|
|
|
Ja sam ruža saronska, ljiljan u dolu. |
Kada me je slagao prvi put, poverovala sam mu. Kada me je slagao drugi put, poverovala sam mu. Treći put, takođe. |
Neko te ima noćas... |
Sve ima svoje |
Iz gnezda je ispalo žutokljuno vrapče. Još u vazduhu je napravilo par besmislenih pokreta krilima, a onda je bupnulo o zemlju, ovako, BUP. Dva metra odatle prolazila je žena kojoj je kroz glavu prošlo samo jedno "iju", i u isto vreme je promrmljala "što me uplaši, bre". |
Ponekad me deca pitaju umem li da vozim bicikl? Bicikl? Daj jedan krug! - kažem, pa uzjašem na "ponija" i zujim po parkiću. Neka gospođa u prolazu, kaže: Sramota! Jedan penzioner koji tu sedi, viče: Klipane jedan, vrati deci bicikl! A ja okrećem pedale stazom ispod drveća i niko ne vidi da to nije "poni", već onaj prastari "Merkur" kojeg još jedino boja drži da se ne raspadne i niko ne vidi da ispred sebe vozim bosonogu devojku i da oznojeni šibamo nasipom pokraj reke i da je vetar umesto mene golica po uhu i šapuće nežne reči i sve. Posle deca uzmu natrag svoj "poni", a ja čitav sledeći dan ležim u krevetu, jer me bole upaljeni listovi. Muskulus fiber!... |
U prvom trenutku učinilo mi se da me je probudio ružan san, jer sam osetio teret u duši, ali sam se onda setio da se to ružno još sinoć dogodilo. Sunce je blještalo kroz zavese, a na podu je još uvek stajao ključ od mog stana s Tamarinim priveskom u obliku srca. Sinoć ga je ispustila na pod pre nego što je istrčala napolje, a ja se nisam usudio da ga podignem. Samo sam ga gledao kao nemog svedoka njenog poslednjeg prisustva i polako sipao u sebe piće iz flaše. |
Uzak je rečnik za sve misli, |
Dođe mi ponekad |
Ne pitajte kako izgleda |
A, ipak, ostala je u njemu iz mladosti i još uvek je živa i jaka potreba smeha i želja za igrom, ona "luda žica" koju odavno niko ne dodiruje, ali koja ponekad sama zazvuči i odjekne.To je jedna od onih pojava koje život čine složenijim i starenje težim i bolnijim. |
"Žene su kao deca, ne pitaj ih, ne izazivaj prkos, rasturiće se oblak sam od sebe ako se praviš da ne vidiš." |
|
Sretan Božić svima. |
Ljudi su skloni da ono što im je nepoznato, i što ne umeju da objasne, tumače poznatim.Da nestrpljivi, čak i najvažnije odgovore traže u skromnim spremištima svojih oskudnih znanja, ili u vrtoglavim bezdanima svojih želja i plašnji. |
Život nije promena već trajanje.Promene su nered i zato protiv života.Ni rđav put nije lako napustiti, a ako je dobar, zašto bi ga menjao? |
Opasno je kada se čovek nađe sam, okružen tišinom tuđeg neprisustva, više je strahova i čudnih razgovora sa sobom.Nekad teško podnosim ovu usamljenost, a nekad mi je draža od svega, ne bih je dao nizašto. |
Ljudi ne vole zlo, pa ipak ga podnose.Kad bi zlo i surovost bili dovoljno pametni da znaju granicu do koje smeju da se nameću, da ne izazivaju ogorčenje, dugo bi trajali.Ružna je to misao, ali izgleda da je tačna, ljudi se teško pokreću dok mogu da žive podnošljivo, tek kada im postane suviše teško, kad počnu da tonu, počinju da misle i da se otimaju. |
Ima časova kad pred duhom, jasnošću munje, sine sva strahovita nepravda društva i njegova poretka. |
Zaljubljujemo se bezglavo, |
Izgubio sam besmrtnost |
Nekom zabranjuju zvezde. |
Zašto volim tako sve ono što mine, |
Zašto plačeš, draga, svu noć i dan ceo: |
reci, kad bi moj osmeh bled, |
Ovo je zaista najljubavnija pesma, |
Život je dug i mučan,kako da ga prebrodim, kad na mene naiđe umor i želja smrti... |
Živimo od iluzija, |
Sav utonuo u patnju, samo se pitam da li ću izići iz ovog mračnog vira koji ovako povremeno zavitla oko mene splet mojih rođenih misli, sećanja, slutnja, nagađanja i predviđanja.Nada kaže: da, sve ostalo govori: ne.Između toga da i toga ne prolazi vreme koje bi trebalo da je mera mog života, a u stvari nije drugo do mera moje patnje. |
Svet ne postoji.To što vidimo oko sebe i nazivamo svetom, to su u stvari naše želje i nagoni, i tim željama i nagonima podsticane misli, osećanja i postupci.Kad se ugase naše želje i nagoni, nestane i sveta oko nas.Ostanemo, na žalost - mi.Još neko vreme.A to se vreme ne može ni zvati životom. |
Nema mene al' ima ljubavi moje; |
Početak traganja za bićem |
Kao munja bez grmljavine. |
Zamišljam ravnicu - |
Sijalicu dobru pališ |
11. |
Šta radiš kada imaš problem ili neku želju? |
Desi se: da se začudim, |
O koliko puta kad pred tobom |
Hladno mi je od lišća na ramenima |
Grčki novac se zove drakula. |
Ne poneti se mudrošću. |
Čovek nikad ne može mrzeti neprijatelja neznalicu koliko neprijatelja razvratnika.Neprijatelj iz neznanja nije toliko odvratan koliko neprijatelj iz pokvarenosti. |
-Ljudi se ne rađaju zato da bi živeli dugo, bili zadovoljni, ili čak srećni... |
I odjednom čudno se nešto dogodilo, |
Sakata dva zraka |
Zbogom svijete u snovima što zriš. |
Ja mislim da smo svi redom |
Ovo je pesma za tvoja usta od |
* |
Rasklopio sam krila, |
Danas sam bio tako veseo! |
Tražim neki lik, |
Mala princeza, čije su kose imale boju mesečeve svetlosti, čiji je pogled bio modar i čiji je glas imao miris žutih ruža - mala princeza je umorna od života i ona je tužna. |
Strah me je tebe |
07.2012 (1)
08.2011 (1)
05.2011 (1)
03.2011 (1)
02.2011 (1)
07.2010 (1)
06.2010 (1)
05.2010 (2)
01.2010 (1)
10.2009 (1)
08.2009 (1)
07.2009 (2)
06.2009 (1)
05.2009 (2)
04.2009 (2)
02.2009 (1)
01.2009 (2)
12.2008 (9)
11.2008 (3)
10.2008 (5)
09.2008 (5)
08.2008 (1)
07.2008 (1)
06.2008 (5)
05.2008 (6)
04.2008 (13)
03.2008 (8)
02.2008 (10)
01.2008 (3)
12.2007 (9)
11.2007 (8)
10.2007 (13)
09.2007 (11)
08.2007 (15)
07.2007 (20)
06.2007 (9)
05.2007 (8)
04.2007 (11)
03.2007 (9)
02.2007 (15)
01.2007 (29)
12.2006 (25)
11.2006 (31)
10.2006 (36)
09.2006 (17)
08.2006 (10)
07.2006 (9)
06.2006 (11)