PARTET, HVAR Partet na trajektu, a na obzoru Kolumbo otkriva Ameriku Dvije svirke, subota u Starigradu, a nedjelja u Hvaru. Bio bi to lijep izlet da se južina nije uspizdila. Petko: "Jebate šta puše!" Bego: "Aha. Veći je propuh nego meni u glavi." Petko: "Šta misliš, oćemo li stić?" Bego: "Nećemo. Sada će jugo prevrnuti trajekt, mi ćemo skočiti u more, ali će nam čamci za spašavanje pasti na glavu. Trajekt će se potom raspasti, pa će auta i kamioni popadati po nama i čamcima. A onda će doći morski psi..." Petko: "Ajme, nemoj to govoriti!" Bego: "Zašto pitaš, ako ne želiš znati?" Petko: "A vidi onoga, njemu je gore nego nama." Bego: "Onaj Kolumbo? Po mojoj računici njegove su šanse fifti-fifti." Petko: "Misliš?" Bego: "Aha. Ako je Zemlja okrugla, otkriće Ameriku. A ako je ravna ploča, kada dođe do ruba, past će u bezdan. Mogućnost je pola-pola." Jasenka: "A gdje je Koča?" Bego: "Stoji negdje bez veze." Jasenka: "Dobro si to rekao, on uvijek stoji negdje bez veze." Bego: "Da nije u čamcu za spašavanje?" Ivan: "Idemo unutra, udobnije je i ne puše." Bego: "Ni slučajno! Unutra se ne smije pušiti." Petko: "Jesmo li sigurniji unutra ili vani? Malo se brinem." Bego: "Ne brini se Petko, vidi koga sam poveo sa sobom." Bego vadi iz torbe sliku Petkove tete svetice. Petko: "Odakle ti znaš za moju tetu sveticu?" Ivan: "Upoznao ju je u disku." Bego: "Znam ti ja sve anđele i svece. Družim se s njima u noćnim morama." Petko: "Onda si ti neki pobožan čovjek." Bego: "Pobožan? Ne! Ja ništa ne radim polovično, ja sam cjelobožan čovjek." Jasenka: "Gdje je opet nestao Koča? Sad je bio ovdje." Bego: "Pogledaj u dimnjak." Gazda Jakša je "Eremitaž" u Starigradu pretvorio u hram za gurmane. Toplo ga preporučujem kao mjesto hodočašća svima koji vole jesti i piti, pogotovo zato što je plaža odmah ispod konobe, pa mogu poslati žene i djecu da se kupaju i ne ometaju im uživanje u dobroj kapljici u debelom hladu. Tu, nakon mnogo godina, Bego susreće Grizlija... Bego: "Vidim da te ide bildanje. Masu si dobio, sad samo moraš poraditi na definiciji." Grizli: "I ti si se dosta popravio u struku." Bego: "Da, pripremam se za mjesto predsjednika strukovne udruge." Bego: "Ti si kao onaj Bruce Lee, samo si Griz Lee, jer si kao mali jeo puno griza." Grizli: "A šta je onda jeo Bruce Lee? Brusnice? Ubruse?" Bego: "Ili brusni papir. Ne, onda bi se zvao Bruce Nee." Brizli: "Punim imenom Bruce Nee Pa Peer." Ivan: "Čuo sam da ovdje na otoku ima divljih životinja. Mogli biste organizirati neki lovni turizam." Grizli: "Ima fazana, divljih svinja..." Bego: "A imaju i Grizlija." Daleko od žena, Petko i Ivan se malo opuštaju, a profesor Čagalj dolazi poslušati koncert da se Koča ne opusti. Jasenka: "Gdje je opet Koča nestao?" Bego: "Mislim u zahod. Prije sat vremena." Koča: "Evo me." Jasenka: "Opet si na zahodu igrao video igru!" Koča: "Nisam, nisam... nego... boli me noga." Jasenka: "Od čega?" Bego: "Od stola." Koča: "Nije od stola. Moja noga me boli." Jasenka: "Bego, nisam ga pitala od čega je noga, nego od čega ga boli!" Bego: "Onda moraš preciznije postaviti pitanje. Nisam te razumio." Jasenka: "Nisam tebe ništa ni pitala!" Bego: "Dobro, dobro. Nemoj se odmah nervirati." Jasenka: "Gdje je opet Koča? Kočoooo!!!" Bego: "Opet stoji negdje bez veze." Svirka u Eremitažu i Grizlijev studio. Bego: "U Starigradu nema ni pasa. Di su turisti?" Grizli: "Nema ih." Bego: "A kažu na televiziji da ih je samo deset posto manje nego lani." Grizli: "A na graničnim prijelazima je prošlo upola manje automobila nego lani." Bego: "Kako? Onda negdje fali četrdeset posto auta. Ili su ove godine turisti došli plivajući." Grizli: "Ma nema nikoga, sezona je pukla. Apartmani su prazni." Bego: "Apartman nas je došao sto kuna po osobi. I još nam gazda daje svoje vino. I kaže da će nas voziti na koncert u Hvar, samo da ostanemo još jedan dan. I kaže hvala što ste došli, dođite opet." Grizli: "U Hvaru ti je inače sve skupo, ali u Keruma su cijene kao i u Splitu. Tako je sve to pašteta turizam. I kad dođu neki turisti, ugostitelji ništa ne zarade." Bego: "Onda na televiziji seru. Mi smo propali." Grizli: "A kad propadamo, onda propadnimo sa stilom. Ajmo mi popit još koju turu!" Bego: "Tako da im barem mi malo popravimo bilancu." Grizli: "Šta bi Hrvatska bez nas dvojice!" Koncert u Franjevačkom samostanu, Hvar Ujutro poslije koncerta bend šeta po Hvaru. Jasenka: "Ma pogledaj ove jahte! Gade mi se." Bego: "To ti je taj elitni turizam." Jasenka: "Dođu s jahtama i ne moraju ništa trošit, sve imaju svoje." Bego: "Nemoj tako. Ostave par kuna boravišne takse." Jasenka: "I gomilu smeća." Bego: "Izgleda da je i te jadne bogataše pogodila recesija. I njih je snašla neimaština pa piju nekakva stara vina i jedu neke pljesnjive sireve... čak im jadnima ni auta nemaju krovova. A vidi mene, ja u Keruma kupim sve svježe i auto mi ima krov." Jasenka: "A di je opet Koča?" Bego: "Šta pitaš kad znaš. Stoji negdje bez veze." NJOKE ili: "Reci Bezi da su mu gotovi njoci!" Nakon povratka s Hvara Bego se nalazi s Filom koji je doputovao iz Zagreba. A kad se File i Bego nađu, to je nešto prestrašno! Prežderans par ekselans! File radi toč... ...a Bego njoke. File: "Oće bit dosta dva kila mesa?" Bego: "Nadam se." File: "Pogledaj ga! Meso je ko duša." Bego: "Pa naravno. To i jesu bile duše." File: "Jesi li pozvao Jasenku i Koču?" Bego: "Jesam, ali neće doći. Koča je u Italiji." File: "Šta će u Italiji? Posao?" Bego: "Ne, otišao je bez veze." File: "A Jasenka?" Bego: "Jasenka je vegetarijanac." File: "Ne jede meso iz vjeskih razloga?" Bego: "Mislim da je iz etičkih, a ne vjerskih." File: "Vidiš, a ja jedem meso iz zvjerskih razloga." Bego: "A ja sam strogi vegetarijanac. Meso jedem samo kao prilog." File: "Onda ti jedeš gomilu toga priloga." Bego: "A šta ću kad kažu da je prilog zdrav." Dok se žene kuhaju na zraku, njoki se kuhaju u vodi. Žene: "Oće li to momci skoro?" File: "Toč se treba kuhati još četiri sata." Žene: "Idemo mi na kavu. Treba li vam šta donit?" Bego: "Meni jednu paštetu... za slučaj da ostanem gladan." Žene: "Ti nisi normalan!" Bego: "Sad ste otkrile toplu vodu! Znam da nisam normalan. Samo vi meni donesite paštetu." Žene: "Dobro, koju ćeš paštetu?" Bego: "Bilo koju jetrenu. Ali da je od Gavrilovića." (nastavit će se) |
DOBROTVORNA SVIRKA, SPLIT (što znači da će ovaj dio posta biti vrlo nadrkan) Bog u srcu: "Ustani Bego!" Bego: "Šta je?" Bog u srcu: "Podne je, trebaš ići na tonske probe. Danas sviraš za anđele." Bego: "Ajde u pizdu materinu!" Bog u srcu: "Ne seri, ti si dobar čovjek. Ti se u stvari raduješ." Bego: "Ajde dobro, radujem se. Hvala ti Bože što sam glup." Bego zove Filu na mobitel: "Di si?" File: "U kurcu! Vozim iz Zagreba, a ne radi mi klima." Bego: "Ne divljaj, već raduj se. Danas sviramo dobrotvornu svirku." File: "Ajde u kurac! Ja se kuvam i gubim dragocijene kilograme, a ti me zajebaješ." Bego: "Nije ti drago kad sviraš mukte? Ali File, to je dobro djelo kad sviramo za djecu, za branitelje, za djecu branitelja, za branitelje djece..." File: "Za političare, tajkune, kriminalce... Zar ti stvarno vjeruješ da će ti novci otići tamo gdje treba?" Bego: "Političari, tajkuni i kriminalci su dobri ljudi. Dat će oni taj novac onima kojima je potrebno." File: "Aha. Kao da si dao kokoš lisici da je čuva." Bego zove Leona na mobitel: "Hura Leone, danas nam je dobrotvorna svirka!" Leon: "Ajde u trokurac!" Bego: "Zar se ne raduješ?" Leon: "Prepolovili su nam tantijeme, najrađe bi ih ukinuli, a i inače sviramo za brokve..." Bego: "Obzirom da i inače ne zarađujemo skoro ništa, onda ti odricanje od honorara i nije neka velika žrtva. Zato gledaj na stvar pozitivno. Kad nas unište skroz, dobit ćemo socijalnu pomoć i zarađivati više nego sad." Leon: "Socijalnu pomoć? Od koga?" Bego: "Kako od koga? Pa od onih koji su nas pokrali. Slušaj, vremena su teška, moramo se solidarizirati... branili smo Bananu onda, pa ćemo i sada stati na branik..." Leon: "Na branik od čega? Je li od mog auta? Taj će otpasti odmah, deset godina nisam ni kune potrošio na redoviti servis. Jednostavno nemam. Jedva se od registracije oporavim." Bego: "Nema veze, samo nemoj platiti ratu kredita pa će ti ga banka ovršiti. Onda nek se oni jebu s njim i održavanjem, a tebi jedna briga manje. Vidiš kako se društvo brine za tebe!" Leon: "Znaš šta?" Bego: "Šta?" Leon: "Idi u tri pičke mile matere!" Luky: "A, stigli ste. Svirka je, radujte se." File: "Jebi se! Ne govorim to tebi, nego meni." Leon: "Pušite kurac! Ne tebi, nego meni." Bego: "Ne mogu doći k sebi kako su svi danas vulgarni. Ljudi, zabavite se. Love danas nema, ali možemo fino piti pivo o svom trošku i kladiti se hoće li tehničar pasti s rampe." File: "Pa će onaj tko dobije opkladu barem nešto zaraditi. Jebate, popizdiću od vrućine!" Leon: "Šta bi ti? Sviraš besplatno i još bi da te za te novce i hlade!" Bego: "Ma dajte ljudi, nije sve tako crno. Ima li tko tri kune, fali mi za pivo?" Bego: "Unatoč vrlo teškoj situaciji, znam način na koji se svaki glazbenik može preko noći obogatiti." File: "Kako?" Bego: "Tako da rasproda instrumente." Nadrkani File ne pije, pa je nadrkan. S druge strane, Bego i Leon se raduju jer piju. Osim toga raduju se i jer ih čeka zlotvorna svirka: moto-party. Bego: "Kad sviramo bez honorara, onda je to dobrotvorno. Znači li to da kad sviramo za honorar, onda je to zlotvorno?" Leon: "Bio dobar ili zao, tvor je uvijek tvor." SHADOW DAYS, KAŠTELA (što znači da ovaj dio posta neće biti ni vrlo, a ni nadrkan) Prije odlaska na moto party Bego ima kondicione pripreme: pije sa Šumijem i Brkom. Bego: "Ljudi, ajmo doma. Ne mogu ni kapi više." Šumi: "Dobro, ali idemo s motorima." Bego: "Jesi li lud? Pijani smo. Jedva stojimo na nogama." Brko: "To je razlog više da ne idemo pješice." Bego: "A ako nas zaustavi policija? Oduzeće nam dozvolu." Šumi: "A šta ako te zaustavi pijanog dok ideš pješice, pa ti oduzme pješačku dozvolu?" Brko: "E, kako ćeš onda hodati bez dozvole?" Bego: "Hm, znam da znam odgovor, ali ga se sad ne mogu sjetiti... No dobro, nagovorili ste me." Bego: "Pazi Leone, ono tamo je bina, a ono tamo šank." Leon: "Zašto to meni govoriš?" Bego: "Da mi znaš reći kad ja to zaboravim." Bego: "Oj Joško Grgine! Zašto si se ošišao?" Joško: "Tako." Bego: "Je li zbog posla?" Joško: "Nije." Bego: "Je li ti bilo vruće?" Joško: "Vruće je, ali nije ni zbog toga." Bego: "Da li si time nekoga obradovao?" Joško: "Nisam." Bego: "A mene si rastužio." Joško: "Jebe me se." Bego: "Ali zašto bi itko rastužio jedne da ne bi razveselio druge?" Joško: "Ne znam i ne zanima me." Bego: "Nije li takvo ponašanje malo površno? Ishitreno čak!" Joško: "A da ti nisi malo dosadan?" Bego: "Nisam." Leon: "Nisi malo." Sa starim rockerima: Žorž i Robert Žorž: "Oćemo šta popit?" Robert: "Čekaj, zove me žena." Bego: "Dobro, oćemo sad šta popit?" Robert: "Čekaj, opet me zove žena." Žorž: "A oćemo li sad šta popit?" Robert: "Pričekajte me tu. Idem se čas ubit, pa se odmah vraćam." Bego je najprije nastupio s Kosturima... Zoki pjeva: "Jebem ti mater, jebem ti mater, jebem ti mater..." Bego: "Toliko si puta to rekao da izgleda da si svima na partiju to rekao ponaosob." Zoki: "Tako ide tekst." Bego: "To je znači taj dijalektički materijalizam. Jebeš im mater na dijalektu." ...a potom i s Aliensima. Bog u srcu: "Idemo Bego, vrijeme je." Bego: "Ljudi, idem ća. Evo vam ovo malo bonova šta mi je ostalo, ja neću više pit." Ljudi: "Jesi lud! Di ćeš sad kad je najdosadnije?" Bego: "Na Hvar." ...a o tome čitajte u idućem postu. I o njokima. (nastavit će se) |
KAD SRCE KAŽE KOKOŠ, BEGO KAŽE JUHA! Eto, postali smo zemlja pjesnika. Počelo je s onim imbecilnim: "Kad srce kaže ljeto...", pa preko raznih retardiranih reklama za pivo i tko zna što, sve do politike, "Kad srce kaže dijete..." Znači, sada nam određuju i tko se s kim smije jebat? A da vi umjesto zakona počnete pisati zbirke pjesama kad vas tako ide? Onda ćete bolje razumjeti ovaj narod umjetnika. Jer, postala je umjetnost preživjeti... ......... Jutro u svijetu. Bego u krevetu. A Bog u srcu. Bego se rasteže: "Uaaaaahhh! Dobro jutro svijete! Dobro jutro idioti, retardi i ostala živa bića!" Glas iz unutrašnjosti: "Dobro jutro, Bego. Oćemo na bevandu?" Bego: "Dobro jutro, Bože u srcu! Glas savjesti treba poslušati. Bevanda je dobar izbor ujutro, ukazuje na istančan i profinjen ukus. I stari rimljani su pili vino ujutro, a ne kavu. Vino ujutro najranije, to je tako... hm... tako je antički." Glas iz unutrašnjosti: "Ne slušaj ga, to nisam Ja! Bevanda ujutro najranije? Pa vas dvojica niste normalni! Besposleni um je radionica đavla." Bego: "A kako ću ja znati da mi to Bog u srcu ne savjetuje bevandu, a onda se uključi vrag i kaže mi da ga ne slušam, jer to nije Bog nego vrag?" Glas iz unutrašnjosti: "A da odeš na misu po svoje mišljenje?" Bego: "E, ovo je sigurno vrag!" Glas iz unutrašnjosti: "Ne slušaj ga!" Glas iz unutrašnjosti: "Ne slušaj ga!" Bego: "Ajde se vas dvojica dogovorite, a ja ću još malo ubit oko." Glas iz unutrašnjosti: "Prrrrrrrrrrrrrrrrrrr!!!" Bego: "Konačno nešto što razumijem. Koji je to od vas dvojice?" Glasovi iz unutrašnjosti: "To si bio ti." Bego: "Eto, neka se čuje i moj glas." Žena: "A da ti malo posjetiš psihijatra?" Bego: "Zašto? Šta mu je? Zar mu nije dobro?" Žena: "Zato što čim otvoriš oči, počneš govoriti sam sa sobom." Bego: "To je zato što je krevet u sobi. Da sam se probudio u kuhinji, govorio bih sam sa kuhinjom." Žena: "S kim to pričaš?" Bego: "S Bogom u srcu. I sa vragom. Hm, danas sam čak čuo i sebe. Rekao sam prrrr." Žena: "To nije normalno." Bego: "Nije normalno poslušati glas savjesti?" Žena: "Nije normalno čuti glasove." Bego: "Evo, sad čujem tebe kako govoriš i kažeš da je normalno biti gluh." Žena: "Nisam to rekla." Bego: "Jesi. Tko ne čuje taj je gluh, a po tebi onaj tko čuje, taj je nenormalan. Kako si onda ti mene čula kad si tako normalna?" Žena: "Rekla sam da nije normalno čuti glasove koji ne postoje." Bego: "Da razjasnimo. Radiovalove ne čuješ jer su daleko iznad frekventnog područja koje percipira ljudsko uho. Znači li to da ne postoje? Ne. Da bi ih čula treba ti pomagalo koje se zove radio, baš kao što i meni trebaju naočale za čitati. No neki ljudi ih ne trebaju jer dobro vide i stoga su superiorni u odnosu na ljude koji loše vide. Isto tako, ja čujem glasove viših bića koristeći svoj superirorni i nadnaravni um." Žena: "Krasno. Još mi reci i da vidiš stvari koje ne postoje..." Bego: "Ako ih ne vidiš, ne znači da ne postoje. Vidiš li zrak? Ne vidiš. Znači li to da ne postoji? Ne, jer da ga nema, ugušila bi se. Kako ćeš onda vidjeti zrak? Vidiš ga svojom inteligencijom." Žena: "Krasno, upilio si me ujutro najranije, ali ja i dalje držim da nije normalno čuti glasove u glavi." Bego: "Pa i ne dolaze mi iz glave, već iz srca." Žena: "Još gore, čak nisu ni iz mozga." Bego: "Da zaključim. Po tebi one koji čuju glas savjesti treba zatvoriti u ludnice jer nisu normalni. Čuju glasove koje nitko konkretno nije izrekao." Žena: "Opet izvrćeš po svome..." Bego: "Dakle, po ulicama trebaju slobodno hodati samo ljudi bez savjesti? Ili je čuju, pa je ignoriraju." Žena: "Ajde više, trebaš biti u studiju, čekat će te ljudi." Bego: "Da, idem! Idem na ulicu među normalne i slobodne ljude koji ne robuju glasovima iznutra. Idem, možda se njihova bolest prenese i na mene, pa ću i ja postati zdrav." Žena: "Izlazi više, ne mogu te slušati, zabolila me glava!" Bego i Bog u srcu silaze u kafić. Bego: "Je li vrag još s nama?" Bog u srcu: "Nije. Zašto?" Bego: "Da znam koliko ću nam kava naručiti." (nastavit će se) |
Evo jedan post koji nije oslovljen s Begizmi broj taj i taj. Prijatelj i drug Satan Šakić kojega Bego nikad nije osobno upoznao, ali se pokazao kao dobar virtualni prijatelj, imao je jednu želju. Kao komentar na prošli post, poslao je slijedeće: SATAN ŠAKIĆ; oce bit severina na tom festivalu , ako oce slikaj se za mene s njom :) Obzirom da je to bio jedini komentar na prošli post (možda zato što su svi u kurcu zbog nekakve vlade i ostavki, ali Bego nema vremena za te gluposti, ipak je on jedan ozbiljan čovjek), Bego ispunjava prikinu želju, s tim što mu je jedino žao što tu nije bio Satan osobno, pa da se Bego ne mora slikavati umjesto njega. Voila! Je li bolilo:) |
SPLITSKI FESTIVAL Ujutro na probi: Sve naravno počinje u "Bobisu" na Prokurativama... Žare: "Ne znam šta bi popio..." Bego: "Oćemo trgnit šta kratko, ili bi pivo, vino...?" Žare: "Ne smijem ništa, čak ni kavu. Tiltat će me." Bego: "A je, ti ono skupljaš infarkte. Koliki ti je skor?" Žare: "Ne znam... čekaj, negdje sam zapisao... jebiga, jesmo lipo popili u životu, ali svršija je kurbin pir." Bego: "Nismo znali rasporedit. Znaš, isto je taj alkoholizam malo podcijenjen." Žare: "Kako?" Bego: " Ne spavaš po cijele noći, moraš trpit mamurluke, strada ti jetra... naporno je to." Žare: "I košta za popizdit." Bego: "I ne samo u novcu. Nemaš vremena za obitelj i prijatelje pa ti strada i privatni i društveni život, narušiš zdravlje, sjebeš sav novac, izgubiš i posao..." Žare: "I nakon toliko truda i zalaganja nitko ti ne kaže ni bravo ni hvala!" Ilija: "Otkrio sam smisao života!" Bego: "Ma nemoj. A koji?" Ilija: "Otkrio sam doručak. Jutros sam umjesto da odmah popijem kavu i zapalim duvan, najprije dobro doručkovao. Sada uviđam da vrijedi i poslušati savjete starijih, a ne ih samo davati mlađima." Žare: "Aha, znači zato izgledaš kao da si živ." Ilija: "I ne samo to, pun sam snage. Sad mogu šta hoću." Bego: "Šta, na primjer?" Ilija: "Evo, sad bih mogao ići na janjetinu." Ovdje se rade akreditacije, a ovdje... tko zna što je ovdje, nekakva bezrazložna gužva... Bego: "Trebamo se slikati za akreditacije." Žare: "A je, baš smo krasni za slikanje! I to još ovako rano, nije ni jedanaest." Bego: "Šinjorina, imate li Photo Shop? Mi bismo htjeli nalikovati na ljude, ako je ikako moguće." Orkestar slaže note... Maestro govori redoslijed pjesama, a orkestar slaže. Begi je svakom pjesmom hrpa nesloženih nota na pultu sve manja, a složenih sve veća. Bego uzima zadnje note: "Kako ide dalje, sve brže i brže nađem pjesmu, mora biti da sam uhvatio ruku. Evo, ovu zadnju sam odmah našao." Na prvoj gitari je Mlađo, a na drugoj Ilija. Bego: "Ilija, na notama ti piše: druga gitara." Ilija: "E, pa šta?" Bego: "Pa onda ostavi tu gitaru i uzmi drugu!" Banov: "Slijedeća pjesma se zove..." Žare: "Maestro, koji je to broj?" Banov: "Broj deset." Žare: "A koja večer?" Banov: "Druga." Žare: "Kako ću to zapisati?" Banov: "Zapiši deset kroz dva, ili dva kroz deset. Kako hoćeš." Žare: "Je li deset kroz dva ili dva kroz deset?" Banov: "Rekao sam, kako god hoćeš." Bego: "Maestro, kolega Žare želi ukazati na to da nije svejedno da li mu je broj pjesme u brojniku, a broj večeri u nazivniku ili obrnuto, zato što mu je onda vrijednost razlomka raličita." Bego na radnom mjestu... ovako to izgleda s bine Oko četiri i pol ujutro... Cvitanović: "Izdržite samo još malo, imamo još samo jednu pjesmu." Orkestar: "Dajte nam malo svjetla, ne vidimo note." Tehničar: "Majstor rasvjete bi otišao, pada s nogu... Bego: "Neka ide, za petnaest minuta će ionako svanuti..." Ilija: "Ne znam da li bih nosio gitaru doma ili je ostavio ovdje." Bego: "Kako god hoćeš." Ilija: "Hoćeš li ti nositi gitaru ili ćeš je ostaviti?" Bego: "Hoću." Ilija: "Šta? Nosit ćeš je?" Bego: "Neću. Ostavit ću je ovdje." Ilija: "Misliš da je sigurno?" Bego: "Ne znam. Ali znam da ako je ostavim ovdje, onda je ne moram nositi." Bego ode spavati i ostavi Iliju da razmišlja... (nastavit će se) |