Bazenske ludorije

nedjelja , 30.06.2013.

Pogled u prošlost

Vidim lijepe stvari, slatke uspomene
Vidim da sam imao jako puno SREĆE
Vidim da sam PROAKTIVNO poduzeo puno toga
Učim iz iskustava u kojima me akcija nije dovela do željenog cilja - IZVOR LEKCIJA
Vidim PRILIKU da upoznam sebe, svoje vrline i mane, sklonosti i želje - podloga za plan što čuvati i njegovati a što unaprijeđivati i razvijati
Vidim da je prošlost najbolja baš takva kakva jest, jer me ona formirala i učinila onim što sam danas, s 38 godina života. Što bih mijenjao u svom iskustvu? NIŠTA!
Vidim da je SADA ono gdje ja mogu djelovati i mijenjati svijet mijenjajući sebe, a prošlost je ukoričena knjiga - PUTOKAZ
Vidim kako je DIVNO što sam dosad šutio, krio i tajio sebe i svoja iskustva. ODSAD kako imam afirmativan stav ja se mogu otvoriti i pričati, prezentirati sebe, pokazivati se. Volim svoju prošlost i ponosim se svime što sam bio i što jesam.
Prepoznajem svojih 5 najjačih osobina: odgovoran, siguran u sebe, asertivan, optimističan i proaktivan. Nalazim dokaze i potvrde njih u svojoj prošlosti
Ona je IZVOR OPTIMIZMA, temelj i osnova, opravdanost za pozitivan stav. Koliko sam se bojao nekih stvari a ipak su ispale sjajno. Nije li to uvijek tako?
Vidim patnju, žrtvu i muku - i to je dio života, neizbježan. No na drugoj strani vage je moja SNAGA da to sve nosim. Funkcija svih muka je da spoznam svoju jakost.
Vidim dokaz da nema sudbine nego je sve što sam činio bilo moj IZBOR - ono što sam smatrao najboljim u tom trenutku.NIŠTA nisam MORAO činiti niti sam išta izbjegao jer NE SMIJEM - sve sam činio jer sam tako želio, tako odlučio, tako odabrao. I bilo je dobro!
(1.12.2012)

Probijanje barijere

Djeca iz radnickih obitelji koja su stekla visoku naobrazbu, dobivanjem diplome popeli su se tek jednu stepenicu. Problem je u mentalnom sklopu, radnicka stvarnost u kojoj su odrastali, fraze poput 'ne mogu si to priustiti', 'auuu kako je to skupo' ili 'da ja imam tolika primanja lako bih zivio' duboko su usadjene u njihov mentalitet.
No diploma je dobar pocetak. Ali samo pocetak, nikako ne kruna uspjeha iza koje slijede samo ubiranje plodova mukotrpnog rada. Takvu tranzicijsku klasu ocekuje nakon diplome jos puno rada, lutanja, zabluda i pogresaka, naravno ukoliko se zele afirmirati kao intelektualci. Osobno poznajem primjere iz radnickih ili seoskih obitelji, kompetentni i marljivi studenti, ali su to jos uvijek iako su davno trebali diplomirati. Kako to? Opet je stvar u mentalnom sklopu, koji se pak direktno odrazava na socijalizaciju. Oni naime ne vide u perspektivi svoje mjesto u drustvu. Stvarnost intelektualca za njih je enigma, susta apstrakcija, nepoznanica. Cak naprotiv, cesto se iz radnickih i seljackih obitelji upucuju negativne vibracije prema intelektualcima, jer oni su politicari, direktori i dobrostojeci clanovi drustva. Cesto (a ponekad i opravdano) siromasni slojevi usmjeravaju svoj bijes i frustracije upravo na intelektualce koji su im onda krivi za sve nevolje u njihovu zivotu. I sad, dijete koje je odrastalo u takvom miljeu, treba teziti prema onom sto su njegovi prezirali? Da, radi se o dubokom konfliktu, o spregu sila cija rezultanta ovisi o intenzitetu pojedinih komponenti.
Samo najuporniji ce to uspjeti. A jesu li imali pokrice, odnosno jesu li dovoljno cvrsti da plate cijenu, pokazati ce vrijeme. I onda ce lutati godinama nakon diplome pokusavajuci ( iako nesvjesno, jer jos ne znaju sto se zaista dogadja ) naci svoje mjesto pod Suncem odnosno svoju poziciju u drustvu. I mijenjati posao za poslom, i kriviti sve druge i cijeli svijet kao sto radnici cine, a ne usudjuci se niti pomisliti da je kljuc rjesenja u njihovoj glavi. Kad to jednom shvate, kad probiju tu najvazniju barijeru, barijeru mentalnog sklopa, otvara se za njih novi svijet. Tada pocinju i lijeciti depresiju, oproste sebi lutanja i drugima nerazumijevanja. Tada su spremni da ostave svoj trag u svijetu. Spremni su i dopustiti sebi da postanu bogati, uspijevaju pomiriti nepomirljivo, ostaju dobri sa svima iz nize klase ali se pritom vrlo jasno legitimiraju. No ne samo pred njima, da ne ponove zabludu koju Marcel Proust navodi kao vrlo ucestalu kod uglednih i inteligentnih ljudi - rasipanje tastine za volju nizih od sebe, nego uvijek i pred svima. Mozda i najvise onda kad ih nitko ne gleda.
(31.8.2007.)

Pjevajte nešto ljubavno

subota , 29.06.2013.

Bas se pitam u zadnje vrijeme kakva je korelacija izmedju motiva i djelovanja.
Naime, mi ljudi uvijek prosudjujemo situacije, tudje postupke i odluke prema onome sto vidimo, dakle prema izvanjskoj komponenti a to je djelovanje. No postoji nesto iznutra, motivacija, koja sve pokrece, koja je uzrok tom djelovanju. Na primjer u sjajnom hrvatskom filmu Pjevajte nesto ljubavno koji trenutno igra u kinima, Zarko Potocnjak izvrsno tumaci ulogu pijanca ( nista neocekivano, zar ne? ). A taj lik, kad se razotkrije koja je motivacija njegovom opijanju, budi sasma drugacije osjecaje od onih pocetnih, izazvanih predstavljanjem obiteljskog nasilnika, klosara, odrpanca. Motivacija visoka i casna, djelovanje porocno i pogubno.
Taj obrazac susretali smo u povijesti, susrecemo ga danas a jamacno ce biti prisutan dok je ljudske vrste. Razvratnik recimo traga za Ljubavlju !? Motivacija je univerzalna i vitalna, djelovanje opet porok. Poanta cijele price je da ne smijemo suditi, uvijek moramo imati razumijevanja i nikada ne prezreti drugog covjeka, jer u konacnici, nikad ne mozemo biti sigurni sto ga pokrece iznutra...
(20.09.2007.)

Guilt management

Oni koji su citali Alan Forda sigurno poznaju nenadmasnu sekvencu (ne znam samo je li bolja 'Halo Bing' ili ova): 'Mjestaaaa' - naravno ulazi Sir Oliver noseci 'posudjeni' sadrzaj pod miskom. Za njim ulazi policajac i odmah pita za tipa s polucilindrom. Broj jedan naravno blene u njega, da o cemu on to prica? Kakav tip, kakav polucilindar, kakvi bakraci? Policajac cvrst i odlucan, nepokolebljiv u izvrsavanju svoje svete duznosti provodjenja zakona, i dalje tvrdi da bi svoj zivot dao da je vidio sumnjivca kako je usao u doticnu cvjecarnicu. A onda ga Broj jedan pritisne uza zid: Koji je ono vas broj, aha 1234. Da vidimo...list, list... (broj jedan lista svoju malu knjizicu u kojoj ima valjda sve od postanka svijeta) i nadje A-ha! Vi ste...tad i tad...to i to...Sto imate na to reci? A police officer na to, zacrvenjenih obraza i nosa, te stisnutih i iskezenih zuba sjeti se: Ajoooj, pa ja sam pogrijesio cvjecarnicu, to je bila ona druga. Mjestaaaaaaa....

Mozda sam i fulao pokoji detalj, ali vjerni alanfordovci sigurno ce znati o cemu pricam. Zanimljiv mi je model moci Broja Jedan. On raspolaze, upravlja tudjom krivnjom. Policajac u opisanoj sceni, kao i svatko od nas, ima prljavo rublje, grijehe iz proslosti, nesto sto bi najradije zaboravio i izbrisao. Ali jos nije jer ga veze krivnja. Onaj koji zna upravljati tom krivnjom ima moc nad takvim ljudima. Je li to moralno, posteno, eticno, to ne komentiram. Samo pokusavam rasvijetliti svevremenski, univerzalni obrazac koji je u kultnom stripu tako zabavno ali iznad svega precizno i detaljno opisan.
(3.8.2007)

Ja i moji dvojnici

Multiplicity je vrlo zanimljiv film sa Michael Keatonom i Andie McDowell. Iako ta fantazija ima i plitkih fora 'za siroke mase' mislim da sam uocio ideju djela.

To je ona scena dok rade sva cetvorica na dogradnji kuce, pa original zapocinje u pauzi nelagodnu konverzaciju o 'pravilu broj jedan' odnosno cinjenici da su ga klonovi prekrsili. U jednom trenutku original zastane, zamisli se i kaze 'Da, dosad sam bio prisutan ali kao da nisam'. To je poanta price. Njegova duhovna snaga i unutarnja organizacija je ono sto mu moze omoguciti da svlada sve izazove i nadje vremena (kvalitetnog vremena!) za sve svoje obaveze, a ne klonovi. Ako je samo tijelom prisutan i u odnosu sa svojom suprugom, tada je zapravo svejedno je li on tamo ili njegov klon. Autor nam daje naznaku da ce protagonist 'mnogosta bolje znati za dane buduce' kako bi rekli u prici o vuku i sedam kozlica.
(22.7.2007)

4 vrste pisaca

Palo mi je na pamet da postoji 4 vrste pisaca. Kriterij koji sam uspostavio ima dvije komponente: drustvenu klasu u najgrubljoj podjeli na 'visu' i 'nizu' te odnos pisca prema svojim protagonistima. Prvi tip pise lijepo i pozitivno o visokom drustvu, i primjeri takvih pisaca su Tolstoj i Stendhal. Drugi tip pise s nedvojbenim prezirom i osudom o nizoj klasi ljudi, i predstavnik takvih je Dostojevski. Treci tip pise negativno o visokom drustvu, ali nisam dovoljno nacitan da dam svjetski primjer pa mi na pamet pada jedino Krleza (djelomicno možda i Agatha Christie). Cetvrti tip pise o salabajzerima, ficfiricima, fuficama i prevarantima ali to cini sa simpatijom koju prenosi na citatelja. Takvi pisci su ultra popularni, bestseleri, kao na primjer Sheldon. Mislim da su pisci trece i cetvrte skupine (nazalost) najcitaniji. Ljude privlaci prljavo rublje, ali i afirmacija vlastite inertnosti te mogucnost usporedjivanja sa nizima u moralnom smislu sto im prividno uljepsava samopercepciju. Osobno najvise volim pisce poput Tolstoja, dakle one koji pripadaju prvoj grupi. Smatram da se od takvih moze jako puno nauciti, osobito kad se radi o osobnom razvoju, tranformaciji, evoluciji i uklapanju u drustvo, za sto su klasicni primjeri Tolstojev Pjer kao i Stendhalov Julien.
(16.7.2007)

Braća Karamazovi

Jucer sam razmisljao o pisanju, tematici i nacinu na koji to pisac iznosi. Zakljucio sam slijedece: sadrzaj djela govori o odabranoj temi, onog sto autora zanima, sto mozda misli da ce citatelje zanimati ili drustvo opcenito itd, uglavnom moze se raditi o bilo cemu sto postoji na svijetu. Forma pisanja, odnosno osjecaji koje nam autor iskazuje u djelu, nacin na koji prikazuje ono o cemu pise, govore o samom autoru. Dakle moze se pisati i o ljudima najnizeg sloja u svakom smislu, osobito moralnom, i jasno se postaviti prema njima, kao sto to cini Dostojevski u romanu Braca Karamazovi.

Ne libi se niti u jednom poglavlju istaknuti kako los covjek je Fjodor Pavlovic, tako da citatelju ne ostavlja sumnju o svojem stavu. Govori o razvratu ali ne vulgarno ni primitivno, ne nasladjujuci se ljudskom porocnoscu nego objektivno, kulturno, pomalo sa sazaljenjem ali realno - dosljedno pravcu u knjizevnosti u koji roman pripada a to je realizam. Usporedjujuci s njim jednog drugog pisca krimica, kojemu je vjerojatno jedan od uzora Sidney Sheldon, uocavam ogromnu razliku upravo u tom pristupu, stavu pisca, njegovim osjecajima. I on govori o iskvarenim i plitkim ljudima ali prikazujuci njihova djela s nedvojbenom dozom razumijevanja cak simpatije, ostavlja citatelja pomalo zbunjenog i zabezeknutog radi li se tu o umjetnosti i uljudjivanju ili sundu i smecu. A kad se sagleda popularnost ili broj prodanih primjeraka, pobjedu odnosi sund. Sapienti sat !?
(15.5.2007)

Flaubert etc...

Jucer sam bio u kazalistu, nisu me bas odusevili Komedijanti (Kepempuh, Žarko Potočnjak u glavnoj ulozi) iako ima par dobrih satirickih aluzija. Sve u svemu malo pretjerano naglasavaju nasu inferiornost prema Europi odnosno u prvi plan dovode elemente koji nas svrstavaju na Balkan, barem po mojem skromnom misljenju. No ne znam je li jucer uopce bilo boljeg izbora sto se teatra tice.
Dok sam jucer joggirao misli razne su mi se motale po glavi pa sam u jednom trenutku povukao paralelu izmedju Tolstojevih casnika i Flaubertovog ljekarnika, naime od jednog na afirmativni nacin, od drugog na negativni (nitko se s nesretnim ljekarnikom nije htio druziti zbog toga) ucimo kako treba svoja misljenja o politici zadrzati za sebe a ne ih odmah bacati drugom u lice kako bi se legitimirali. Treba oprezno i s distance, pristojno i ljubazno komentirati i samo kad su za to stvoreni odgovarajuci uvjeti pokazati 'svoju stranu'. To je skola visokog drustva koja je vrijedila prije 150 godina, a koliko je danas primjenjiva ostaje na procjeni citatelja.
(6.5.2007)

Lažni ideali

petak , 28.06.2013.

Tete prodavačice

Plavooki gorostas

Tata i beba

Gogolj

Navecer kazaliste koje je definitivno najljepsa zabava na svijetu, osobito kad se igra Gogolj. Sasvim je nevjerojatno koliko su aktualne stvari o kojima je pisao prije 150 godina, ljudi su uvijek isti bez obzira na drustvene i drzavne prilike. Gogolj je genijalac, tako natjerati suze i smijeh istovremeno, to moze stvarno samo znalac. Nedavno je u Vjesniku izasao clanak o tome kako kazaliste uklanja tjeskobu, mislim da u tome ima puno istine. Razvija i kompetentnog promatraca drustva i potice na samosvjesnu socijalnu diferencijaciju.
(16.6.2007)

Vesela povorka 2

srijeda , 19.06.2013.

Vesela povorka

utorak , 18.06.2013.

Crno-bijeli svijet

subota , 01.06.2013.