Marketing
BEGIZMI 120.
SPLITSKI FESTIVAL
Ujutro na probi:
Sve naravno počinje u "Bobisu" na Prokurativama...
Žare: "Ne znam šta bi popio..."
Bego: "Oćemo trgnit šta kratko, ili bi pivo, vino...?"
Žare: "Ne smijem ništa, čak ni kavu. Tiltat će me."
Bego: "A je, ti ono skupljaš infarkte. Koliki ti je skor?"
Žare: "Ne znam... čekaj, negdje sam zapisao... jebiga, jesmo lipo popili u životu, ali svršija je kurbin pir."
Bego: "Nismo znali rasporedit. Znaš, isto je taj alkoholizam malo podcijenjen."
Žare: "Kako?"
Bego: " Ne spavaš po cijele noći, moraš trpit mamurluke, strada ti jetra... naporno je to."
Žare: "I košta za popizdit."
Bego: "I ne samo u novcu. Nemaš vremena za obitelj i prijatelje pa ti strada i privatni i društveni život, narušiš zdravlje, sjebeš sav novac, izgubiš i posao..."
Žare: "I nakon toliko truda i zalaganja nitko ti ne kaže ni bravo ni hvala!"
Ilija: "Otkrio sam smisao života!"
Bego: "Ma nemoj. A koji?"
Ilija: "Otkrio sam doručak. Jutros sam umjesto da odmah popijem kavu i zapalim duvan, najprije dobro doručkovao. Sada uviđam da vrijedi i poslušati savjete starijih, a ne ih samo davati mlađima."
Žare: "Aha, znači zato izgledaš kao da si živ."
Ilija: "I ne samo to, pun sam snage. Sad mogu šta hoću."
Bego: "Šta, na primjer?"
Ilija: "Evo, sad bih mogao ići na janjetinu."
Ovdje se rade akreditacije, a ovdje... tko zna što je ovdje, nekakva bezrazložna gužva...
Bego: "Trebamo se slikati za akreditacije."
Žare: "A je, baš smo krasni za slikanje! I to još ovako rano, nije ni jedanaest."
Bego: "Šinjorina, imate li Photo Shop? Mi bismo htjeli nalikovati na ljude, ako je ikako moguće."
Orkestar slaže note...
Maestro govori redoslijed pjesama, a orkestar slaže. Begi je svakom pjesmom hrpa nesloženih nota na pultu sve manja, a složenih sve veća.
Bego uzima zadnje note: "Kako ide dalje, sve brže i brže nađem pjesmu, mora biti da sam uhvatio ruku. Evo, ovu zadnju sam odmah našao."
Na prvoj gitari je Mlađo, a na drugoj Ilija.
Bego: "Ilija, na notama ti piše: druga gitara."
Ilija: "E, pa šta?"
Bego: "Pa onda ostavi tu gitaru i uzmi drugu!"
Banov: "Slijedeća pjesma se zove..."
Žare: "Maestro, koji je to broj?"
Banov: "Broj deset."
Žare: "A koja večer?"
Banov: "Druga."
Žare: "Kako ću to zapisati?"
Banov: "Zapiši deset kroz dva, ili dva kroz deset. Kako hoćeš."
Žare: "Je li deset kroz dva ili dva kroz deset?"
Banov: "Rekao sam, kako god hoćeš."
Bego: "Maestro, kolega Žare želi ukazati na to da nije svejedno da li mu je broj pjesme u brojniku, a broj večeri u nazivniku ili obrnuto, zato što mu je onda vrijednost razlomka raličita."
Bego na radnom mjestu... ovako to izgleda s bine
Oko četiri i pol ujutro...
Cvitanović: "Izdržite samo još malo, imamo još samo jednu pjesmu."
Orkestar: "Dajte nam malo svjetla, ne vidimo note."
Tehničar: "Majstor rasvjete bi otišao, pada s nogu...
Bego: "Neka ide, za petnaest minuta će ionako svanuti..."
Ilija: "Ne znam da li bih nosio gitaru doma ili je ostavio ovdje."
Bego: "Kako god hoćeš."
Ilija: "Hoćeš li ti nositi gitaru ili ćeš je ostaviti?"
Bego: "Hoću."
Ilija: "Šta? Nosit ćeš je?"
Bego: "Neću. Ostavit ću je ovdje."
Ilija: "Misliš da je sigurno?"
Bego: "Ne znam. Ali znam da ako je ostavim ovdje, onda je ne moram nositi."
Bego ode spavati i ostavi Iliju da razmišlja...
(nastavit će se)
Post je objavljen 02.07.2009. u 14:30 sati.