Dakle, kao što smo već rekli... Nakon uzaludnog dana slijedi nepotrebna noć. Caffe ELY Najprije ćemo postaviti scenu za scenarij totalne katastrofe: U sred Splita grada smjestio se mali obiteljski kafić Ely, mjesto okupljanja intelektualaca i intelektukaca. Tu ponekad Dupla govori o svojoj knjizi "Izgubljena generacija", a ista ga pozorno sluša. Tu ponekad Tode čita knjigu dok Stivi meditira na ništa, što znači da obojica rade isto. Tu ponekad gospodin Kuštre i gospodin Pegula osmišljavaju nove kulturne domete. Tu ponekad navraća razdragana omladina i cijenjeni inozemni turisti. Tu se ponekad surfa Internetom i izlažu slike. Tu Boran ponekad oplemeni goste ponekom nježnom pjesmicom što na nazočne uvijek ostavi duboki dojam. Evo, scena je postavljena. Ti nevini ljudi koji uživaju u svome miru i svakodnevnom jadu nemaju pojma kakva im se katastrofa približava. Naime, Kotarac i Bego su se odlučili naći na cugi i upravo kreću prema kafiću. A tko su ta četvorica jahača Apokalipse? U stvari su dvojica, ali kad se opiju onda se vide duplo. Evo ih, Kotarac i Bego: prije 30 godina i danas. Sve se promijenilo, samo su Begin pivski trbuh i istančan osjećaj za potpunu kataklizmu ostali isti. Kotarac: "Gdje ćemo se uništiti?" Bego: "Ajmo u Elyja." Kotarac: "Zašto?" Bego: "Jer mi je 50 metara od kuće. Kraće mi je za puzati." Kotarac: "A kako ću ja?" Bego: "Tebi je lako, ti si s autom." Kotarc: "Dobro govoriš. Imam dvije vozačke dozvole, englesku i hrvatsku. Ako mi jednu oduzmu, ostat će mi druga." Kotarac i Bego ulaze u kafić Ely. Boran za šankom pjeva Presleya. Bego: "Hej pjevač, kad ti je pauza?" Kotarac: "Šta je ovo? Karaoke matineja?" Bego: "Ajde, kad završiš frazu natoči nam pivo." Kotarac vadi skice novoga servera koji će postaviti negdje u Tunguziji ili na Marsu: "Pogledaj." Bego: "E?" Kotarac: "Šta misliš o ovome?" Bego: "Zašto te zanima šta ja mislim?" Kotarac: "Zato što si pametan." Bego: "Nisam ja pametan, nego ti. Bavimo se kompjuterima cijeli život i ti si se obogatio, a ja nisam." Kotarac: "Ma imao sam sreće." Bego: "Kako Kerum kaže, srića je da sam ja pametan." Kotarac: "Hahaha! I molija bi novinare da me ne vriđaju jerbo mi to umanjuje kreativnost." Bego: "Vidiš, a meni je recimo puno draža glupost." Kotarac: "Zašto?" Bego: "Zato što cijenim trajne vrijednosti." Neki gosti dohvatili mikrofon i pjevaju, a Bego za šankom negoduje i grozno prdi. Kotarac: "Je li tebi teško živjeti sa apsolutnim sluhom?" Bego: "Sad mi je puno lakše nego onima sa apsolutnim njuhom." Bego ustaje i pjeva Marseljezu ili nešto slično na klingonskom ili nekom sličnom jeziku, a Kotarac drži prst u zraku kao da želi nešto reći, no sve ostaje na pustoj želji. Dotle Boran toči budalinama pivo za pivom, ispaljuje na mozak, a uz to mu još zvoni i mobitel. Boran: "Alo? Šta kad je? Večer begizama? Meni su nažalost begizmi svaki dan." VEČER BEGIZAMA Bego za šankom najozbiljnije pizdi li ga pizdi... ...a Ilija, Jare i ostali puk se neozbilno smije. Tko zna zašto. Bego sere: "Ljudi, nisam vam ja oduvijek glup. Radio sam na tome naporno i samoprijegorno. A zašto? Zato što je glupost kozmička sila, a univerzum nastanjen glupanima. I da bih bio u harmoniji s univerzumom odlučio sam se prilagoditi." Ljudi: "Hahaha!" Bego: "A dobro je biti glup. I lijepo i korisno. Osim toga, glupost ništa ne boli. Dapače, boli čak i manje, jer ono što pametnog čovjeka boli, to glupana ne boli." Zamišljeni ljudi: "Hm. Je, istina je." Bego: "Eto, zato sam se ja odlučio postati glup. Najprije sam se išao praviti glup da bih se prilagodio okolini, ali nije išlo jer su me pravi glupani odmah prepoznali da nisam njihov. Da bi živio sa glupanima, čovjek mora zaista biti glup." Prosvijetljeni ljudi: "Hahaha! Hohoho! Je, tako je!" Ilija: "Ovo je ludnica. Ti si neka vrsta stand-up komičara." Bego: "Više sam sit-down komičar. Vidiš da sjedim. Osim toga, mislio sam da će svi srati, a ispada da samo ja pizdim." Ilija: "Dobro te ide. Mogao bi ti od ovoga živjeti." Bego: "Ma je kurac, pa da cijeli život provedem smišljajući pizdarije." Ilija: "Aha. A šta inače radiš?" Bego: "Pa eto... smišljam pizdarije." Prilazi neki mlad momak Jari pa ga pita: "Ej, jesi li ti onaj pjevač iz Dalmatina?" (Ni "vi", ni "gospodine", nego odmah na "ti". Bravo, živjela Hrvatska!) Jare: "Jesam." Momak: "A je li tebi mater iz tog i tog sela, a ćaća iz tog i tog?" Jare: "Je." Momak: "I meni isto. Onda smo mi isti." Bego mu nazdravi sa čašom vina: "Da, ista sorta. Ali očito nije ista berba." DEAR PRUDENCE Boran zove Begu na mobitel: "Šta radiš?" Bego: "Evo, razgovaram na mobitel." Boran: "Slušaj, kupio sam web kameru da možemo prenositi begizme uživo na Internet." Bego: "Dobro." Boran: "Dovedi onog svog Internet gurua da to namjestimo." Bego: "Ma bravo, razriješio si nam dilemu. Kotarac je tu sa mnom i baš smo razmišljali da li da odemo na piće ili u biblioteku." Kotarac: "A ne na balet?" Kotarac i Bego idu prema Ely-ju. Kotarac: "Oćeš sa mnom u London." Bego: "Neću. Putovanja su dosadna. Brodovi tonu, avioni padaju, vlakovi ispadaju iz tračnica... uvijek isto! Ubije me ta monotonija." Kotarac: "Da. A onda ako i sretno stigneš, sve je isto kao i ovdje." Bego: "Asfalt, drveće, automobili, beton, trava, nebo... samo malo drukčije raspoređeno." Kotarac: "E." Bego: "Zašto onda ideš u London?" Kotarac: "Moram poslom. Pao mi je jedan server." Bego: "A s koje visine?" Kotarac i Bego ulaze u Ely-ja, a unutra svira bend. Dear Prudence. Bego: "Bogati, šta je ovo?" Stivi: "Bili smo na probama i shvatili da u prostoriji nema šanka, pa smo došli probavati ovdje." Kotarac: "Ajmo mi namjestiti tu kameru dok smo još trijezni." Boran: "Onda ću vam poslije natočiti pivo." Bego: "Rekao je da ćemo je namjestiti trijezni, ali ne i žedni." Kotarac namješta postavke na kompjuteru i zove Tomu na mobitel. Kotarac: "Tome, jesi li kraj kompjutera? Ajde provjeri mi ovu adresu... Šta, ne radi ti Internet? Pa u kojem stoljeću ti živiš?" Bego: "U dobrom je stoljeću, ali u krivoj državi." Kotarac: "Jebala ih infrastruktura, sve šta se u Njemačkoj rashoduje to se ovdje ugradi." Bego: "A kladim se da ispod ceste idu kilometri optičkih kabela koji ne služe ničemu. Stavi ti svoje servere ovdje, pa nećeš morati putovati. Uzet ćemo te kabele..." Kotarac: "Ne možeš kad nisu tvoji." Bego: "Možeš. Ova je zemlja poznata po tome da može ko šta hoće." Kotarac: "Je, ako si guzonjin sin." Bego: "Pa promijeni oca." Kotarac: "Kako?" Bego: "Lako. Ljudi odu na policiju i bez problema promijene sebi ime. Evo, ja ću sutra otići i promijenit ću datum rođenja i ime oca." Kotarac: "I kako će ti se otac zvati?" Bego: "Hmmm... Željko Kerum... neee, još bolje... Jadranka Kosor." Kotarac: "Hahaha, pa ne može ti se otac zvati Jadranka Kosor." Bego: "Zašto ne? Baš je lijepo ime." A ovako je protekao nastavak večeri: Negdje oko devet navečer. Negdje oko ponoć. Oko dva ujutro primjećuje se pad energije. A gdje vam je kondicija, ljudi? Trebate više trenirati! Alkoholizam je ozbiljan problem, a vi ga shvaćate tako neozbiljno! Pred zoru Bego se ušuljava u krevet, a žena se budi. Žena: "Jesi li puno popio, dragi?" Bego: "Hik ja?" (nastavit će se) |
ALIENS Zove Toni Begu na telefon. Toni: "Hahaha, znaš li šta je Peki sad provalio?" Bego: "Trafiku?" Toni: "Ma ne... provalio u smislu rekao." Bego: "A! E?" Toni: "Išao me je zajebavat jer imam sina, pa je rekao da ljudi s velikim kurcem rade žensku djecu..." Bego: "Hm, od tebe uvijek nešto naučim, ti si izvor sve mudrosti." Toni: "...a da mušku djecu rade ljudi sa... htio je reći sa malim, ali je zastao jer se sjetio da i on ima sina, pa je rekao sa srednjim kurcem." Bego: "Zanimljivo." Toni: "Hehehe, a onda sam ja njega pitao kako je to moj otac najprije napravio mene i brata, pa onda sestru. Pitam ga ja je li to onda njemu kurac narastao." Bego: "I šta on kaže?" Toni: "On ništa, ali Jasenko kaže da mu se to izgleda tek treći put digao, hahahaha..." Bego: "Ha." Toni: "Ej, i da te podsjetim... nemoj zaboravit doći na probe." Bego: "Ajme, probe! To je ono kad sviraš pa ne dobiješ lovu?" Toni: "E." Bego: "Znači da ima i nekih društvenih i kulturnih institucija koji misle da su i koncerti probe." Toni: "Kako?" Bego: "Nisu mi platili. Neke honorare čekam mjesecima." Toni: "Pa zovi ih." Bego: "Jesam. I znaš šta su mi rekli? Da kako me nije sram zvati za svoje novce dok je država u recesiji." Toni: "Koji šupci. Tuži ih sudu." Bego: "I jesam. Sad ću umjesto mjesecima čekati godinama. A račune treba plaćati odmah." Toni: "Znam kako ti je. I ja sam bez posla, dobio sam otkaz." Bego: "Blago ti se, ti bar ne radiš pa znaš zašto nemaš novaca." Unatoč recesiji, probe se i dalje odvijaju. Vjeran renta prostore za vježbanje i vozi Mercedes. Dotle Leon vozi kantu, a Toni ide pješke... Znači, na ovim slikama vidimo tajkune, radničku klasu i dno dna. A Bego se ne vidi jer je on u centru svijeta, dakle nešto puno niže od dna dna. Vjeran se smije jer će Begi naplatiti prostor. Gle, Bego se ne smije. Vjeran: "Sve vam je spojeno i namješteno. Treba li vam što objasniti?" Leon: "Objasni nam sve." Vjeran: "Šta sve?" Bego: "Objasni nam šta mi radimo ovdje." Vjeran: "Pa valjda probe." Toni: "Dobro to, ali zašto?" Bego: "Hm, baš na to pitanje ne znam odgovor." Toni: "Hoćeš li džoker pola-pola?" Leon: "Jesmo li?" Toni: "Jesmo." Bego: "A šta?" Leon: "Možemo li početi?" Bego nevoljko podiže bas: "Čekaj da se zagrijem." Toni: "Hahaha, pazi da ne uskuvaš." Leon pun volje i Toni prazan volje. Toni je skurcan jer je dobio otkaz. Bego: "Jebate, sviraš ko da te je neko jeba! Šta ti je, koji ti je kurac?" Toni: "Ma u kurcu sam. Grozno mi je." Bego: "A zašto? Šta ti fali?" Toni: "Posao. Sve što trebam je posao." Bego: "Glup si, shvati!" Toni: "Kako ću shvatiti da sam glup, ako sam glup?" Leon: "Šta će ti posao? U Hrvatskoj pun kurac ljudi radi i ne prima plaću." Bego: "Evo, recimo Bego." Leon: "Ne treba tebi posao." Toni: "Nego šta?" Bego: "Sve što ti treba je plaća. Jebeš posao, šta će ti posao." Bego: "Pa šta sad ako si izgubio posao, ako ti je banka sjela na sve što imaš i ako ti je dijete gladno. Raduj se, imamo Hrvatsku." Toni: "Ma imam kurčinu!" Bego: "Eto, imaš kurčinu, sad napravi kćer." Toni viče iz WC-a: "Ima li ko malo kole?" Bego i Leon: "Ne." Toni izlazi i zakopčava šlic: "Šteta, sad sam mogao popiti urin-kolu." Leon: "Bljaaak! Odvratno!" Bego: "A šta je? Izišao si na probu i sad bi odmah i na piće?" Nakon probe. Bego: "Idem se doma probat posrat." Leon: "Znači, ti s probe na probu." STUDIO A ako nema proba, onda se nešto snima. To ti je život, uvijek je nešto. U studiju "Tetrapak" Pipo snima Matka na bubnju... Bego: "Matko, ti si najbolji bubnjar među režiserima i najbolji režiser među bubnjarima." Matko: "Stvarno to misliš? Hvala ti." Bego: "A moja kompetencija za takvu izjavu je neupitna, jer sam najveći kreten među basisitima." Matko: "Hvala ti unatoč tvojoj kompetenciji." ...pa Begu, pa Dadu... Snima se pa briše, pa se opet snima, pa se sluša i razmišlja, pa se sve izbriše, pa opet ispočetka. Ma onaj Sizif je goli kurac... nema on pojma. Bego: "Jebate, kako sam glup!" Pipo: "Zašto?" Bego: "Cijeli život vježbam i sviram ovaj bas i nikad ništa. A da sam se bavio glazbom, sad bih bio bogat." Dado: "Kako to misliš? Sviraš, to znači da se baviš glazbom." Pipo: "Hahaha! E, nije isto svirati i baviti se glazbom." Bego: "Baviti se nečim znači raditi ono što ne razumiješ ili do čega ti nije previše stalo. Baviš se mačkama i psima, baviš se salvetama i razglednicama... baviti se, to je nešto neozbiljno. To je suprotno od raditi." Dado: "Da, istina. Bolje bi prošao da si menađer ili kompozitor lakih nota i da nemaš pojma, nego da si vrhunski glazbenik." Pipo: "Ili još bolje, da si producent." Bego: "Pipo, a šta je to producent?" Pipo: "Ne znam. Nitko to ne zna." Bego: "Neko vrlo misteriozno zanimanje." Pipo: "To je čovjek koji ništa ne zna, a u sve se miješa." Bego: "Nešto poput političara... ili majoneze?" A u Lukyjevom studiju snima se njegov novi album. Sve sami bubnjari: Pele, Kame i Luky. Bego se ne vidi jer je ispod dna od dna, dakle u centru svijeta, a nije ni bubnjar. Kame: "Daj ispričaj ovoj mladosti kad si ono u Intercontinentalu bacio gitaru i rekao da nećeš svirati ta sranja i da ćeš rađe raditi u tvornici keksa." Bego: "Da, ali to je bilo u vrijeme dok su u nas postojale tvornice i dok se nešto radilo." Luky i Pele: "Ajde ispričaj nam." Bego: "Neću, nego ću vam ispričati kad smo krajem sedamdesetih po prvi put u Tetrapaku snimali instrument po instrument." Pele: "Daj reci, šta je bilo?" Bego: "Do tada smo uvijek u studiju svirali svi zajedno, a Pipo ili Vilović bi snimali. No međutim, Saša Lukić je odlučio da ćemo ovaj put svirati svaki posebno jer se i u svijetu to tako počelo raditi. I onda smo mi navježbali pjesmu tako da svak zna svoju dionicu napamet i ušli u studio." Luky: "E, i?" Bego: "Onda je Saša stavio jedan ovoliki metronom na prozor od kontrolne sobe... mi smo taj metronom zvali idiot. A Saša je Kami na slušalice pjevao pjesmu." Kame: "Je, tako je to bilo." Bego: "I istodobno mu puštao tog idiota: klik-klak, klik-klak..." Luky: "I onda?" Bego: "Onda je Kame nešto krivo odsvirao, a Saša je popizdio." Kame: "Hahaha! Je bogami, istina." Bego: "I viče Saša Kami, kako možeš pogriješiti na tako glupom mjestu. A Kame mu odgovori, a kako neću pogriješiti kad slušam dva idiota." Eto, tako Bego provodi ove zadnje dane. A nakon uzaludnih dana slijede nepotrebne noći. No, o tome slijedeći put. (nastavit će se) |
PROBE Članovi grupe "Aliens" su se prihvatili posla jer imaju novoga pjevača. Uskoro će se znati i kojega. Bego spava. Zvoni mobitel. Leon: "Alo!" Bego: "E?" Leon: "Zar si zaboravio probe?" Bego: "Kakve probe? Hlača? Nemam ništa naručeno kod krojača. Bar ne zadnjih dvadeset godina." Leon: "A jesi li ti čuo za grupu Aliens?" Bego: "Ma jesu li to oni luzeri?" Leon: "Jesu. I baš u toj grupi ti sviraš bas. I imamo redovite probe uključujući i ove danas, samo ti ne pamtiš ništa duže od pola sata pa si zaboravio." Bego: "A, probe! Pa šta odmah ne kažeš. Eto mene." Bego ustaje i oblači se. Stoji ispred ogledala i sanozadovoljno namješta okovratnik, jaketu, jaja... Potom ugleda ključeve u ruci: "Hm... jesam li ovo došao ili pošao?" Leon vozi Begu autom na probe. Bego: "Je, sjetio sam se u kojem bendu sviram. Jebate šta sam pametan, sav zračim inteligencijom." Leon: "Toliko zračiš da peče." Bego: "Ali ako ja ne pamtim ništa duže od pola sata, zašto onda bacamo pare na probe kad ja ništa neću upamtiti?" Leon: "Radimo to u tihoj nadi da će ti neke od pjesama ući u refleks." Bego: "Aha. A gdje mi je volan? Ili sam li ja to suvozač? Zar sam sjeo na krivo mjesto?" Leon: "Dobro si sjeo. Ja sam vozač, a ti suvozač. Tvoje je mjesto za pijance." Bego: "Aha, shvaćam. Ja sam pijan, a ti supijan." Bego se vrti na sjedištu: "Jebemti, ukočio sam se. Imam upalu mišića." Leon: "A od čega kad po cijeli dan ništa ne radiš?" Bego: "Od akrobatskog spavanja." Bego njuši: "A je li ti ovo auto u stanju voznom ili groznom?" Leon: "Zašto?" Bego: "Osjećam miris benzina." Leon: "Ovo auto i ide samo na miris benzina. Odakle mi lova za benzin?" Bego: "A, tako." Leon: "Ne prdi." Bego: "Nisam. To ti dimi motor." Leon: "A jebemti svece, pa šta ne govoriš!" Bego: "Mislio sam da to tako treba. Ovo su ti oni motori iz prošlog stoljeća što rade na metabolizam." Leon: "Na metabolizam?" Bego: "E, na unutrašnje sagorijevanje." Leon sa zadimljenom starom puzalicom i nabrijanom novom jurilicom. Opet Leon i Bego idu na probe. Bego: "Gdje ti je onaj auto?" Leon: "Kod mehaničara. Prodimio." Bego: "A gdje si ukrao ovaj auto?" Leon: "Nisam ga ukrao, auto je moj." Bego: "Kao što reče majka drugu Titu dok je bio mali kad je ono ukrao svinjsku glavu: tvoja je, ti si je ukrao, ti je i jedi." Leon: "A ti si već zaboravio naše dječačke snove o uspjehu i sportskim automobilima?" Bego: "Ma nisam. Mladi smo, život je pred nama. Meni je samo pedeset i tri." Leon: "Ne budi malodušan. Još mi možemo uspjeti, imamo novoga pjevača." Bego: "Ajde, iskreno mi reci, kakav je to uspjeh u životu kad se moraš oko njega toliko truditi? Ako se moram slomiti da bih imao lagodan život, onda to nije lagodan život nego slamanje." Bego navaljuje: "Ajde priznaj, odakle ti ovaj auto." Leon popušta: "Ma dobro, kupio sam ga od Sile." Bego: "A Sila ti je prijatelj, pa mu ne moraš platiti?" Leon: "Sila je sad otišao u Australiju, a platit ću mu kad se vrati." Bego: "Da, da. A vidim, prodao ti je auto s punim rezervoarom. Ti nikad ne uliješ više od 50 kuna." Leon: "Ma slušaj, dok je Sila u Australiji, auto je kod mene. Na auto sam uhvatio neku žensku i ona misli da je auto moj, pa nemoj ni slučajno kome kazati da nije!" Bego: "A, tako. Ne brini, šutit ću kao zaliven." Leon: "Pa i jesi zaliven." Bego: "Eto vidiš." Bego i Leon u pitoresknom ozračju garaža gdje održavaju probe. Leon: "Ovdje nema zraka." Bego: "Ima, a čak je i oplemenjen ugljen monoksidom." Leon: "I metanom, jer ti neprekidno prdiš." Bego: "Eto vidiš, to je ipak neka vrsta atmosfere. A da je nema ugušili bi se." Bego pali duvan. Leon: "Kako možeš pušiti u ovome smradu?" Bego: "Mogu jer je život veličanstven i može opstati u svim uvjetima. Znaš li ti da čak i u dubinama oceana gdje uopće nema ni svjetlosti ni kisika..." Leon: "Ajme, boli me glava!" Dolazi Toni bubnjar: "Hahaha, je li sere?" Leon: "Da sere! Ne prestaje." Bego: "Jebemu čavle, ne date mi se ni izraziti! Tužit ću vas za mobing." Leon: "A mi tebe za brain fucking." Bego stisnutom šakom pozdravlja nadolazećeg Tonija: "Hvaljen Isus, druže!" Toni: "Hahaha, da hvaljen Isus druže. Ma gdje si to iskombinirao." Leon: "Bravo. U ovome si pozdravu savršeno opisao svoja vjerska i politčka uvjerenja." Bego: "I Hare ti Krišna, a smrt ti fašizmu." Toni: "A tebi na vijeke. I drugarski pozdrav." Bego: "Hehe, pravi smo klerokomunisti." Leon: "Toni, izgledaš mi nekako skurcano." Bego: "Meni izgleda kao i inače." Toni: "Ostao sam bez posla." Bego: "Pa šta." Toni: "Razumiješ, dobio sam otkaz." Bego: "E, sad si u mjetnik kao i mi." Toni: "I to baš sad u najnezgodnije vrijeme." Leon: "A kad je to zgodno vrijeme za dobiti otkaz?" Bego: "To barem znači da si socijalno osjetljiv." Toni: "Kako?" Bego: "Pa tako. Svatko tko radi zauzima nekome radno mjesto. Ti si svoje oslobodio." Toni: "Ne vjerujem da će gazda ikoga zaposliti umjesto mene. Firma je u kurcu, a ja sam tehnološki višak." Leon: "To je dobro, barem neće više nikoga unesrećiti." Toni: "Pa je, nisam se baš bio usrećio sa plaćom." Bego: "Pa to je izvrsno. Sad će konačno crkva biti zadovoljna. Ljudi neće raditi i to ne samo nedjeljom, nego neće raditi uopće. Imat će vremena za ići na mise koliko god hoće. Od jutra do mraka." Leon: "Nisam baš siguran da će popovima biti drago da im se siromašni previše vrte oko crkve. Oni više vole bogate i moćne. One koji će im donirati zemlju i novac." Bego: "Ma ne vjerujem. Ako crkva baš toliko ne voli nas siromašne, zašto onda podržava vladu koja nas pljačka i osiromašuje? Vidiš da nas vole." Leon je popravio stari auto pa se na probe opet ide s njime jer troši znatno manje goriva. Bego: "Znači tako. Pičke voziš u Silinom autu, a mene u ovoj klackalici." Leon: "Tebe neću jebat, znači da od tebe nemam nikakve koristi." Bego: "Znači, tebe plaćaju za jebačinu bolje nego za sviranje? Ajde uputi i mene u posao pa da i ja nešto zaradim." Leon: "Ne plaćaju me nego..." Bego: "...nego te plaćaju u naturi. A i to je jeben posao, mislim to jebavanje." Leon: "Je, nije lako. I oznojiš se." Bego: "Zamisli da si zaposlen kao porno glumac. Jebeš osam sati na poslu, a onda dođeš doma i moraš jebat ženu. To je kao da posao nosiš doma." Leon: "Je, zajebano." Bego: "Kao kad vodoinstalater mora popraviti svoju vlastitu špinu. Ili kad profesori kod kuće ispravljaju zadaće, a onda im kažu da oni ništa ne rade i da šta će im veća plaća. Ili kad jadnim menađerima i tajkunima mobitel zvoni non stop, čak i usred noći. Sve to sigurno loše utječe na obiteljski život i zato bi vodoinstalateri, profesori i tajkuni trebali imati poseban dodatak na plaću." Leon: "Točno. Jer im posao uništava obiteljski život." Bego: "A možda i ne. Ispalo bi da država plaća potporu za uništenje obitelji." Leon: "Da sam porno glumac, nikad ne bi jebavao kod kuće. Da mi ne bi utjecalo na obiteljski život." Toni: "Ajmo, lovu na sunce. Treba platiti garažu." Bego računa: "To je svaki po 28 i po kuna i njemu ostaje 50 lipa manče." Leon: "Ajmo, svaki po 30 kuna i ostavit ćemo mu 5 kuna manče." Bego: "Ma kakva je to cijena, 85 kuna za dva sata proba? Vjeran je skroz popizdio." Toni: "Kad nam je File u Zagrebu, a pjevač ima posla. Da nas je više, platili bi manje." Leon: "Na probe treba zvati više ljudi, a na svirku manje. Tako ćemo manje plaćati probe, a imat ćemo veći honorar." Toni: "Jebate šta si pametan." Bego: "85 kuna je djeljivo bez ostatka jedino ako nas je na probama pet ili ako nas je jedan." Toni: "Ako je jedan, taj jedan može probati i sam doma." Bego: "To treba zabraniti, to probavanje doma. Takvi grozni ljudi koji vježbaju kod kuće uzimaju Vjeranu kruh iz usta." Leon: "A nama je dva sata proba puno. Da pitamo vjerana da nam unajmi prostor za 60 kuna?" Bego: "To bi bilo... (vadi digitron) ... sat, dvadesetčetiri minute i četrdesetdvije sekunde..." Leon: "Optimalno." Bego: "...i ostat će mu pedesetdevet stotinki sekunde manče." Novi je dan. I opet Leon vozi Begu na probe. Bego: "Ma vidi ove pješake kako smjelo kroče!" Leon: "Je, a kad ih zgaziš onda si kriv." Bego: "Ma vidi prometa! Zašto se ovi ljudi uokolo voze baš sad kad mi moramo voziti?" Leon: "Brže bi stigli da idemo pješke." Bego: "Jesi li lud? Trebamo prevaliti više od tristo metara. Nisam uvjeren da sam spreman na takav pothvat. Ja sam ozbiljan čovjek, a ne avanturist." Leon: "Da se mene pita, ja bih na probe išao na konju." Bego: "Vidi se da imaš plemićke krvi." Leon: "I onda bi me zaustavila čobanica i pitala me gdje idem." Bego: "I onda bi ti sišao s konja i jebao djevu bajnu." Leon: "A ovako kad vozim, može me zaustaviti samo pandurija." Bego: "I onda će oni jebavati tebe." (nastavit će se) |