nemiri

ponedjeljak, 28.02.2005.

Ne smeši se tako

Ne smeši se tako, srce me ne zebe.
jer ja ljubim drugu,a ne više tebe.
Znaš ti i sama, slučajno sam prošo
i ne gledam tebe, nisam tebi došo.
Prošao sam tuda, srcu je svejedno-
virnuo sam, usput, kroz okance jedno.

Jesenjin

- 13:40 - Komentari: (14) - Print - #

nedjelja, 27.02.2005.

Svaka tvoja reč

Svaka tvoja reč, u meni je do
pesme porasla svaka tvoja reč.
Svaki tvoj dodir, u meni je
do zagrljaja porastao svaki
tvoj dodir.
Naš slučajni susret, u meni
je do života porastao naš
slučajni susret.
Sve što mi se zbog tebe
dogodilo, kao očarano živi
u meni i čini se neće
proći sve što mi se zbog
tebe dogodilo.
I volela bih da tek sada
volim prvi put.Volela bih
da ne verujem da će me srce
za tobom proći - kada
budeš jednom otišao.

D. Maksimović

- 21:38 - Komentari: (18) - Print - #

Ja činim svoje.
Ti činiš svoje.
Ja nisam na ovom svetu da bih ispunio tvoja očekivanja, niti si ti na ovom svetu da bi ispunio moja.
Ti si ti, ja sam ja, ako uspemo da se nađemo biće lepo, a ako ne, ne može se ništa.

Fric Perls

- 11:28 - Komentari: (22) - Print - #

subota, 26.02.2005.

Tražim u nemanjima, a imam u traženjima.Među oblacima, a nisam među njima.
To samo sreća odlazi dok spavam i dalje dok spavam izbor je san.
A ima me među svim potrebama.
T.Debeljački

- 17:59 - Komentari: (7) - Print - #

U zimski dan

Celoga je dana sneg lagano pado
kao s voćki cvet.
O, kako večeras, o, kako bih rado
odletela nekud daleko u svet,
nekuda daleko kroz cvetove snežne
kao leptir lak,
i nekom htela reći reči nežne,
tople, lepe, nove, kakve ne zna svak.

I sutona celog sneg je tiho pado
umoran i gust.
Večeras bih nekog ugledala rado;
ali njega nema.Put je davno pust.
Samo s bledog neba beloj zemlji sleće
snežni pram po pram.
O, kako je bolno pred noć kada cveće
pahuljica veje, a ti sediš sam.

D.Maksimović

- 00:38 - Komentari: (11) - Print - #

petak, 25.02.2005.

Ima jedna, sama po sebi strašna, misao u kojoj bi se možda moglo naći utehe za sve i rešenje svega.A to je: možda se je ono od čega strepimo i što sa strahom, stegnutog grla, očekujemo kao najteži udarac i svoj konačni poraz - već odavno desilo.Mi to i ne znamo i sad bez osnova patimo.
Ivo Andrić

- 13:07 - Komentari: (15) - Print - #

četvrtak, 24.02.2005.

Spavajte slatko

Noći su privremene smrti,
privremeni zaboravi,
podvesna sećanja,
noći su podsvesna java.
Posle smrti će možda biti
kao kad se spava.

Ako se umire
kao kad se zaspiva,
neće teško biti
prekoračiti praga
u svet nepoznatih java.

San bezbolno otvara vrata
u stanja nepovrata,
i ako se umire lako
kao što se zaspiva,
neće biti užasno.
Laku noć!
Spavajte slatko!
Umorna sam, a već je kasno.

D.Maksimović

- 23:32 - Komentari: (13) - Print - #

Nejasna pesma

Hvala ti za ovaj čas bola prepun.
Pored mene usamljen cvet bele krune
i ulazi tiho u nebo mesec nepun.
O, ne treba sklopiti oči suza pune
kad mesec izlazi.

Sići treba na livade i put,
gde tišina leči bistra preko bilja
i spava mesečine široki skut,
pa zalutati u noći, bez cilja,
kao u snovima.

Jer večno je samo ono što je večno:
meseca i srca uzrok polazni.
i, ma koliko bilo protivrečno,
voleti treba što su polazni
lepote časovi,

što sa radošću bol dolazi,
što sa zaboravom se ne može boriti.
Voleti treba što sve prolazi.
O, nikada ništa nemoj zboriti
kad mesec izlazi.

Desanka Maksimović

- 12:29 - Komentari: (9) - Print - #

srijeda, 23.02.2005.

Bolno probuđenje

Već je, dragi, došlo bolno probuđenje
i srce mi steglo kao gvožđe vruće.
Već je došlo gorko, teško uverenje
da će jednog dana u sivo svanuće

sve već prošlost biti.U duši duboko
već se crna slutnja kao plima diže;
i zadrhti srce, kao ranjeni soko,
i bolno se steže, kad ti priđem bliže.

Osećam da ljubav tvoja će umreti;
i biću ti dragi, tuđa, jednog dana;
a u dušu moju i ti ćeš uneti
jednu novu povrh mnogih starih rana.

Da, došlo je, došlo bolno probuđenje
i srce mi steglo kao gvožđe vruće;
da, došlo je teško, gorko uverenje
da će jednog dana u sivo svanuće
sve već prošlost biti.

D.Maksimović

- 22:47 - Komentari: (14) - Print - #

Kao dva nejednaka kamena osećam u utrobi strah od minulog dana i neizvesnost sutrašnjeg.
Sve je zamršeno, nesigurno i nejasno, a sve se može desiti.Čak i dobro.Ali sada nije dobro.Sada treba leći bez utehe, bez izgleda na rešenje i smirenje, ali sa kukavnom, nepriznatom nadom da će sutra rešenje biti ili izgledati lakše.Drugim rečima, da ćemo u noćašnjem snu malko umreti.Jer, smrt rešava sve.

Ivo Andrić

- 18:23 - Komentari: (8) - Print - #

utorak, 22.02.2005.

4
Patnja jesam,
i bol nesmotan još u klupka
i matica plača.
Patnja jesam,
iako još stojim dupke,
iako još koračam.
Kao šarka uznemirena
neprekidno ona u meni palaca
neprekidno preti.
Patnja jesam,
mada prema suncu
okrećem se jutros kao suncokreti.
D.M.

- 21:36 - Komentari: (14) - Print - #

Život bez radosti, pokreta i novine i nije život nego golo postojanje, robovanje životu.

Ivo Andrić

- 01:05 - Komentari: (19) - Print - #

ponedjeljak, 21.02.2005.

U potpunom ostvarenju jedne želje kriju se velike opasnosti, a najveća je u onoj novoj želji koja se namesto ostvarene javlja.Ko zna kakva je ta i kud nas može odvesti? I ko zna od čega nas je branilo postojanje one prve, dok je bila u nama i mučila nas živa i neostvarena.

Ivo Andrić

- 11:30 - Komentari: (20) - Print - #

nedjelja, 20.02.2005.

Zašto je od svih stvorova samo čoveku dano da može da zamrzi svoj život?

Ivo Andrić

- 03:55 - Komentari: (20) - Print - #

subota, 19.02.2005.

Tmurni dani

Ljubav je poput munje.
Strese te i razori.
A nitko ne želi gromobran...

Da li grom udara u isto stablo dvaput?

Davor Moravek

- 14:39 - Komentari: (18) - Print - #

petak, 18.02.2005.

pesmica

reci, kad bi moj osmeh bled,
rastopio se kao cvet
pola san a pola led.

kad bih jos jednom
mogao da volim...

da l bi mi tad bilo dobro svud,
i život bio manje lud?

ili bih i tad kao sad
morao da se smešim i razbolim,
i da umrem?

kad bih još jednom
osetio da volim, volim?

Miloš Crnjanski

- 22:23 - Komentari: (10) - Print - #

četvrtak, 17.02.2005.

Ne smrt, zaborav rešava sve.Zaborav, i to ne samo pojmova, reči i lica, nego i svega što postoji i živi.Zaborav tela i zaborav vremena.Zaborav, da bi se moglo predahnuti i živeti dalje u telu bez sećanja, sa duhom bez imena.Zaborav, smrt sa pravom na nadu.

Ivo Andrić

- 21:23 - Komentari: (20) - Print - #

srijeda, 16.02.2005.

Večernja zvijezda

Nisko na nebu večernja zvijezda sja.
Još žamor ljeta u dolini traje.
Noć je, a mi idemo pustim krajem
žar prolaznosti obasjava naš put.
Kako je šutljivo more u daljini!
Beskrajnost njegova je samotna.
Tu blizu negdje u travama pognutim
glas zrikavca tužit ne prestaje.
Noć je, a mi idemo golim krajem.
Mladost naša zalazi za planinu.
Gasne zvijezda. Planina rastuć sja.
U tišini nestaje naš put.

Vesna Parun

- 20:08 - Komentari: (15) - Print - #

utorak, 15.02.2005.

Tražeći ono što mi treba, a što ni sam ne znam tačno šta je, išao sam od čoveka do čoveka, i video sam da svi zajedno imaju manje nego što imam ja koji ništa nemam, i da sam kod svakog ostavio ponešto od onoga što nemam i što tražim.

Ivo Andrić

- 14:29 - Komentari: (20) - Print - #

ponedjeljak, 14.02.2005.

ISTINITA PRIČA

Jednom gospodinu ispadnu naočare na pod, tresnuvši glasno o pločice.Gospodin se sagne rastužen, jer stakla naočara su vrlo skupa, ali otkriva, zapanjen, da se ona nekim čudom nisu razbila.
Sada se ovaj gospodin oseća vrlo zahvalan, i shvata da je ovo što se desilo prijateljsko upozorenje, odlazi u optičarsku radnju i nabavlja kutiju od roga, dvostruko postavljenu, da bi bolje štitila od udara. Jedan sat kasnije ispade mu futrola, a on, nagnuvši se, ne mnogo uznemiren, otkriva da su se naočare pretvorile u prah.Ovaj gospodin za trenutak shvata da su namere proviđenja nedokučive, i da se čudo, u stvari, zbilo tek sada.

Hulio Kortasar

- 17:19 - Komentari: (22) - Print - #

nedjelja, 13.02.2005.

Neostvarena ljubav

Zaboravi šta sam rekla.
I ovaj put prosta stvar.
Oštra reč ima slobodan pad.
Dugo smo išli ovim stazama,
krupnim koracima, teškim uspomenama,
beskrajnim korovima.
Suprotstavljali se olujama,
tražili smo svoje ja.
Neuspeli pokušaj, ljubavi,
ne idi lokalnim bojama.
Zaboravi šta sam ti rekla,
neostvarena ljubavi . . .

Tatjana Debeljački

- 17:22 - Komentari: (19) - Print - #

subota, 12.02.2005.

Bar u datumima

Ne kaj se, vreme se neće zaustaviti,
ne pati, nebo neće plakati.
Zvezdo, sini u noći i, što je bilo, ostaće negde,
bar u datumima.

Tatjana Debeljački

- 21:29 - Komentari: (16) - Print - #

petak, 11.02.2005.

Kuća od stakla

Kuća od stakla.
U njoj poslednja predstava,
poslednje rolanje,
uloga koja nema cenu.
Ljubavnici, na rastanku
letite, letite.
Dugo, dugo suzbijajte svoja ćutanja.
U mrkoj noći, jedna zvezda je bar tvoja.

Tatjana Debeljački

- 15:24 - Komentari: (17) - Print - #

četvrtak, 10.02.2005.

Sa tobom pola mene spava.
Nismo obećani jedno drugom.
Oprosti ako zauzimam prostor.

Tatjana Debeljački

- 22:46 - Komentari: (11) - Print - #

srijeda, 09.02.2005.

Prisutan kao svjetlost bez glasa

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.

Enes Kišević

- 22:29 - Komentari: (16) - Print - #

utorak, 08.02.2005.

Prisutna si
U žiži moje samoće
Sa dve ruke
Kako bih svet zagrlio
Prisutna si
U prozoru moje suze
U dva oka
Kako bih svet udomio
Prisutna si
U svakoj mojoj pesmi
U jednom snu
Kako bih svet obogatio

Vasko Popa

- 19:28 - Komentari: (16) - Print - #

ponedjeljak, 07.02.2005.

Mesec na krovu

Crne mačke,
Poneka sova za boju zvuka.
Ne mari što su mi misli nečitke.
Noć je
I dok mi zvezde do očiju silaze,
mislim na srebrne poljane
i na slobodan pad u travu.

Dušan Bajski

- 15:12 - Komentari: (20) - Print - #

nedjelja, 06.02.2005.

Kontradikcija na jednoj struni

Hladno mi je od lišća na ramenima
i pahuljica u kostima,
Užasava me krik noći
izgubljen u nepovrat
i dani rođeni u krvavom jutru.
Hladno mi je od rascvetanih klinova u
jelovoj šumi
i gline mirisnih jabuka,
Muči me tačnost tramvaja i
aparati za merenje nesna i
meci srca u ušima, a
ipak,
volim poslednji trenutak, nama darovan od
bogova,
poslednji let kapaka, beskrajnost oka.

Dušan Bajski

- 15:43 - Komentari: (10) - Print - #

subota, 05.02.2005.

PITANJE SMEŠTANJA

Neki mlad i jak čovek posmatrao je "svoj život" jednog dana.Bilo je lepo i toplo.Sva njegova snaga osvajala ga je na suncu.Udisao je svim svojim srcem; osećao je punoću svoje snage u prelivima svojih mišića i svu skrivenu silinu delanja u nehajnom položaju svog odmora.Pomišljao je, pun lake veselosti, na svoju sirovu snagu, na sposobnost svojih ruku, svojih krsta, svoga pogleda i svoje brze moći suđenja.Bili su mu i duša i telo puni slobodnog vremena.
Posmatrao je, osmehnut, svoj život, vidik, sve svoje mogućnosti i celo svoje stanje trenutka kao što se gleda na suncu dobar mač čvrsto u ruci.
Šta činiti sa svim tim?

Pol Valeri

- 04:47 - Komentari: (14) - Print - #

petak, 04.02.2005.

Sada,kad sam video, čuo, osetio i upoznao i jedno i drugo, vreme je da potražim treće mesto.Skrovito a uzvišeno mesto, gde se ne urla i ne peva, gde se stiču konci i uslovi života i smrti, gde se ne želi i ne čeka, nego se sedi nad nađenim i dočekanim, nad nepreglednom i neprolaznom rekom života, celog života, u razmišljanju, bez želje i pomisli da se obuhvati, zaustavi ili zgrabi.

Ivo Andrić

- 07:46 - Komentari: (16) - Print - #

četvrtak, 03.02.2005.

Zaboravila sam svoje ime.
Osvrnem se na cvrkut ptica,
šum vetra, odjek tišine.
U tuđim imenima pronalazim svoje.
U snu čujem glas.
Da li me to neko zove?

Moje suze su zaleđene.
Ja ih ne plačem.
Samo ponekad kao sneg
one zaiskre u mom pogledu.
Zima mog lica.

Ja sam samo šarena ptica
svoje ljubavi
u potrazi za letom.
Putujem osmesima srca.
U korenu tvog pokreta
pronalazim početak.

Aleksandra Mitrović

- 11:57 - Komentari: (12) - Print - #

srijeda, 02.02.2005.

Odavno mi je postalo jasno da ne bi imalo smisla, da ne bi bilo mogućno živeti kad bi život bio onakav kakav na mahove izgleda, kad bi sve stvari u životu bile samo ono što njihovo ime kazuje i ništa više.Ovako, znam da koliko je god prostranstvo života na površini, u širini, toliko ga ima u dubini, tako da su nevidljive i skrivene mogućnosti života bezbroj miliona puta veće od onih koje vidimo na površini.
Jedino je tako mogućno podneti život i misao o smrti.

I.Andrić

- 12:26 - Komentari: (7) - Print - #

utorak, 01.02.2005.

Ima dana kad se namučenom i otrovanom čoveku osmehne vedro jutro, i sve tegobe koje su ga još maločas okruživale, crne, teške i nepomične kao planine, odjednom nestanu kao maglovita priviđenja.Sve tada biva lako, dobro i jednostavno.I da neće, čovek mora da se raduje.Diše lako kao na visokoj planini.Zaboravlja odakle je pošao, ne pita se kuda ide.Ne želi ništa, ne boji se ničega.Javlja mu se doduše misao: kad su takve strahote tako lako i brzo nestale, one se još lakše mogu ponovo javiti...

Ivo Andrić

- 16:16 - Komentari: (6) - Print - #

Neka ostane mutno

Neka ostane mutno.
Ni bogovi nisu hteli da sve znamo
i oni su želeli da ima tajni,
da se mučimo i kolebamo,
kroz sumnje da tragamo,
da strepimo pred tajnom.

Neka ostane nemo.
Ni bogovi nisu hteli da sve čujemo,
sve razumemo.
Ćute i oni mudri i stari,
ćuti zemlja, ćute stvari
kojih se tičemo
minut za minutom.
Neka ostane nemo,
neka ostane mutno.

D.Maksimović

- 01:47 - Komentari: (6) - Print - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>