BEGIZMI 3.
|
U lokalnom kafiću vodi se pijana duhovna rasprava. Na repertoaru su anđeli. Pijanac: “Za razliku od ljudi, oni imaju i ruke i noge i krila. Znači, tri para udova.” Bego: “A možda su kukci?” Žena: “Pa dobro, čega se ti bojiš ako si duhovno samospoznata osoba?” Bego: “Da u frižideru nema dovoljno piva.” Predavanje u hinduističkom centru. Bego zahvaljuje ljubaznim redovnicima. Bego: “Vidim da ste mi dali počasno mjesto. No, to je valjda u redu. Potrebno je puno više rada i truda da se postane pali brahman nego samo da se postane brahman.” Nakon dugo vremena Bego oblači redovničku odjeću. Bego: “Evo vidiš da dothi dolazi iz duhovnog svijeta!” Redovnik: “???” Bego: “Pa treba mi šest ruku da ga obučem!” Prijatelj u lošem stanju nakon višednevnog pijanstva, blijed, pun modrica, jedva stoji na nogama. Bego: “Zdravo, kako si?” Prijatelj: “Dobro.” Bego: “Jel’ ti to mene zajebavaš?” Poslije dobrog ručka žene se evakuirale na kavu, a File i Bego zadovoljno prde. Bego: “Puala brale, ovo ti je ka na Jupiteru.” File: “Kako?” Bego: “Pritisak je sto puta veći nego na površini Zemlje, a atmosfera je od čistog metana!” U posjeti kod prijatelja Bego priča s njegovim ocem. Bego: “Pa kako ste mi vi?” Prijateljev otac: “Ajme loše, jučer sam bio pregledat prostatu.” Bego: “Znači, gurnulo vam je prst u šupak.” Prijateljev otac: “Nije.” Bego: “Kako nije? Pa trebalo je.” Prijateljev otac: “A onda biće da je. Nisam ništa osjetio.” Bego: “Kako niste? Pa kakav vam je to šupak?” Prijateljeva majka: “Ajmo dosta priče, evo vam bevanda.” Bego: “Ženo, šta je tebi? Prestani me lupat ispod stola, pomodriće mi noga!” Pred koncert u Lisinskom. Oliver: “Di si Bego, a oli si još živ?” Bego: “A javila se firma!” Oliver: “Ma zamisli, sad mi je doša neki čovik i oće častit. Pa dobro neka ga, ma pita on za familiju, pa se mislin odakle ga znan i nikako se sitit. Nakon po ure san odusta. Reka san, skužaj, nemam pojma ko si, aj pomozi mi. A on kaže, ma kad si ima koncert u Mostaru ja san sidija u prvi red. E, onda san ga posla kvragu!” Prilazi davno zaboravljena pjevačka zvjezdica koju neću imenovat, u daljnjem tekstu DZPZKNI. DZPZKNI: “Je, zajebano je to, toliki koncerti, toliki obožavatelji, toliko ljudi sam upoznao, ma tko bi ih sve upamtio.” Bego: “Nije to ništa. Neki dan idem ulicom i javi mi se čovik. Po ure sam mislio koji je i onda sam se sjetio da je to pjevač kojeg sam pratio prije puno godina. Ma tko bi te pjevače popamtio, svaki drugi hrvat je pjevač.” Oliver (smije se): “A svaki treći ima Porina.” DZPZKNI: “Kako ja nemam Porina?” Oliver: “Idem sutra u Soviće, oćeš da ti donesem jednog?” Bego: “Jebo Porine, ajmo ća ljudi radit, triba struju platit.” Mladi nadobudni umjetnik: "Kako ti se čini ova moja pjesma?" Bego: "Čuj, pa i nije toliko dobra, koliko je loša." Kritičar: "Ova mi tvoja pjesma liči na nešto... ne mogu se sad sjetit na što." Bego: "Bolje da liči na nešto, nego da ne liči na ništa." File i Bego sjede u kafiću. Vlasnik na TV-u pušta Splitski Festival. Bego: “Ova je dobra! Ta će pobijedit! Ne, ne, ova je još bolja, svaka čast Mrduljašu šta je dovuka likove sa strane pa ja ne moran sidit u orkestru. Ovako mogu bolje guštat!” File: “Ma jesi li ti skroz popizdija?” Bego: “Ajme, slušaj ovu pismu, svršiću majkemi! Toliko su bolesno stupidne da su u stvari genijalne. Gazda pojačaj!” File (zabrinuto): “Kad si zadnji put bija u psihijatra?” Bego: “Mmmmnnnnj, ajme slušaj, pusti da te prožme! Ja, kao Nadvrhovni Nadglupan Sveg Univerzuma dodjeljujem ovom festivalu posebnu pohvalu za širenje totalnog tupila u hrvatsku kolektivnu svijest. Dapače, odlučio sam i sam doprinjeti. Dogodine šaljem pjesmu. Imam jednu baš prikladnu.” File: “Kako se zove? Bego: “Pjesmo moja, ničim izazvana.” Patak (bubnjar “Otprilike ovako”) i Bego se vraćaju s probe. U uskoj dvosmjernoj ulici lik ispred njih upali četiri žmigavca, zaustavi auto i izađe u dućan kraj ceste. Bego: “Ma pogledaj budale!” Patak: “Totalni idiot! Egocentrik! Kao da je cesta njegova!” Bego: “I šta sad? Zauzeo je po ceste. Sebični majmun, gleda samo sebe.” Patak: “Mogao je stat i poprečno, da zaustavi promet u oba smjera.” Bego: “E, ali nije. Ipak nam je ostavio drugu polovicu da se provučemo.” Patak: “Možda i nije toliko sebičan.” Bego: “Da, ipak je fin.” Patak: “Vidi se na njemu da je to jedna krasna osoba.” Bego: “Odavno nisam sreo tako dobrog i plemenitog čovjeka!” Psihijatar: “Izvolite?” Bego: “Doktore, popustio mi je dihtung glave.” Psihijatar: “???” Bego: “Miješa mi se sadržaj svijesti i podsvijesti.” Početkom osamdesetih Bego je radio na FESB-u. U to se vrijeme periodično održavao sastanak svih radnika, Zbor radnih ljudi ili kako je on to zvao ZBRLJ. Sekretar SK: “Svatko ima pravo da bira i da bude biran!” Bego (sebi u bradu): “Svatko ima pravo da se kreće i da bude kreten!” Prijatelj u emocionalnom tranzitu (znači sjeban). Bego ga tješi. Prijatelj: “Pogledaj što mi je od života učinila. Osjećam se ko najgore govno!” Bego: “Nisi ti ništa naj!” (nastavit će se) |
Kotarac 
REKLAMIRAJTE SE!
alkion
anchi
bezopasna
big blue
borgman's cube
brod u boci
carla bruni
cordelia
čovjek-vadičep
dalmata
damir ercegović
death of a planet
destination ???
dida
džemperka
elyca vještica
euro smijeh
ex pataren
galijanus
gordan
hard rock
harlekina
i.m.
ima jedan svijet
inspektor clouseau
irida
kabulske priče
kalumela
kenguur
kinky kolumnistica
koraljka
kvadar
latte macchiato
limunada
ludlud
mare prekobrojna
marin jurjević
mikke musse
minimaxine
naravno luda
nihonkichigai
osmijeh...
pajo pakšu
peace&love
peškafonda
pile pilence
ribafish
rock anthology
sagittarius
samo tvoja Lucija
simona
staklena dama
suncokreta2
symphony
šima
trillian
umorno oko
wish master
