz vrlo čudnog nastavnog predmeta itd. No neke njihove navike me stvarno začuđuju. Kakve god tko imao sklonosti, i to u vrijeme kad su gotovo svi svjetski operateri objavili rat pedofiliji i njezinom promicanju, na ulicama u Japanu možete kupiti sladoled. I nitko mi ne može reći da je ovakav sladold normalan:
 Click na sliku za veći prikaz.
|
13.06.2006., utorak
Anonimnost više ne postoji! Postanite paranoični!
Nekoliko puta sam gledao neke od onih kriminalističkih serija na telki gdje su kriminalci putem interneta imali pristup javnim dosjeima amerikanaca. Isprva nisam baš kužio kak' to ide i kako je moguće da su svačiji dosjei dostupni putem Interneta. Znam da su imenici dostupni svima putem zakona, ali isto tako postoji i usluga Tajnog broja kako bi ipak mogli biti zaštićeni od svakakvih manijaka vani. Neki dan sam slučajno pretražio ime frenda na Google (znate ono kad vam zapamti neki unos i skrolate pa se to pojavi umjesto onog što ste stvarno utipkali) Nisam mogao povjerovati kakve su se sve informacije pojavile na Google-u. Znam da on ima tajni broj pa mu broj telefona, mobitela i adresa nisu dostupni u imenicima niti jednog operatera. No našao sam ih na netu. Prvo sam morao malo filtrirati da odbacim ono što očito nije vezano s njim jer nema 56 godina, i nije bio poginuo u Jasenovcu i slično... Ali još uvijek je bilo informacija koje jesu vezane za njega. Npr. ocjene ispita s faksa, za koje smatram da ne trebali biti dostupni nikome izvan fakulteta. Zatim rezultati nagradnih igara (jer čim igrate tako nešto i osvojite, dali ste suglasnost da vaši podaci postanu reklama za tu tvrtku) . Zatim sam iz znatiželje utipkao različita imena i prezimena. Šefice, kolega, roditelja, nekoliko prijatelja... itd. Saznao sam informacije o njima za koje nisam znao, iako mnoge poznajem godinama. Provjerio sam s njima kasnije da li je to točno. I rekao im da si sami to provjere.
Zatim sam testirao i svoje ime, i shvatio zašto neki ljudi toliko grčevito paze da ostanu anonimni. Ništa na Internetu nije tajna. Ako je netko napisao, svi to mogu vidjeti. Svi javni imenici bi morali biti tako konfigurirani da ih pretraživači ne mogu indexirati. Točnije morate doći na stranice imenika da dobijete neke informacije. Ali neke organizacije očito uopće ne brinu oko toga. Što znači da bilo koja informacija kojoj se može pristupiti na njihovim stranicama može biti indexirana i pronađena nasumično. Čak i one iz .pdf, .xls dokumenata ili čak s kriptiranih stranica (jednom ću i o tome). A meni je ipak logično da se netko pobrine barem za robots.txt file i s njim barem jedan dio informacija zaštiti od indexiranja. Zašto bi netko morao znati ocjene svakog vašeg kolokvija? Zašto je tako lako ukrasti seminarske radove, znanstvene radove i doktorate?
Na svu sreću, kod nas još nema servisa koji se bavi isključivo pretraživanjem podataka o osobama (bar mislim, ak' netko zna koji, molim link). No u Americi, Kanadi i Velikoj Britaniji postoje takve usluge. Evo nekih od njih: Whowhere, Ussearch, Nettrace – People, Pretrieve, USA Search Record i još mnogo njih. Kod besplatne pretrage možete naći bilo koje zakonom dopuštene informacije za neku osobu. A toga ima dosta. Ako pak posebno plaćate (jednom, po pretrazi ili mjesečno) tada dobivate pristup svim javnim dosjeima, kriminalnim dosjeima, obiteljskoj povijesti i tako dalje. Osim još nekoliko zemalja koje su usko povezane sa SAD-om, nisam uspio pronaći da imaju informacije o velikoj većini stanovnika Europe. O sebi nisam našao ništa, osim par rođaka koji mi žive u Americi.
Ako vam to nije dovoljno, postoje i genealoške usluge, odnosno servisi koji vam izračunaju obiteljsko stablo i sve druge srodničke veze. Evo nekih Genealogy, Ancestry and Familytreemaker i još mnogi. Malo sam se poigrao sa svim ovim uslugama, bar onim besplatnim. Shvatio sam da netko tko je uporan, posesivan ili bolestan u mozak može pronaći svakojake informacije o osobi iz svoje fiksacije.
„Kako to znaš? Nikome nisam rekla o tome! Tko ti je to rekao?“
Da li imate problema s tim da vas netko prati? Maltretira? Zna sve o vama? Što studirate, a nikad mu niste rekli? Koje seminare ste pisali? Koje medalje ste osvojili? Na kojim sve natjecanjima? Sa kim ste sve hodali u svom životu?
Kako to sve može znati? Vjerojatno ste negdje napisali, ili netko tko o vama zna dosta. Na nekom forumu, blogu, eseju ili što god. Ako je na web stranici, onda može biti indexirano i pronađeno. A vi pojma nemate.
Molim vas, napravite si uslugu i samo provjerite na više pretraživača to se o vama može pronaći. Vjerojatno nećete naći mnogo, ali ne budite lijeni. Idite dublje u svojim pretragama. Ako zbog ničeg drugog, barem da znate što neki posesivac može pronaći o vama, a riješili ste ga se već prve večeri.
|
10.06.2006., subota
Škemba ili sixpack? Pitanje je...
Znate li vi koji je to ogroman problem? Skinuti škembu? Užas! A ljeto je blizu. Vježbam već mjesecima. Skinuo preko 10kg ukupno ali šlauf je još uvijek tu. Masa već počela ponovno rasti jer mišići rastu, vidljivo, no šlauf je JOŠ uvijek tu i ne ide dole. Internet je prepun savjeta kako vježbati i skinuti to i svi vam tvrde da je samo njihova metoda ispravna. Piece of crap! All of it!
Da bi se skinula škemba moraš se puno toga odreći. A to je teško. Netko će reći teško je raditi trbušnjake i vježbati. To nije istina, uz malo volje prestanu bolovi za par dana i nije više teško vježbati niti svaki dan. Ja to radim na ruskoj klupi koju imam doma uz još neke sprave i nije teško. Ali nešto drugo je teško. Odreći se pizze, špeka s lukom, suhomesnatog, pive navečer s ekipom, stejka sa Stroganoff umakom, baklave itd. TO JE TEŠKO! I ja znam da samo zato ne mogu skinuti taj prokleti šlauf! Nakon nekoliko mjeseci vježbanja možete osjetiti snagu i kondiciju koju s vježbom dobijete, ali masnoća se stalno vraća zbog navika koje je teško prekinuti. I zbog posla koji me prisiljava da sjedim pred računalom 8 sati dnevno.
A ipak želimo ravan i predivan trbuh. I muškarci i žene. Tko god vam kaže da su „love handles“ fora, laže. Sorry ali meni jednostavno nije lijepo vidjeti kad žena obuće neku majicu do iznad pupka a dva šlaufa sa strane se vide i još se preklope preko ruba traperica. Također ne mislim da je ženama lijepo kad muškarac sjedne s njima u birc a trbušina skoči naprijed kroz zategnutu košulju. I još onako turne dva prste kroz prostor između gumbiju i počeše se. „Love handles“ navodno imaju takav naziv zbog sexa, jer znaju biti korisni. Mo'š mislit. Kad ti zariju nokte pored bubrega, najmanje pomisliš na to da je korisno. Pomisliš radije na to kako ih se riješiti.
No budući da je to toliko teško dosegnuti naučili smo to prihvatiti kao normalno i mirimo se s tim. Dok u svojim mislima maštamo da nam partnerica ima glatki i ravan trbuh na kojem osjetite svaki mišić koji se giba u ugodnom ritmu. A žene vjerojatno maštaju da im partner ima tako čvrst trbuh da se kad su gore mogu bez straha nasloniti, i lagano prstima ići po kanalićima između njih.
Pa zar ovo nije lijepo?
Morat ću odustati od onih gajbi piva koje sam mislio isprazniti za vrijeme tekmi naše repke. Jebiga!
A ona stara: "Bolje da se ljulja neg' da žulja" meni ne odgovara.
|
09.06.2006., petak
Otkud plavuše?
Začkoljica je navela jednu od teorija kako su nastale plavuše: iz prilagodbe muškim ukusima. (???) Iskreno ne vjerujem da je to točno jer nikako ne izgleda da je temeljena na znanstvenim činjenicama. Više mi zvuči kao da je znanstvenik koji je to istraživao pokušao skužiti zašto je fasciniran plavom tehničarkom sa velikim sisama koja radi u njegovom labosu.
Postoji niz teorija o tome, no mnoge nisu toliko poznati javnosti jer ih novinari ne iznose kao fascinantne vijesti. Naime, presuhoparne su pa ih spomenu u nekim dosasnim dokumentarcima koje nitko ne gleda. Ali da su plava kosa i plave oči prilagodba zbog privlačnosti, to je debilana. Evo zašto:
Ako krenete od ekvatora naviše primjetit ćete da se mjenja boja kože i boja očiju sukladno klimatskim uvjetima. Čak i nakon višestoljetnih putovanja čitavih naroda, još uvijek možete vidjeti genetske prilagodbe nastale zbog klime. Plavi ljudi pored plave kose i plavih očiju imaju i vrlo svjetlu put što je prilagodba na vrlo hladne uvjete gdje je sunčeva svjetlost slaba. Naime D vitamin stvaramo tako da sunčeve zrake prodiru kroz kožu. Dok crni ljudi imaju mnogo kvalitetniji melanin i njima sunčeve zrake ne prodiru duboko u kožu jer im ne treba. Osim toga (to će skužiti oni koji su učili termodinamiku) crna koža je prilagodba za vrućine jer brzo ispušta toplinu iz tijela, dok ljudima na području stalnog snijega nikako ne odgovara da gube toplinu. Ima tu još mnogo faktora, kao raspodjela tjelesne masnoće koja nije ista kod ljudi iz Afrike i onih iz Skandinavije, pa minijaturne promjene u strukturi mišića jer na području pokrivenom snijegom ne trebate sprintati, ali morate biti sposobni jako dugo hodati kroz dubok snijeg... itd.
Dokazano je da smo u stvari svi crnci, dok je bijela i žuta rasa rezultat početnog genetskog defekta za manje kvalitetan razvoj melanina. Ljudi sa bijelim djelovima kože su u plemenima u Africi bivali izbačeni iz sela kao „nečisti“!!! Pa je onda teško prihvatiti objašnjenje da je to prilagodba jer je to „ljepše“.
Ti „bijeli“ su se skupili zajedno i krenuli sjeverno u hladnije klime jer im koža nije baš bila najbolje pirlagođena vrućinama. Kako su se mješali isključivo međusobno a ne više sa crnom rasom nastala je bijela rasa. Oni u ekstremno hladnim uvjetima su i otišli do ekstremno bijelog, odnosno njima je i dlaka posvjetlila. Što je prilagodba SVIH organizama u hladnim krajevima pokrivenim krznom!!! I tako je nastala gotovo izolirana zajednica plavih ljudi u Skandinaviji. A tamo su svi plavi i muškarci i žene. A nigdje se ne spominje da su plavi muškarci nastali iz prilagodbe ženskom ukusu. Zašto? Jer nisu toliko privlačni kao plave žene. Osim što su plavi, oni imaju još nešto drugačije od ostalih muškaraca. Plavi muškarci su u PROSJEKU krupnije i snažnije građe od ostalih (sjetite se Vikinga). Ali to vrijedi za prosjek, ne uračunavam buildere i motoriste.
Ali vratimo se Skandinavcima. Njih je ipak bilo premalo da bi stvorili utjecajni „genetski bazen“. Na još jednom području su vladali slični uvjeti kao u Skandinaviji, područje koje se rastezalo od današnje Ukrajine pa sve do Himalaja, i tamo su se također razvili plavi ljudi, poznati kao Arijevci. Tu neću raspravljati o političkim načelima ali povijesna činjenica je ovakva. To je bio narod plavih ljudi, nomada koji su kao i Tatari veliku vrijednost davali konjima. Došli su u Europu i osvojili veliki dio i pokorili dosta naroda. Dokaz tome su svi indo-europski jezici. Oni su donijeli korijene tih jezika. E sada u Europi imate dva „genetska bazena“ plavih ljudi, a tada je bilo dovoljno plavih ljudi ukupno da se taj recesivni gen proširi po Europi.
Ali sve ovo nije odgovorilo pitanje zašto plavuše smatramo ljepšima i privlačnijim? Činjenica je da većina ljudi smatra ljepšim ono što je drugačije od njih. Budući da je velika većina muškaraca s tamnijom kosom i tamnim očima, svakako su tada plavuše drugačije a s tim i privlačne. To je valjda urođeni instinkt koji omogućuje razmjenu što je moguće različitijeg genetskog materijala – znate onu staru „Suprotnosti se privlače“.
Ali recimo iskreno, činjenica da nas privlače plavuše je realna jer ih ima dosta. A i zgodne su. Zašto se nitko ne bavi istraživanjem što žene smatraju idealnim muškarcem? Mislim po izgledu, a ne ono: mora me znati nasmijati, mora biti dobar... Kakav je to muškarac? Nađite neku svoju prijateljicu. Recite joj neka zatvori oči i zaboravi na sve svoje prijatelje i poznate zgodne muškarce i neka proba instiktivno, iz srca opisati idealni izgled muškarca. To zapamtite ili zapišite. Pa probajte sa nekom drugom prijateljicom isto, pa sa više njih itd. Već kužite. I mislim da ćete od većine dobiti ovakvu ili sličnu rečenicu: „ ...visok, crnokos s plavim očima...“ To je npr. gotovo NEREALAN zahtjev. Zašto? Jer geni za boju kosu i očiju idu zajedno. Crna kosa i plave oči u pravilu ne idu zajedno i izuzetno ih je teško naći u toj kombinaciji. Vjerojatno su zato i privlačni, jer su jako rijetki. Ali sudeći po tome što je ženama privlačno, zašto onda priroda nije prilagodila muškarce tako da imamo crnu kosu i plave oči? Jer je teorija pogrešna! Ili je točno ono da žene uvijek traže ono što ne mogu imati. Kak veli stara gatara „ ...doći će ti visok crni muškarac...“
Ja osobno više volim fatalne crnke, sa dugom kovrčavom crnom kosom. Bez obzira što tu po blogu možete vidjeti puno plavuša.
Tu imate još malo više na ovu temu Link 1 Link 2 Link 3 Link 4 Link 5
Ak' vam se teorija da ste genetski defekt ne sviđa, znate kak mi to kažemo na poslu? „Žalite se upravi Vodovoda!“
|
08.06.2006., četvrtak
Iz maila: Želje
JEDNOG DANA ČOVJEK UĐE U RESTORAN U PRATNJI OGROMNOG NOJA.
KONOBARICA IH UPITA ŠTO ŽELE NARUČITI.
TIP REČE:"HAMBURGER, POMRIT I COLU.",A ONDA SE OKRENU PREMA NOJU"..A TI ?"
"JA ĆU ISTO !"-ODGOVORI NOJ.
NAKON NEKOG VREMENA ,KONOBARICA SE VRATI SA NARUDŽBOM.
"TO BI BILO 9,40 $" REČE.
TIP POSEGNU U DŽEP I IZVUČE TOČNO TOLIKI IZNOS.
NAREDNI DAN TIP OPET UĐE U RESTORAN SA NOJEM I PONOVNO NARUČI:"HAMBURGER, POMRIT I COLU.", A ONDA SE OKRENU PREMA NOJU"..A TI ?"
"JA ĆU ISTO !"-ODGOVORI NOJ.
NAKON NEKOG VREMENA ,KONOBARICA SE VRATI SA NARUDŽBOM.
"TO BI BILO 9,40 $" REČE.
TIP OPET POSEGNU U DŽEP I IZVUČE TOČNO TOLIKI IZNOS. I TAKO JE SVE PRERASLO U RUTINU. NAKON DVA TJEDNA ,ONI PONOVNO DOĐOŠE U RESTORAN.
"UOBIČAJENO ?"-UPITA KONOBARICA.
"NE, DANAS JE PETAK! UZET ĆU ODREZAK, SALATU I PIVO ", REČE TIP.
"JA ĆU ISTO !," ODGOVORI NOJ.
UBRZO ,KONOBARICA SE VRATI SA NARUDŽBOM. "TO BI BILO 32,62 $" REČE.
TIP POSEGNU U DŽEP I IZVUČE TOČNO TOLIKI IZNOS.
OVAJ PUT KONOBARICA NIJE MOGLA ODOLJETI RADOZNALOSTI. "IZVINITE..ALI KAKO UVIJEK IMATE U DŽEPU TOČNO TOLIKO NOVCA KOLIKO IZNOSI RAČUN ?
"PA,..PRIJE NEKOLIKO GODINA ČISTIO SAM TAVAN I NAŠAO STARU LAMPU. PROTRLJAO SAM JE I IZ NJE JE IZIŠAO DUH I REKAO DA ĆE MI ISPUNITI DVIJE ŽELJE. MOJA PRVA ŽELJA JE BILA DA U DŽEPU UVIJEK IMAM TOČNO TOLIKO NOVCA KOLIKO MI TREBA DA BIH PLATIO RAČUN. I ŽELJA SE OSTVARILA... SVAKI PUT KAD KUPUJEM NEŠTO U DŽEPU SE POJAVI TOČNO TOLIKO NOVCA KOLIKO MI TREBA."
"PA TO JE IZVANREDNO!" REČE KONOBARICA. "VEĆINA LJUDI BI TRAŽILA MILIJUNE, ALI VI ĆETE OVAKO BITI BOGATI ZAUVIJEK"
"UPRAVO TAKO !...TRAŽIM LI LITAR MLIJEKA ILI NAJSKUPLJA KOLA, UVIJEK ĆU IH MOĆI PLATITI !"
"..A ZAŠTO VAS UVIJEK PRATI NOJ ?"
ČOVJEK UZDAHNU I REČE, "E TU JE KVAKA......
.....MOJA DRUGA ŽELJA JE BILA DA UZ MENE DO KRAJA ŽIVOTA BUDE PILENCE DUGIH NOGA I VELIKE GUZICE KOJE ĆE SE UVIJEK SLOŽITI SA SVIM ŠTO JA KAŽEM !"
|
06.06.2006., utorak
Promoviranje vašeg Bloga – povečajte broj posjetioca
„A, još jedan“ sigurno ste pomislili. E pa ak vam se ne čita, idite na neki drugi blog. Meni se piše i filozofira.
Vjerujem da ste pročitali blog Setha Godina gdje on daje savjete kako da vaš blog postane popularan. Bio je stavljen i na naslovnicu Blog-a, što odmah mnogi blogeri smatraju poželjnim za čitanje. Svjesno ili nesvjesno blogeri će se pokušat pridržavati toga. Svakako tamo ima dobrih savjeta, kao što su korištenje Furl-a, Digg-a ili Reddit-a, ali to vrijedi za blogove na engleskom. Premalo je korisnika sa drugih govornih područja (tj. i oni pišu na engleskom) da bi imali utjecaja na liste popularnosti na tim servisima. Mogli bi nešto postići ukoliko se cijela naša blog zajednica registrira na Furl-u i počne slati RSS feedove blogova koje vole čitati. Tada bi imali nekog rezultata i blogovi s hrvatskog govornog područja bi možda dospjeli visoko tamo. Ukoliko želite da vaš blog također ima svoj RSS feed, možete ga napraviti sami. Kako? Ili se možete poslužiti već postojećim koje imamo svi mi blogeri ovdje. Kao što možete vidjeti tamo desno, kod mene je mala gomila gumbića za RSS. Služe onima koji koriste RSS feed agregatore. Onaj koji ih koristi zna što s njima, trenutno mi se ne da objašnjavati kako to ide. Možda će se to dati Tutorici ili Compovu. Ali mogu vam reći kako da si vi nabavite te gumbiće da olakšate čitanje svog bloga ljudima koji koriste RSS. Odete na ovaj link i tamo u polju Step 1 označite RSS gumbiće koje želite ponuditi svojim čitateljima. Zatim u Step 2 napišete ove podatke
Ime bloga
Link bloga
Link feeda koji bi morao izgledati za vaš blog ovako http://linkbloga/rss.xml
Ne morate ispunjavati ništa drugo nego samo kliknite „Create Chicklets“. Tada će vam se otvoriti stranica sa HMTL kodom koji trebate paste-ati negdje u svoj blog gdje želite ove dugmiće. Ako su vam previše razmaknuti, malo proroštajte kroz taj HTML kod i izbrišite svaki < br > koji nađete, jer to označava novi red. Pa ako ih nema slijepit će gumbiće zajedno.
Ajmo se mi sad vratiti Seth-u i njegovim savjetima. Kroz blogove se može vidjeti da mnogi koriste te njegove savjete, samo često bez nekog reda. Ali primjetio sam da Seth ima neke kontradiktorne rečenice, npr pravilo 9 i pravilo 12 ne mogu ići zajedno ma da se na trepavice postavite. Ali nisam jedini to primjetio. I InstaBLOKE je to primjetio, i iako malo kompliciranije, mislim da je malo bolje objasnio kako napraviti popularniji blog. Ima ovakvih blogova sa quazi-najboljim savjetima za popularnost stvarno pun kufer po netu, ali Tutoričin je van kategorije. Najbolji savjeti koje sam dosad vidio.
Ali pored duhovitih savjeta i onih koji se nude kao ozbiljni, ima alata na webu koji mogu učiniti vaš blog popularnijim. Jedan od najpoznatijih je svakako Technorati. Tamo se registrirate i „claim“-ate vaš blog. Dokaz da je neki blog vaš je to što morate paste-ati određeni HTML kod u blog da bi to radilo (kao i sa svim servisima te vrste). Imam ga ja isto tamo desno. Technorati vam omogućuje svašta, mjeri popularnost na osnovu broja linkova na vaš blog koji imaju drugi blogeri (koji su registrirani), pretraživanje po raznim kriterijima, taganje ... itd. Trenutno prate, navodno, preko 43 000 000 blogova. Dakako opet je velika većina na engleskom i neki rezultat tamo bi imali tek ako se sad svi sa bloga registriramo tamo
Ako vam sve ovo nije dovoljno i vi hoćete još posjetioca jer:
-Se morate osjećati važnim
-Morate dobiti dojamda pišete nešto jako bitno
-Jer nemate prijatelja
-Jer vas inaće nitko ne sluša pa ih želite natjerati
-Jer vam je dosadno pa nemate ništa pametnijeg za raditi
-Ste megalomanski nastrojeni i želite preći milijun hitova
...
Onda vam evo još preko 50 servisa koji se bave promoviranjem artikala i blogova.
|
Gdje je nastao ovaj Blog?
Evo da se i ja pridružim prikazu mjesta gdje je nastao moj blog. Prije dvije godine je ovo ipak malo drugačije izgledalo, ali to je to u stvari. Zanemarite nered.  Click na sliku za veći prikaz.
I ovdje da usporedimo s ostalima...
I da, malo sam PIST OF!
Idite u krasan qurac svi vi koji imate one pjesmice i video klipiće koji krenu sa loadanjem bloga. Daj skinite to . Kad idem čitati blogove, onda idem ČITATI blogove. Ne SLUŠATI ih. Puna mi je soba zvučnika i uvijek slušam nešto svoje, bio to Vangelis, Morrisey, Big Shiney Tunes, Nightwish, Within Temptation, Mozart il' što god drugo, ali to slušam zato što to hoću slušati a ne zato što VI hoćete da ja to slušam. I krenem pročitati neke random blogove, mislim ono, „Možda ima zanimljive postove“ a ono svako malo tražim gdje je taj WMP i tipka stop ili pause, jer mi s loadanjem tih blogova grune soba u zvuku nekog rapa grupe za koju nisam ni čuo, ili neko cviljenje gitare koje se navodno treba zvati metal glazba, a od metala niti M. I onda stoji u nekom postu pri dnu stranice a ikonica WM playera je 20x20 pixela i STOP button ne reagira. Ako želite da netko posluša to što je vama dobro, ubijedite ga riječima i postavite link gdje se to može čuti, a ne NATURITI mu to čim dođe na vaš blog. S tim ste odbili više posjetitelja nego što se ih dobili. Sigurno. U 3PM.
Sad sam i ja dodao jednu melodijicu koja će tu biti par dana čisto da shvatite kako iritantno to može biti!
|
05.06.2006., ponedjeljak
Imate li ljubomornog partnera/icu?
Ne dajte mu/joj svoj mobitel. Niti na trenutak. Zašto? Iako je ovo već bilo objavljeno i na tportalu, nije bilo velike koristi jer se kod nas ne koristi mnogo „naprednijih“ mobitela. S time mislim na aparate sa Symbian operativnim sustavom, Pocket PC i Blackberry. No kako je to naglo krenulo i kod nas, možda bi bilo dobro ovo znati.
Dakle još jednom: ako imate partnera/icu sklonu ljubomornim ispadima i posjedujete neki od aparata iz gore navedenih kategorija, dakle malo skuplji, ne dajte im svoj aparat. Naime tvrtka Vervata iz Tajvana je razvila aplikaciju FlexiSpy. Kupite ju za 49,95$. Instalirate u mobitel koji se želi nadzirati putem kabla, bluetooth-a ili infrared-a iz računala. Ili još jednostavnije, s nekim ste na kavi, on/a na kratko uzme vaš mobitel, posjeti određenu stranicu na internetu i aplikacija se sama instalira u taj aparat. Ništa vam više nije tajna. Svaki broj koji ste nazvali, svaki broj na koji ste poslali SMS i MMS bit će poslani vlasniku licence za aplikaciju instaliranu na vaš aparat. Znači efektivno: vlasnik aplikacije dobiva ispis svih poziva, dali mu/joj vi to ili ne.
Da li vi to možete primjetiti? Osim napadaja koje ćete doživjeti od svog partnera/ice?
Da, ali vjerojatno nećete. Budući da vaš aparat ima dosta memorije, par kilobajta više neće vam biti lako primjetiti. Također, budući da vjerojatno niste expert, mala aplikacija pod nazivom Phones vam neće upasti u oči u gomili mp3ica, slika, igrica i postavki. Možda i primjetite malo više naplaćenog GPRS-a na vlastitom ispisu jer mobitel to koristi za slanje podataka.
Više o tome na službenoj stranici >>>>> i dakako FAQ >>>>>
|
04.06.2006., nedjelja
Iz maila: Zavođenje
Uđe muškarac u omiljeni restoran i sjedne za svoj omiljeni stol.
Pogledom potraži konobara i slučajno ugleda prekrasnu djevojku za obližnjim stolom.
Ona je potpuno sama.
Muškarac pozove konobara i zamoli da ljepotici odnese butelju najboljeg Merlota, misleći ako prihvati bocu vina - njegova je.
Konobar odnese djevojci vino i prenese joj poruku:
“Ovo je od gospodina sa susjednog stola!"
Djevojka na tren pogleda u butelju, a onda uzme olovku i papir te napiše poruku kavaliru. Zamoli konobara da mu preda poruku.
Poruka je glasila:
“Onaj od koga bih prihvatila ovakvu butelju, morao bi imati Mercedes u garaži, milijun dolara na banci i 20 cm u hlačama."
Muškarac pročita poruku, nakratko razmisli te se odluči odgovoriti i napiše svoju poruku. Preda ju konobaru da odnese djevojci.
Poruka je glasila:
"Kad bih htio udovoljiti Vašim zahtjevima, morao bih prodati svoj Ferrari Modena 360, također i svoj
BMW 850 SL , tako da mi u garaži ostane samo Mercedes 600 SEL.Morao bih također pokloniti dva milijuna dolara da mi ostane samo jedan od ona tri koja imam u banci.
Ali...
Ni za koga, pa niti za tako prelijepu damu kao što ste Vi, ne bih si odrezao 5 centimetara viška"
P.S: Vratite mi butelju!!!
|
|
