Mala Beštijica me jučer potakla na razmišljanje . Fakat je istina da sam počeo samo drobit o poslu , mukama sa direktorom , nezadovoljan sam sa svime i svačime a život prolazi kraj mene , i ja ga više ne primjećujem .
Zato sam odlučio sve pustit na stranu , nek posao prolazi kraj mene a ja ću živjet ko bećar , pušit , pit , jest i jebavat , i tako ću ispunit svoju svrhu na ovome svijetu , i osjećat ću se dobro . Ostavit ću imidž Al Bandya iza vrata , navući novu kožu na sebe , gledati na svijet iz perspektive ptice a ne žabe i bit će mi super .
Sjetio sam se jedne izreke : Ako ne možeš riješiti svoje probleme , nemoj se s njima zamarati. Koliko god se patio oni će ostati neriješeni , pa čemu onda patnja ?
Pa se sjetih onog filma sa Jerry Lewisom : Uživaj život , Jerry !
I onda Beštijica sa svojom izjavom da joj se bljuje na postove koje čita u zadnje vrijeme .
Tako je , curo !
Dosta je bilo ! Kad već pišem ovo iz gušta , nek bude vedro , nek bude opsceno , nek bude zanimljivo .
Zato prestajem pisati o poslu jer je ionako dosadan i nezanimljiv . Ionako radim jer moram . Radim za plaću , ne za nečiju ljubav .
Nek je nama zdravlja i veselja , ljubavi i seksa , ića i pića , što više praznika i godišnjih odmora , putovanja i zajebancije , a za posao ćemo lako .
I opet se sjetih jedne socijalističke izreke : Ne mogu me tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi !
Ajd , uzdravlje !
( Periii , Mika , hvataj se tambure …….)
Post je objavljen 02.03.2005. u 13:58 sati.