U lokalnom kafiću vodi se pijana duhovna rasprava. Na repertoaru su anđeli.
Pijanac: “Za razliku od ljudi, oni imaju i ruke i noge i krila. Znači, tri para udova.”
Bego: “A možda su kukci?”
Žena: “Pa dobro, čega se ti bojiš ako si duhovno samospoznata osoba?”
Bego: “Da u frižideru nema dovoljno piva.”
Predavanje u hinduističkom centru. Bego zahvaljuje ljubaznim redovnicima.
Bego: “Vidim da ste mi dali počasno mjesto. No, to je valjda u redu. Potrebno je puno više rada i truda da se postane pali brahman nego samo da se postane brahman.”
Nakon dugo vremena Bego oblači redovničku odjeću.
Bego: “Evo vidiš da dothi dolazi iz duhovnog svijeta!”
Redovnik: “???”
Bego: “Pa treba mi šest ruku da ga obučem!”
Prijatelj u lošem stanju nakon višednevnog pijanstva, blijed, pun modrica, jedva stoji na nogama.
Bego: “Zdravo, kako si?”
Prijatelj: “Dobro.”
Bego: “Jel’ ti to mene zajebavaš?”
Poslije dobrog ručka žene se evakuirale na kavu, a File i Bego zadovoljno prde.
Bego: “Puala brale, ovo ti je ka na Jupiteru.”
File: “Kako?”
Bego: “Pritisak je sto puta veći nego na površini Zemlje, a atmosfera je od čistog metana!”
U posjeti kod prijatelja Bego priča s njegovim ocem.
Bego: “Pa kako ste mi vi?”
Prijateljev otac: “Ajme loše, jučer sam bio pregledat prostatu.”
Bego: “Znači, gurnulo vam je prst u šupak.”
Prijateljev otac: “Nije.”
Bego: “Kako nije? Pa trebalo je.”
Prijateljev otac: “A onda biće da je. Nisam ništa osjetio.”
Bego: “Kako niste? Pa kakav vam je to šupak?”
Prijateljeva majka: “Ajmo dosta priče, evo vam bevanda.”
Bego: “Ženo, šta je tebi? Prestani me lupat ispod stola, pomodriće mi noga!”
Pred koncert u Lisinskom.
Oliver: “Di si Bego, a oli si još živ?”
Bego: “A javila se firma!”
Oliver: “Ma zamisli, sad mi je doša neki čovik i oće častit. Pa dobro neka ga, ma pita on za familiju, pa se mislin odakle ga znan i nikako se sitit. Nakon po ure san odusta. Reka san, skužaj, nemam pojma ko si, aj pomozi mi. A on kaže, ma kad si ima koncert u Mostaru ja san sidija u prvi red. E, onda san ga posla kvragu!”
Prilazi davno zaboravljena pjevačka zvjezdica koju neću imenovat, u daljnjem tekstu DZPZKNI.
DZPZKNI: “Je, zajebano je to, toliki koncerti, toliki obožavatelji, toliko ljudi sam upoznao, ma tko bi ih sve upamtio.”
Bego: “Nije to ništa. Neki dan idem ulicom i javi mi se čovik. Po ure sam mislio koji je i onda sam se sjetio da je to pjevač kojeg sam pratio prije puno godina. Ma tko bi te pjevače popamtio, svaki drugi hrvat je pjevač.”
Oliver (smije se): “A svaki treći ima Porina.”
DZPZKNI: “Kako ja nemam Porina?”
Oliver: “Idem sutra u Soviće, oćeš da ti donesem jednog?”
Bego: “Jebo Porine, ajmo ća ljudi radit, triba struju platit.”
Mladi nadobudni umjetnik: "Kako ti se čini ova moja pjesma?"
Bego: "Čuj, pa i nije toliko dobra, koliko je loša."
Kritičar: "Ova mi tvoja pjesma liči na nešto... ne mogu se sad sjetit na što."
Bego: "Bolje da liči na nešto, nego da ne liči na ništa."
File i Bego sjede u kafiću. Vlasnik na TV-u pušta Splitski Festival.
Bego: “Ova je dobra! Ta će pobijedit! Ne, ne, ova je još bolja, svaka čast Mrduljašu šta je dovuka likove sa strane pa ja ne moran sidit u orkestru. Ovako mogu bolje guštat!”
File: “Ma jesi li ti skroz popizdija?”
Bego: “Ajme, slušaj ovu pismu, svršiću majkemi! Toliko su bolesno stupidne da su u stvari genijalne. Gazda pojačaj!”
File (zabrinuto): “Kad si zadnji put bija u psihijatra?”
Bego: “Mmmmnnnnj, ajme slušaj, pusti da te prožme! Ja, kao Nadvrhovni Nadglupan Sveg Univerzuma dodjeljujem ovom festivalu posebnu pohvalu za širenje totalnog tupila u hrvatsku kolektivnu svijest. Dapače, odlučio sam i sam doprinjeti. Dogodine šaljem pjesmu. Imam jednu baš prikladnu.”
File: “Kako se zove?
Bego: “Pjesmo moja, ničim izazvana.”
Patak (bubnjar “Otprilike ovako”) i Bego se vraćaju s probe. U uskoj dvosmjernoj ulici lik ispred njih upali četiri žmigavca, zaustavi auto i izađe u dućan kraj ceste.
Bego: “Ma pogledaj budale!”
Patak: “Totalni idiot! Egocentrik! Kao da je cesta njegova!”
Bego: “I šta sad? Zauzeo je po ceste. Sebični majmun, gleda samo sebe.”
Patak: “Mogao je stat i poprečno, da zaustavi promet u oba smjera.”
Bego: “E, ali nije. Ipak nam je ostavio drugu polovicu da se provučemo.”
Patak: “Možda i nije toliko sebičan.”
Bego: “Da, ipak je fin.”
Patak: “Vidi se na njemu da je to jedna krasna osoba.”
Bego: “Odavno nisam sreo tako dobrog i plemenitog čovjeka!”
Psihijatar: “Izvolite?”
Bego: “Doktore, popustio mi je dihtung glave.”
Psihijatar: “???”
Bego: “Miješa mi se sadržaj svijesti i podsvijesti.”
Početkom osamdesetih Bego je radio na FESB-u. U to se vrijeme periodično održavao sastanak svih radnika, Zbor radnih ljudi ili kako je on to zvao ZBRLJ.
Sekretar SK: “Svatko ima pravo da bira i da bude biran!”
Bego (sebi u bradu): “Svatko ima pravo da se kreće i da bude kreten!”
Prijatelj u emocionalnom tranzitu (znači sjeban). Bego ga tješi.
Prijatelj: “Pogledaj što mi je od života učinila. Osjećam se ko najgore govno!”
Bego: “Nisi ti ništa naj!”
(nastavit će se)
Post je objavljen 21.07.2007. u 02:15 sati.