Kad bih znao da bih se ponosno držao |
Lažne mi puteve pod noge poturaju. |
Podeliću sa tobom |
- Zdravo! |
Ne priznajem rastanke |
Ovo je pesma |
Uvek osetim spuštanje njegovog tela na našu postelju od tamne maslinovine. I dok slušam škriputanje rasušenog drveta poželim da se okrenem i podam mu malo svoje vreline, ali, ne okrećem se više. |
Jednog dana hodaše dva filozofa, prvi s Istoka a drugi sa Zapada, niz cestu koja je prolazila preko zelenog proplanka u šumi. Da skrate vreme, diskutovaše oni o mnogim stvarima, kad najednom ugledaju posebno lep cvet kako raste tik uz put. |
Fridrih Niče, nemački filozof i prozni pisac važio je za ženomrsca. Ne bez razloga. Niče se nikada nije ženio, nije se znalo ni za neku njegovu ljubavnu avanturu,a u svojim delima je o ženama pisao sa potcenjivanjem tvrdeći da su žene nežna i dragocena, ali i opasna igračka ,da su predodređene za kućni, a ne za javni posao. |
Dugo već ti govorim |
Povlačim se u svoju samoću |
|
|
Ne volim veselost proletnih bašta, |
Kad volim, ni budnoj mi |
Mesec je tupom krivom kamom |
Došlo je doba |
Jesenje popodne mre u zavesama, |
Kraj vatre kojom ne hrane se dani |
Nema je ovde, sve je više gubim |
Nema mene al ima ljubavi moje; |
O sve što prođe večnost jedna biva. |
07.2012 (1)
08.2011 (1)
05.2011 (1)
03.2011 (1)
02.2011 (1)
07.2010 (1)
06.2010 (1)
05.2010 (2)
01.2010 (1)
10.2009 (1)
08.2009 (1)
07.2009 (2)
06.2009 (1)
05.2009 (2)
04.2009 (2)
02.2009 (1)
01.2009 (2)
12.2008 (9)
11.2008 (3)
10.2008 (5)
09.2008 (5)
08.2008 (1)
07.2008 (1)
06.2008 (5)
05.2008 (6)
04.2008 (13)
03.2008 (8)
02.2008 (10)
01.2008 (3)
12.2007 (9)
11.2007 (8)
10.2007 (13)
09.2007 (11)
08.2007 (15)
07.2007 (20)
06.2007 (9)
05.2007 (8)
04.2007 (11)
03.2007 (9)
02.2007 (15)
01.2007 (29)
12.2006 (25)
11.2006 (31)
10.2006 (36)
09.2006 (17)
08.2006 (10)
07.2006 (9)
06.2006 (11)