Marketing
Braća Karamazovi
Jucer sam razmisljao o pisanju, tematici i nacinu na koji to pisac iznosi. Zakljucio sam slijedece: sadrzaj djela govori o odabranoj temi, onog sto autora zanima, sto mozda misli da ce citatelje zanimati ili drustvo opcenito itd, uglavnom moze se raditi o bilo cemu sto postoji na svijetu. Forma pisanja, odnosno osjecaji koje nam autor iskazuje u djelu, nacin na koji prikazuje ono o cemu pise, govore o samom autoru. Dakle moze se pisati i o ljudima najnizeg sloja u svakom smislu, osobito moralnom, i jasno se postaviti prema njima, kao sto to cini Dostojevski u romanu Braca Karamazovi.
Ne libi se niti u jednom poglavlju istaknuti kako los covjek je Fjodor Pavlovic, tako da citatelju ne ostavlja sumnju o svojem stavu. Govori o razvratu ali ne vulgarno ni primitivno, ne nasladjujuci se ljudskom porocnoscu nego objektivno, kulturno, pomalo sa sazaljenjem ali realno - dosljedno pravcu u knjizevnosti u koji roman pripada a to je realizam. Usporedjujuci s njim jednog drugog pisca krimica, kojemu je vjerojatno jedan od uzora Sidney Sheldon, uocavam ogromnu razliku upravo u tom pristupu, stavu pisca, njegovim osjecajima. I on govori o iskvarenim i plitkim ljudima ali prikazujuci njihova djela s nedvojbenom dozom razumijevanja cak simpatije, ostavlja citatelja pomalo zbunjenog i zabezeknutog radi li se tu o umjetnosti i uljudjivanju ili sundu i smecu. A kad se sagleda popularnost ili broj prodanih primjeraka, pobjedu odnosi sund. Sapienti sat !?
(15.5.2007)
Post je objavljen 29.06.2013. u 13:24 sati.