25.03.2005., petak
QUO VADIS-DOMINE ?
|
U vrijeme kada je On položio život za iskupljenje naših grijeha , mi svoje grijehe množimo , umjesto da ih smanjujemo . Nakon dvije tisuće godina ljudski rod nije shvatio ništa , nije naučio ni jedne jedine ispravne stvari i koliko god se crkva trudila da nam objasni da život nije samo uzimanje već i davanje , te da nije sve u materijalnom već je u duhovnom , mi i dalje uporno patimo jer neki imaju a neki ne . I upravo ti koji imaju , stvaraju psihozu jada i bijede kod onih koji nemaju , te se jadni osječaju još jadnije a siromašni još siromašnije . U svojim malim mozgićima ne mogu dokučiti jednu i jedinu istinu , da je zdravlje i ljubav najveća sreća ovog života , te da sva blaga svijeta ne mogu zamijeniti zdravo tijelo i zdravi duh . Uporno se vraćamo na bogatstvo u novcu i robi , gledamo gladni ovozemaljskih dobara , želimo imati pun stol hrane , novaca u džepu , lijepu odjeću , sofisticiranu tehniku , razna tehnička pomagala , i sve , baš sve , trebalo bi biti bolje od drugih , kako bi se osjećali da dobro živimo i kako smo nešto učinili u životu . Danas je najbitniji status . I upravo takvi preziremo sirotinju , one ljude koji mole oko crkve i na trgovima , izbjegavamo ih kao da imaju kugu , ne damo ono što smo stekli jer smatramo da oni to ne zaslužuju . Isus nije umro na mukama da bi mi bili ovakvi kakvi jesmo . Trebalo bi mu vratiti nadu da je čovjek zavrijedio da se umre za njega . A nama to već dvije tisuće godina ne uspijeva . Ne znam tko će se žrtvovati za nas u budućnosti , tko će otkupiti naše grijehe kada dođe sudnji dan . Isusa više nema . On je svoje napravio . Dokle će nas božja volja držati na Zemlji ? Dokle seže njegovo strpljenje ? Slavit će ljudi Uskrsnuće Isusovo ovih dana . Posegnut će za ribom i vinom , nahrupit će u crkve , pomoliti se za dobitak na lotu , bolje radno mjesto , bolju plaću i bolji život , ali se nitko neće sjetiti čovjeka koji je svoj život dao za nas , samo da nas spasi , da nam Bog oprosti grijehe . Oprosti im Bože , jer ne znaju što čine…….ni danas . |
18.03.2005., petak
Posranko
|
Kaj se dogodi kad se čeka do zadnjeg časa a zahod je predaleko da se stigne na vrijeme ? Usereš se u gaće . Dobro , to se nije dogodilo meni , ali mom kolegi je . Čovjeka zašarafilo na poslu . Najeo se začinjene hrane , probao je umake , ljute , paprene , slatke i kisele . U velikim količinama . Kako je odgađao posjet Walteru Cooperu , tako su tenzije u njegovim crijevima rasle . I došle do izlaza , a on nije bio ni blizu spasonosne školjke . Kad je shvatio da je vrag odnio šalu , stisnuo je noge i ko pičić u minici na visokim petama potrčao preko firme , a ima dosta za proći . Izdržao je sve do samog zahoda i utrčao unutra , zatvorio vrata i pokušao brzo skinuti...manduru ( radno odijelo ) . Na tregerima . Tregeri se zapleli , nikako otpetljat . Uzeo je skalpel i odrezao ih , brzo , kirurški , ko doktor . Tregeri pali u školjku . Taman kad je htio skinut gaće , sve je izletilo uz prasak . Po pločicama , školjki , gaćama , tregerima . Kaj sad ? Brzo je skinul gaće i sve lijepo njima obrisal , pa gaće gurnul u školjku da se ne vidi . Pustil čovjek vodu i umjesto da sve ode unutra , sve je izašlo van . Poplavio je WC . U panici i neugodi , navuko je manduru na sebe , zvezal tregere u čvor , i mokrim cipelama pretrčal cijeli hodnik . Tragovi su ga odali , i miris . Morali smo zvati firmu za deratizaciju prostora . I kupit puno mirisnog spreja . Neki su uzeli bolovanje , zbog bolova u glavi i prsima . Ko da nas je pogodio bojni otrov . Kolega je obečao da će ubuduće srati samo doma , i to čim osjeti potrebu . Ali nadimak mu nije pobjegao . Sad ga svi zovu Posranko . |
17.03.2005., četvrtak
Javljanje sa šekreta !
|
Gledam , čitam , pa se ne mogu prestat cerit . Glavne fore blogerske su : poznate face pišu blog , bloger se javlja iz aviona , bloger piči po svijetu i šalje svoje umotvorine , bloger peder , blogerica kurvica , svi su nekak izbačeni u hajlajt , ko da su neke mega zvijezde ovog novog medijskog neba . Odlučim i ja pokušat isto . Ja , poznata faca medijskog prostora bivše Juge , zaogrnjen pseudonimom , pišem blog na šekretu , wc-ju ili zahodu , kak hoćete . U zadnje vrijeme jedino tu imam mira . Ali , kak tanko serem tak i pišem . Rijetko . To ne znaći da ne čitam . Čitam , čitam i pratim Vaše uratke . Uskoro ću izdat knjigu , sa skupljenim dojmovima s bloga , i komentarima , i sve će to biti u dvanaest svezaka . Uvodnik će raditi jedna poznata osoba , istog prrezimena kao uvodnik . I onda ću snimiti cd. O blogu . Bit će dvanaest stvari , od tehna do turbo folka i svaki će imat neko ime s bloga u nazivu pjesme . Pomoći će mi Kalember , tako da će to večinom biti ženske blogerice , i njihove nesretne ljubavi . Eto , i još puno mi toga pade na pamet , ali sam prdnuo , pa mi je laptop pao s koljena u hlaće . Sad ga moram pronaći , jer je to najnoviji japanski model , mali . Moraš tipkat olovkom po slovima , pa poneko č i ć fulam ili zamjenim . To ne znaći da sam nepismen . Jednostavno , fulam . Dobro , posral se jesam , post napisal i to je to . Najnovije vijesti sa šekreta , kad mi se prisere . I jedan lijep pozdrav Beštijici . Mala je opaka . |
13.03.2005., nedjelja
U POTRAZI ZA GOTOVINOM
|
Ludilo me uhvatilo zadnje dane . Kažu , gotovina je u Hrvatskoj . Gdje ? Znam kako mi očajno treba gotovina , kao i našim političarima , i Europi . Političari ne mogu naći gotovinu u Hrvata , jer je oni koji znaju gdje je , ne skrivaju u Hrvatskoj . Mislim si di bi mogo nać gotovinu , pa se sjetih onih dučana gdje piše CASH & CARRY ! A znamo da je keš -gptpvina , i odem odma tamo . Kad ono , ništa . nema gotovine , nema cerija , valjda mislili da će jimmi doć u Hrvatsku pa stavili natpis . Odem praznih ruku i mislim si di bi mogo biti . A di nego u banci . Trk tamo , jebiga , neće me ni Europa bez gotovine , i oni su gladni kruha ko i mi Hrvati pa bi samo fektali ! Ü banci me gledaju ko majmuna , pa gledaju računalo , pa mi vele : Gospon dragi , tu gotovine nema , ima samo neka Crna lista . Kakva lista . Beži neno dok te nisu u Hag metnuli , iako mislim da tamo nije loša hrana i smještaj , a i badava je . I tak izbezumljen , bez gotovine , mislim si koga pitat di da tražim ? Precjednika neću , on veli da ne zna , ali da je siguran da u Hrvatskoj nije . Pa to znam i ja , a nisam precjednik ! Da pitam čuvara državnog pečata , ni on ne zna jer mora čovjek čuvart pečat a ne gotovinu . Da pitam starce , rekli bi mi da to nisu vidli od kad su otišli u penziju . Onda sam pital ženicu . Ona mi pokaže račune od plina , struje , vode , tevea , telefona i veli : Eto , tu ti je gotovina . Kako došlo tako ošlo . Ak tak nastavimo , ni gotovine ni Europe . |
11.03.2005., petak
U vlaku
|
U vlaku se vozasmo mlada djevojka, njezina stara teta, ja i moj direktor, na službeni put . Vlak uđe u tunel i u mraku se samo čuje jedna pusa i jedan šamar. Kad smo izašli iz tunela mlada djevojka je razmišljala: Direktor je poljubio moju staru tetu i ona ga je ošamarila. Stara teta je razmišljala : Onaj šljaker je poljubio moju nećakinju i ona ga je ošamarila. Direktor je razmišljao: Moj šljaker je poljubio mladu djevojku, ona je mislila da sam to ja i dala mi šamar. A ja sam razmišljao : "Kako sam se dobro sjetio. Poljubio sam svoju ruku i direktoru opalio šamarčinu. Kaj se sve podjareni narod sjeti , ha ! |
09.03.2005., srijeda
CVIJET KOJI RASTE U RUCI
|
Prošao je i taj dan . kako nisam baš pri parama , razmišljal sam kaj bi ženici kupil za 8 .žujak . Kaj god poglediš , sve je nekak precjenjeno . Ženica je prefina za neke jeftinoće , a za skupo sam ja presiromašan . I onda , da ne bi ostala praznih rukica , ja sam joj lijepo poklonil Cvijet koji raste u ruci . I bila je zadovoljna . Jer taj uvene čim pusti sok , ali zato ga ne moraš baciti u smeće već kad ga opet primiš u ruku , on naraste , pa opet pusti sok , i tako unedigled . Možeš ga gladiti , možeš ga ljubiti , možeš mu svašta raditi . Ma unizveralan je . A badava . I ona bi da je svaki dan osmi žuja . Kad cvijet raste u ruci . |
08.03.2005., utorak
ČESTITAM 8. OŽUJAK !
|
ŽENE MOJE , SRETAN VAM DAN ŽENA ! vaš odani muškarac . |
07.03.2005., ponedjeljak
KAMPANJA
 Ak se slika ne vidi , onda ga hebi . ne radi ovo baš najbolje . Uglavnom , na slikici je jedna poruka u svezi drogiranja i krađe . Niš prepametno al zgodno , pogotovo ono za krađu . Čovjek bi si razmislil , ne . Došel ja na deset tisućica posjeta . Ajde , lijepo , vidim da me ljudi vole posjetiti i vidit kaj ovaj stari dela u zadnje vrijeme . A osim kaj jebem , pijem i pušim , niš pametno . Još uvijek sam u istoj firmi i kradem joj sate za nerad , tj . naplačujem one koje mi ne plate . Živi mi bili , pa se bumo vidili . Pusa svim djevojčicama , a dečkima muški zagrljaj junački . |
05.03.2005., subota
BiH a da nije MUjo!
Stigose americki, ruski i bosanski miš na pokop francuskom mišu.Američki mis uzme bocu viskija i pocne se hvalit: ja kad vidim misolovku aktiviram je repom, sipku uhvatim zubima i dignem je na prsima jos 20 puta gore dolje" Ruski mis uzme bocu votke i kaze: "ma nije to nista ja kad naidem na otrov za miseve uzmem ga odnesem u rupu i sutradan kad se probudim izmrvim ga i stavim u kavu da se bolje osjecam" bosanski mis uzme bocu rakije i kaže:" ma nemogu slušat više ova sranja, idem doma jebat mačku!" |
03.03.2005., četvrtak
KAMA JUČER
|
PARENTAL ADVISORY - 18 !EXPLICIT CONTENT Nema ništa bolje u hladnoj noći od toplog kreveta i tople žene u njemu . Kak je ove dane jako zima najviše se volim uvući u krevet kraj ženice , pa se stisnut uz njenu toplu guzu i gladit je po trbuščiću . Naravno , ponoć otkucava , klinci su se povukli u jazbine , čujemo ih kako hrču. Ležimo tako u mraku i grijemo se . Kako je pri guzi toplo tako i pimpek sav ustreperi od ugode pa se lagano napne , podigne glavicu i pogleda što je to tako lijepo u njegovoj blizini . Mala , crna pica , topla i vlažna , namjestila se taman toliko da ga draži . Ruke same s trbuščića , lagano krenu prema gore , hvatajući nježno dvije okrugle loptice , prsti napipaju bradavice koje su iskočile ko antene , da li od ugode ili od zime , pa čekaju da ih ljubim i grickam , kako one već to vole , ili samo da ih oblizujem kao sladoled , malo okolo pa malo u usta . Tiho dišemo u mraku , da nas ne čuju djeca , već mokri od uzbuđenja s pomisli na ono što slijedi . Njena ruka prelazi mi s bedra na pimpek , lagano ga hvata i draga , od jaja prema glaviću , stišće ga i pušta , okreće ga kao mjenjač u automobilu , prva , druga , treća , četvrta , pa rikverc . Onda namjesti guzu u još bolji položaj , usmjeri rukom pimpek u smjeru svoje vlažne mačkice pa se stane dragati glavićem po usnama pice , malo ga stavljajući u nju , pa malo kruži oko nje . Osjećam da ću puknuti , pa je stiščem jače , rado bi ušao al mi ne da , draži me . Moja ruka tada ostavlja grudi , spušta se prema trbuščiću , pa još niže preko brijega , gdje zastane , a prst srednjak odvoji se od jata i nađe vreli klitić , pa ga stade vrtiti , stiskati , trljati . Njena ruka sve jače i brže trlja pimpek , sve bliže ga stavlja i traži da uđem , ali ja neću sada , želim da ga pomamno stavi u usta , i da ga liže , gricka i mazi . Okrećemo se jedno drugome , ljubimo se jako i strasno , njen jezik prelazi preko mojih bradavica , spušta se ka pupku , pa preko njega do pimpeka , ljubi ga vrelim usnama , uzima ga cijelog u usta dok prstima prelazi preko jaja , stišćući ih lagano , ritmički , nježno . Okrećem se ispod nje , polunagnute na koljenima , i dok mi ljubi pimpek , jezikom joj prelazim preko pice , po usnama , klitorisu , pa ga lagano uvlačim unutra , lijevo pa desno , dok mi sokovi njena uzbuđenja vlaže usne . Rukama stišćem njenu guzu , drhti . Ponovo smo licem u lice , strastveno se ljubimo , ulazim u picu , nabrekao do vrhunca , ritmički ga nabijam do kraja , ona stenje , traži još , traži dugo , osjećam da smo na vrhuncu , da neću moći još dugo i svršavamo u jednoj predivnoj sekundi , gledajući se u oči , zamagljene od strasti i ljubavi . Znojni i vreli ležimo jedno kraj drugog , držeći se za ruke , dok nam srca ludo lupaju , a pluća ne mogu doći do zraka , i smijemo se , sretni , jer naša ljubav traje , i naš žar postoji bez obzira na vrijeme i godine što su prošle . |
02.03.2005., srijeda
IZGUBLJEN I NAĐEN
|
Mala Beštijica me jučer potakla na razmišljanje . Fakat je istina da sam počeo samo drobit o poslu , mukama sa direktorom , nezadovoljan sam sa svime i svačime a život prolazi kraj mene , i ja ga više ne primjećujem . Zato sam odlučio sve pustit na stranu , nek posao prolazi kraj mene a ja ću živjet ko bećar , pušit , pit , jest i jebavat , i tako ću ispunit svoju svrhu na ovome svijetu , i osjećat ću se dobro . Ostavit ću imidž Al Bandya iza vrata , navući novu kožu na sebe , gledati na svijet iz perspektive ptice a ne žabe i bit će mi super . Sjetio sam se jedne izreke : Ako ne možeš riješiti svoje probleme , nemoj se s njima zamarati. Koliko god se patio oni će ostati neriješeni , pa čemu onda patnja ? Pa se sjetih onog filma sa Jerry Lewisom : Uživaj život , Jerry ! I onda Beštijica sa svojom izjavom da joj se bljuje na postove koje čita u zadnje vrijeme . Tako je , curo ! Dosta je bilo ! Kad već pišem ovo iz gušta , nek bude vedro , nek bude opsceno , nek bude zanimljivo . Zato prestajem pisati o poslu jer je ionako dosadan i nezanimljiv . Ionako radim jer moram . Radim za plaću , ne za nečiju ljubav . Nek je nama zdravlja i veselja , ljubavi i seksa , ića i pića , što više praznika i godišnjih odmora , putovanja i zajebancije , a za posao ćemo lako . I opet se sjetih jedne socijalističke izreke : Ne mogu me tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi ! Ajd , uzdravlje ! ( Periii , Mika , hvataj se tambure …….) |
01.03.2005., utorak
BESKIČMENJACI
|
Čovjek se nekako navikne na sve . Prvo mu se čini da je jadan i da ga izrabljuju svi koji mogu , osjeća se kao mazga koja vuće promatrajući mrkvu ispred sebe i nikako da je dohvati. Neko vrijeme živi u nadi da će je doseći ali poslije tisuće pokušaja pomiri se sa sudbinom da će ta mrkva ostati daleko izvan njegovog dohvata . Prepusti se sudbini i više ne misli na nju već vuče , otupio od svih vanjskih podražaja , zadovoljan onim što dobije i kad dobije , bez obzira na to što zna da bi mogao i više i bolje . Najveća žalost je to što vidi da veće budale od njega bolje žive i bolje prolaze u životu samo zato što imaju jednu karakteristiku koju on nema , a to je da su beskičmenjaci , najgora i najodvratnija vrsta bića na Zemlji , koja je u stanju prodati i vlastitu mater da bi prosperirala u životu . Takvi ljudi rijetko mogu nekome pogledati u oči , i biti prijatelji . Od nas će tražiti pomoć kad god je to potrebno , smješkat će se i prijateljski vas tapšati po ramenu , glumiti veliko prijateljstvo i vječnu vjernost , kovati zajedničke planove sve dok ne dobiju ono što su tražili . Tog trenutka , okrenut će nam leđa kao da nas nikad nisu poznavali i sve ono dobro što ste im dali prodat će kao svoje , i narasti u očima onog trećeg koji za vas nikad čuo nije a nije ni mogao , jer je beskičmenjak krio vašu sposobnost kao zmija noge . Takvi ljudi su najčešće šefovi , direktori ili menadžeri . Učinit će sve da ostanu na vrhu , pritom gazeći preko leševa , prodajući dušu vragu za šaku novaca . Jedina mi je utjeha u svemu tome što znam da takvi nikom neće nedostajati kad ih vrag jednom uzme , i da sve ono što steknu na prijevaru i na uštrb drugih ne mogu odnijeti sa sobom kad krepaju . |