U lokalnom kafiću vodi se pijana duhovna rasprava. Na repertoaru su anđeli. Pijanac: “Za razliku od ljudi, oni imaju i ruke i noge i krila. Znači, tri para udova.” Bego: “A možda su kukci?” Žena: “Pa dobro, čega se ti bojiš ako si duhovno samospoznata osoba?” Bego: “Da u frižideru nema dovoljno piva.” Predavanje u hinduističkom centru. Bego zahvaljuje ljubaznim redovnicima. Bego: “Vidim da ste mi dali počasno mjesto. No, to je valjda u redu. Potrebno je puno više rada i truda da se postane pali brahman nego samo da se postane brahman.” Nakon dugo vremena Bego oblači redovničku odjeću. Bego: “Evo vidiš da dothi dolazi iz duhovnog svijeta!” Redovnik: “???” Bego: “Pa treba mi šest ruku da ga obučem!” Prijatelj u lošem stanju nakon višednevnog pijanstva, blijed, pun modrica, jedva stoji na nogama. Bego: “Zdravo, kako si?” Prijatelj: “Dobro.” Bego: “Jel’ ti to mene zajebavaš?” Poslije dobrog ručka žene se evakuirale na kavu, a File i Bego zadovoljno prde. Bego: “Puala brale, ovo ti je ka na Jupiteru.” File: “Kako?” Bego: “Pritisak je sto puta veći nego na površini Zemlje, a atmosfera je od čistog metana!” U posjeti kod prijatelja Bego priča s njegovim ocem. Bego: “Pa kako ste mi vi?” Prijateljev otac: “Ajme loše, jučer sam bio pregledat prostatu.” Bego: “Znači, gurnulo vam je prst u šupak.” Prijateljev otac: “Nije.” Bego: “Kako nije? Pa trebalo je.” Prijateljev otac: “A onda biće da je. Nisam ništa osjetio.” Bego: “Kako niste? Pa kakav vam je to šupak?” Prijateljeva majka: “Ajmo dosta priče, evo vam bevanda.” Bego: “Ženo, šta je tebi? Prestani me lupat ispod stola, pomodriće mi noga!” Pred koncert u Lisinskom. Oliver: “Di si Bego, a oli si još živ?” Bego: “A javila se firma!” Oliver: “Ma zamisli, sad mi je doša neki čovik i oće častit. Pa dobro neka ga, ma pita on za familiju, pa se mislin odakle ga znan i nikako se sitit. Nakon po ure san odusta. Reka san, skužaj, nemam pojma ko si, aj pomozi mi. A on kaže, ma kad si ima koncert u Mostaru ja san sidija u prvi red. E, onda san ga posla kvragu!” Prilazi davno zaboravljena pjevačka zvjezdica koju neću imenovat, u daljnjem tekstu DZPZKNI. DZPZKNI: “Je, zajebano je to, toliki koncerti, toliki obožavatelji, toliko ljudi sam upoznao, ma tko bi ih sve upamtio.” Bego: “Nije to ništa. Neki dan idem ulicom i javi mi se čovik. Po ure sam mislio koji je i onda sam se sjetio da je to pjevač kojeg sam pratio prije puno godina. Ma tko bi te pjevače popamtio, svaki drugi hrvat je pjevač.” Oliver (smije se): “A svaki treći ima Porina.” DZPZKNI: “Kako ja nemam Porina?” Oliver: “Idem sutra u Soviće, oćeš da ti donesem jednog?” Bego: “Jebo Porine, ajmo ća ljudi radit, triba struju platit.” Mladi nadobudni umjetnik: "Kako ti se čini ova moja pjesma?" Bego: "Čuj, pa i nije toliko dobra, koliko je loša." Kritičar: "Ova mi tvoja pjesma liči na nešto... ne mogu se sad sjetit na što." Bego: "Bolje da liči na nešto, nego da ne liči na ništa." File i Bego sjede u kafiću. Vlasnik na TV-u pušta Splitski Festival. Bego: “Ova je dobra! Ta će pobijedit! Ne, ne, ova je još bolja, svaka čast Mrduljašu šta je dovuka likove sa strane pa ja ne moran sidit u orkestru. Ovako mogu bolje guštat!” File: “Ma jesi li ti skroz popizdija?” Bego: “Ajme, slušaj ovu pismu, svršiću majkemi! Toliko su bolesno stupidne da su u stvari genijalne. Gazda pojačaj!” File (zabrinuto): “Kad si zadnji put bija u psihijatra?” Bego: “Mmmmnnnnj, ajme slušaj, pusti da te prožme! Ja, kao Nadvrhovni Nadglupan Sveg Univerzuma dodjeljujem ovom festivalu posebnu pohvalu za širenje totalnog tupila u hrvatsku kolektivnu svijest. Dapače, odlučio sam i sam doprinjeti. Dogodine šaljem pjesmu. Imam jednu baš prikladnu.” File: “Kako se zove? Bego: “Pjesmo moja, ničim izazvana.” Patak (bubnjar “Otprilike ovako”) i Bego se vraćaju s probe. U uskoj dvosmjernoj ulici lik ispred njih upali četiri žmigavca, zaustavi auto i izađe u dućan kraj ceste. Bego: “Ma pogledaj budale!” Patak: “Totalni idiot! Egocentrik! Kao da je cesta njegova!” Bego: “I šta sad? Zauzeo je po ceste. Sebični majmun, gleda samo sebe.” Patak: “Mogao je stat i poprečno, da zaustavi promet u oba smjera.” Bego: “E, ali nije. Ipak nam je ostavio drugu polovicu da se provučemo.” Patak: “Možda i nije toliko sebičan.” Bego: “Da, ipak je fin.” Patak: “Vidi se na njemu da je to jedna krasna osoba.” Bego: “Odavno nisam sreo tako dobrog i plemenitog čovjeka!” Psihijatar: “Izvolite?” Bego: “Doktore, popustio mi je dihtung glave.” Psihijatar: “???” Bego: “Miješa mi se sadržaj svijesti i podsvijesti.” Početkom osamdesetih Bego je radio na FESB-u. U to se vrijeme periodično održavao sastanak svih radnika, Zbor radnih ljudi ili kako je on to zvao ZBRLJ. Sekretar SK: “Svatko ima pravo da bira i da bude biran!” Bego (sebi u bradu): “Svatko ima pravo da se kreće i da bude kreten!” Prijatelj u emocionalnom tranzitu (znači sjeban). Bego ga tješi. Prijatelj: “Pogledaj što mi je od života učinila. Osjećam se ko najgore govno!” Bego: “Nisi ti ništa naj!” (nastavit će se) |