nemiri

nedjelja, 05.12.2004.

Oproštaj

Zbogom svijete u snovima što zriš.
Tvoj život nalik tajni, gasne
u mom oku. Radosti, ti vriš
tuđim predvečerjem a glasne

uzdahe ove i ne slutiš. Moje oči,
utjeha patnika, tek jesen kasnu
naslute, ispranu od suza i bola. Noći,
skrati mi ove muke barem u snu.

Suza je moja uvijek sama,
srce vječno u slutnji, a tama
bolest koju sam odavno odbolovo.

Možda zaista nikada neće
zasjati tanani oreol sreće
nad mojim životom ni iz čega
što sam kovo.

Borivoje Đokić
- 19:50 - Komentari: (11) - Print - #

<< Arhiva >>