Marketing
BEGIZMI 150.
Dakle, kao što smo već rekli...
Nakon uzaludnog dana slijedi nepotrebna noć.
Caffe ELY
Najprije ćemo postaviti scenu za scenarij totalne katastrofe:
U sred Splita grada smjestio se mali obiteljski kafić Ely, mjesto okupljanja intelektualaca i intelektukaca.
Tu ponekad Dupla govori o svojoj knjizi "Izgubljena generacija", a ista ga pozorno sluša.
Tu ponekad Tode čita knjigu dok Stivi meditira na ništa, što znači da obojica rade isto.
Tu ponekad gospodin Kuštre i gospodin Pegula osmišljavaju nove kulturne domete.
Tu ponekad navraća razdragana omladina i cijenjeni inozemni turisti.
Tu se ponekad surfa Internetom i izlažu slike.
Tu Boran ponekad oplemeni goste ponekom nježnom pjesmicom što na nazočne uvijek ostavi duboki dojam.
Evo, scena je postavljena.
Ti nevini ljudi koji uživaju u svome miru i svakodnevnom jadu nemaju pojma kakva im se katastrofa približava. Naime, Kotarac i Bego su se odlučili naći na cugi i upravo kreću prema kafiću.
A tko su ta četvorica jahača Apokalipse? U stvari su dvojica, ali kad se opiju onda se vide duplo.
Evo ih, Kotarac i Bego: prije 30 godina i danas. Sve se promijenilo, samo su Begin pivski trbuh i istančan osjećaj za potpunu kataklizmu ostali isti.
Kotarac: "Gdje ćemo se uništiti?"
Bego: "Ajmo u Elyja."
Kotarac: "Zašto?"
Bego: "Jer mi je 50 metara od kuće. Kraće mi je za puzati."
Kotarac: "A kako ću ja?"
Bego: "Tebi je lako, ti si s autom."
Kotarc: "Dobro govoriš. Imam dvije vozačke dozvole, englesku i hrvatsku. Ako mi jednu oduzmu, ostat će mi druga."
Kotarac i Bego ulaze u kafić Ely. Boran za šankom pjeva Presleya.
Bego: "Hej pjevač, kad ti je pauza?"
Kotarac: "Šta je ovo? Karaoke matineja?"
Bego: "Ajde, kad završiš frazu natoči nam pivo."
Kotarac vadi skice novoga servera koji će postaviti negdje u Tunguziji ili na Marsu: "Pogledaj."
Bego: "E?"
Kotarac: "Šta misliš o ovome?"
Bego: "Zašto te zanima šta ja mislim?"
Kotarac: "Zato što si pametan."
Bego: "Nisam ja pametan, nego ti. Bavimo se kompjuterima cijeli život i ti si se obogatio, a ja nisam."
Kotarac: "Ma imao sam sreće."
Bego: "Kako Kerum kaže, srića je da sam ja pametan."
Kotarac: "Hahaha! I molija bi novinare da me ne vriđaju jerbo mi to umanjuje kreativnost."
Bego: "Vidiš, a meni je recimo puno draža glupost."
Kotarac: "Zašto?"
Bego: "Zato što cijenim trajne vrijednosti."
Neki gosti dohvatili mikrofon i pjevaju, a Bego za šankom negoduje i grozno prdi.
Kotarac: "Je li tebi teško živjeti sa apsolutnim sluhom?"
Bego: "Sad mi je puno lakše nego onima sa apsolutnim njuhom."
Bego ustaje i pjeva Marseljezu ili nešto slično na klingonskom ili nekom sličnom jeziku, a Kotarac drži prst u zraku kao da želi nešto reći, no sve ostaje na pustoj želji. Dotle Boran toči budalinama pivo za pivom, ispaljuje na mozak, a uz to mu još zvoni i mobitel.
Boran: "Alo? Šta kad je? Večer begizama? Meni su nažalost begizmi svaki dan."
VEČER BEGIZAMA
Bego za šankom najozbiljnije pizdi li ga pizdi...
...a Ilija, Jare i ostali puk se neozbilno smije. Tko zna zašto.
Bego sere: "Ljudi, nisam vam ja oduvijek glup. Radio sam na tome naporno i samoprijegorno. A zašto? Zato što je glupost kozmička sila, a univerzum nastanjen glupanima. I da bih bio u harmoniji s univerzumom odlučio sam se prilagoditi."
Ljudi: "Hahaha!"
Bego: "A dobro je biti glup. I lijepo i korisno. Osim toga, glupost ništa ne boli. Dapače, boli čak i manje, jer ono što pametnog čovjeka boli, to glupana ne boli."
Zamišljeni ljudi: "Hm. Je, istina je."
Bego: "Eto, zato sam se ja odlučio postati glup. Najprije sam se išao praviti glup da bih se prilagodio okolini, ali nije išlo jer su me pravi glupani odmah prepoznali da nisam njihov. Da bi živio sa glupanima, čovjek mora zaista biti glup."
Prosvijetljeni ljudi: "Hahaha! Hohoho! Je, tako je!"
Ilija: "Ovo je ludnica. Ti si neka vrsta stand-up komičara."
Bego: "Više sam sit-down komičar. Vidiš da sjedim. Osim toga, mislio sam da će svi srati, a ispada da samo ja pizdim."
Ilija: "Dobro te ide. Mogao bi ti od ovoga živjeti."
Bego: "Ma je kurac, pa da cijeli život provedem smišljajući pizdarije."
Ilija: "Aha. A šta inače radiš?"
Bego: "Pa eto... smišljam pizdarije."
Prilazi neki mlad momak Jari pa ga pita: "Ej, jesi li ti onaj pjevač iz Dalmatina?"
(Ni "vi", ni "gospodine", nego odmah na "ti". Bravo, živjela Hrvatska!)
Jare: "Jesam."
Momak: "A je li tebi mater iz tog i tog sela, a ćaća iz tog i tog?"
Jare: "Je."
Momak: "I meni isto. Onda smo mi isti."
Bego mu nazdravi sa čašom vina: "Da, ista sorta. Ali očito nije ista berba."
DEAR PRUDENCE
Boran zove Begu na mobitel: "Šta radiš?"
Bego: "Evo, razgovaram na mobitel."
Boran: "Slušaj, kupio sam web kameru da možemo prenositi begizme uživo na Internet."
Bego: "Dobro."
Boran: "Dovedi onog svog Internet gurua da to namjestimo."
Bego: "Ma bravo, razriješio si nam dilemu. Kotarac je tu sa mnom i baš smo razmišljali da li da odemo na piće ili u biblioteku."
Kotarac: "A ne na balet?"
Kotarac i Bego idu prema Ely-ju.
Kotarac: "Oćeš sa mnom u London."
Bego: "Neću. Putovanja su dosadna. Brodovi tonu, avioni padaju, vlakovi ispadaju iz tračnica... uvijek isto! Ubije me ta monotonija."
Kotarac: "Da. A onda ako i sretno stigneš, sve je isto kao i ovdje."
Bego: "Asfalt, drveće, automobili, beton, trava, nebo... samo malo drukčije raspoređeno."
Kotarac: "E."
Bego: "Zašto onda ideš u London?"
Kotarac: "Moram poslom. Pao mi je jedan server."
Bego: "A s koje visine?"
Kotarac i Bego ulaze u Ely-ja, a unutra svira bend. Dear Prudence.
Bego: "Bogati, šta je ovo?"
Stivi: "Bili smo na probama i shvatili da u prostoriji nema šanka, pa smo došli probavati ovdje."
Kotarac: "Ajmo mi namjestiti tu kameru dok smo još trijezni."
Boran: "Onda ću vam poslije natočiti pivo."
Bego: "Rekao je da ćemo je namjestiti trijezni, ali ne i žedni."
Kotarac namješta postavke na kompjuteru i zove Tomu na mobitel.
Kotarac: "Tome, jesi li kraj kompjutera? Ajde provjeri mi ovu adresu... Šta, ne radi ti Internet? Pa u kojem stoljeću ti živiš?"
Bego: "U dobrom je stoljeću, ali u krivoj državi."
Kotarac: "Jebala ih infrastruktura, sve šta se u Njemačkoj rashoduje to se ovdje ugradi."
Bego: "A kladim se da ispod ceste idu kilometri optičkih kabela koji ne služe ničemu. Stavi ti svoje servere ovdje, pa nećeš morati putovati. Uzet ćemo te kabele..."
Kotarac: "Ne možeš kad nisu tvoji."
Bego: "Možeš. Ova je zemlja poznata po tome da može ko šta hoće."
Kotarac: "Je, ako si guzonjin sin."
Bego: "Pa promijeni oca."
Kotarac: "Kako?"
Bego: "Lako. Ljudi odu na policiju i bez problema promijene sebi ime. Evo, ja ću sutra otići i promijenit ću datum rođenja i ime oca."
Kotarac: "I kako će ti se otac zvati?"
Bego: "Hmmm... Željko Kerum... neee, još bolje... Jadranka Kosor."
Kotarac: "Hahaha, pa ne može ti se otac zvati Jadranka Kosor."
Bego: "Zašto ne? Baš je lijepo ime."
A ovako je protekao nastavak večeri:
Negdje oko devet navečer.
Negdje oko ponoć.
Oko dva ujutro primjećuje se pad energije.
A gdje vam je kondicija, ljudi? Trebate više trenirati!
Alkoholizam je ozbiljan problem, a vi ga shvaćate tako neozbiljno!
Pred zoru Bego se ušuljava u krevet, a žena se budi.
Žena: "Jesi li puno popio, dragi?"
Bego: "Hik ja?"
(nastavit će se)
Post je objavljen 30.03.2010. u 18:58 sati.