just to keep all the lies
Ležim na krevetu. Potpuno isključena iz stvarnog svijeta. Buljim u istu točku. Bez ikakvog osjećaja za vrijeme. Mora da se nisam pomaknula već satima. Čak nisam primjetila da je sunce zašlo. I tko mi pozvoni na vrata? Sjena onog što sam nekoć zvala najboljom prijateljicom. Privid. Plod moje usamljene mašte.
Koliko zaista moraš biti blijed da bi dobio status zombija?
Toliko o pojmu života. Polu-svijesno stanje.
Svijetla crvene...znam da nisi tu
Svijetla su crvena...znam da nisam tu
Svijetla se gase...gdje sam?
Jedino čega se sjećam...tvoje oči...Sve što želim je vidjeti ih još samo jedanput.
Kad se samo sjetim vremena kad je svaka sjena bila dovoljna da me nasmrt uplaši. Ne mogu vjerovati da sam još uvijek ista osoba.
Zaboravi sve što znaš. Noćas strah gubi definiciju.
Tko si ti?
Jedva ti vidim obris. Govoriš da sam glupa. Ali jedva postojiš kao samostalno biće. Kažeš da sam balavo derište. Ali samo ponavljaš tuđe riječi. Ponavljaš da sam naivna. Okrećem pogled. Zadnje što sam čula bilo je : sebična. Bio je to posljednji put da sam izgubila živce.
Zar ležiš na podu? Lijepo od mene. Nadasve.
MAKE ME REGRET IT...bitch
Pleši
Zašto da ostanem sama ležati na cesti usred zime?
Pleši
Znam da znaš da hoćeš
Pleši
Znam da ćeš to učiniti za mene
Slomit ćeš mu ruku?
Što su ljudi u stanju napraviti za nekoliko sretnih trenutaka. Za osjećaj trenutne sigurnosti. Za obećavajuć pogled i kumunikativan smijeh.
Nisam depresivna. Samo ležim i razmišljam. On sjedi pored mene. Pravim se da mu nisam rekla. Pravi se i on. Smije se. Slomit će mu ruku. Smijem se i ja. Pravim se da mi neće nedostajati kad ode. Svi ostali se prave da ne znaju. Da ne vide. Svi se pravimo. I tako je zaista najbolje. Poslije će se praviti da ovo nije pročitao. Pravit ću se i ja. Zajedno ćemo se praviti da ove riječi nisu izrečene. I opet ćemo se smijati.
Puno tražim od njega, znam. Ali vjerujem da može. Uostalom, on je kriv što je takav kakav je. Pridjevi su suvišni.
Vidim mu u očima da ga nešto muči. Vidim da zbog nekog pati. Znam da mi neće reći. Ni ne treba. Sve već sama vidim. Samo se nadam da ne vidi koliko ga cijenim. Ali znam da zna da znam koliko je zapravo pametan. Darling...takve stvari ne možeš sakriti od mene.
Recite da sam čudna. Recite da sam ekscentrična. Recite i da sam luda. Ali nemojte govoriti da ništa ovdje nema smisla. Na prste jedne ruka nabrojim ljude koji iole razumiju pokoju riječ odavde.
Trenutno ne mogu biti toliko pametna koliko mislim da jesam. No znam da će me za par minuta netko razuvjeriti.
We will find someone to share our sins
Sada je prekasno (što god bi ti trebalo značiti)
with love : BEBACH
vjeruješ li?
Voljela sam te…
Vjeruješ li mi da se još dobro sjećam kako sam se osjećala zbog tebe?
Imala sam te…
Razumiješ li kako sam brzo shvatila da to nije ono što želim?
Izgubila sam te…
Sve je to bio jedan veliki nesporazum
Punih 2 mjeseca trebalo mi je da shvatim…da si odavno postao dio mene
Ni dandanas ne shvaćam što želim
Još se pitam kako bi bilo…
Neopisivo
Zar je moguće?
Neopisivo
Pijani samo radimo stvari za koje inače nemamo hrabrosti…
Ne pali ti to, znaš?
Da te nikad nisam upoznala?
Da smo samo ostali poznanici?
Da iznenada nestaneš iz mog života?
Koliko god je možda lijepo
Jednostavno nam nikad nije bilo suđeno
Samo da znaš…da nikad nisam zaboravila
Never before
Never again
The words I know you want to say
This was never a fair fight
The only pair of green eyes I was never meant to have.
“New day will dawn
And I’ll walk away
From the tears and mourn
In sapphire haze”
Za nekoliko jednostavnih trenutaka. Za uspomenu na ono što je nekada bilo. Za mog anđela. Jednostavnost osjećaja. Nisam li samo jedna od izgubljenih duša? Nisam li samo jedna od mnogih? Istih? I znam da je ovo prošlost. I dok ovo pišem, ispreplićem činjenice, prisjećam se. A što ako kažem naglas…možda…ma ne…ne smijem…ali mislim da zna…. Riječi su preteške.
Today…today…even rain hurts
Pada tako snažno…gotovo da osjetim svaku kapljicu na vlastitoj koži. Bezobrazno…bezosjećajno…čak ni kiša nije utjeha.Every drop feels like a small needle. Ima li smisla dići se s poda I praviti se da ne vidim? Da se ne sjećam? Praviti se da razumijem? ima li nade da će sve biti po starom?
I’ve given all I can
I lost myself
For only a moment
Weeks, months, years…and it still isn’t enough
Iz dana u dan se nadam da će ogledalo prikazati drugi odraz. Uporno se pravim da ovih suza nema. Uporno se pravim da ne shvaćam što mi želiš reći.
Hrabra je, znaš? Zaista je
Ja volim tebe. I ti voliš mene. To tako lijepo zvuči, zar ne? puno ljepše zvuči nego što je.
“Samo mi je žao što nisam stvarno pijan. Ova rečenica vjerojatno ne bi bila gramatički točna, ali riječ MI bi tako ljepše zvučala. Znaš, nikad nisi bila ljepša nego danas. “
Predugo trčim za tobom????
Pjevajte nešto emovski…ova pjesma ne sadrži dovoljno laži.
Close to me
Close to what you used to be
From another world
Meant for another time
Not meant for us
Opet
Tjedan dana je prošlo odkad sam rekla nikad više
Opet šetam istom ulicom
Isti psi me plaše
Na istim mjestima zastajem
Na kraju se opet nađem u očima iste osobe
Nikad više
Nestaješ. Ali nije važno. Još malo I nestat ćeš. Ali nije to ništa posebno.
Znala je…njezin osmijeh nije imao oblik.
Imala je…voljeli su se.
Izgubila je…nije mogla prihvatiti.
Sačuvala je…nije ni slutila koliko će požaliti.
Sve što je imala…jedan papirić.
Bilo je dovoljno…nije ni slutila što je u stanju napraviti.
Rekla je…zaklela se da nikad neće.
Učinila je…ostavila je vječni trag.
Na istom mjestu…umrla bi za njega.
Još uvijek…nitko ne razumije.
Zauvijek…zaslužuju jedno drugo.
Fear not
Do you believe?
That I will make you cry
yours : BEBACH
bleeding angel
“I see an angel with a knife in its heart bleeding
I see an angel fallen from sky to be free”
How sad…how simple is to make someone sad…just a look…to remind of me of the beauty so far away from me…a boy who I love with all my heart…and can’t have…just friends…forever…best friends? Never. Never again… a simple look…to remind me of what we used to have. Lost forever…
I could talk to you for hours…something that we`ll never lost. We understand each other…so goddamn perfectly…and I know, that just a little bit…you can’t live without me too. You’re not so good at hiding it anymore.
Those perfect blue-green eyes
That irresistible green look
That rotten soul
That unlimited beauty
The simpleness of a human being…too perfect to be one of us
A mind…which nobody understands
Too complicated to have the courage to look me in the eyes again
“I'll give you the pain so you did to me
I'll turn your sky into grey so as you did to mine”
You hurt me too fucking much. I can never forgive you for that. That vision of a perfect boy I saw in you…which you crushed into pieces.
Just a simple goddamn boy…who I still love…with all my heart…
Već mjesecima osjećam da sam na tragu nečega velikog. Nedostaje mi samo jedna riječ…
Uvijek se tako trudila osjetiti onu prazninu. Znala je da bi trebala. Boji se da će samu sebe smatrati plitkom. Uvijek ću se sjećati vremena kada je njena riječ spašavala moj srušeni svijet. I dandanas, trudi se tolikom silom držati ove uske zidove razmaknute. Trudi se toliko spasiti nas sve od onoga što očito nadolazi. Još uvijek se tiješi pomisli da je ono što smo imali nikada neće moći umrijeti. Ne priznaje ono što osjeća. I ja to vidim. Oni kojima je zaista stalo do nje vide koliko joj je teško. Ali možda…možda ju zaista ne želim uplašiti…samom pomisli na ono što možda dolazi…zašto osjećam da se svakim pogledom gubi? Polagano…sigurno…nestaje…
Udaljava se od mene I sa sigurne udaljenosti svjesno mi oduzima ono što je ostalo od života. No neke stvari nikada neće nestati.
Ono što danas jesam, nikada ne bih bila bez tebe. Nikada nisi dopustila da plačem. Nikada nisi dopustila da ti postanem slična. Znaj da si za mene kao sestra. Pokušaj shvatiti koliko mi značiš. Razumij koliko mi je stalo. Odužit ću ti se. Neću ti dati da plačeš. Bez obzira što se dogodilo.
Sve sintetizirano u jednom kratkom tekstu. Simbol za život prijateljstva. Sve što mi predstavlja ova duša.
Slika u ogledalu. Samo iskrivljena iluzija. San. Ono zbog čega znam da ne mogu zaspati. Muka, bol, oduzete suze, koje me uporno drže budnom. Kakav to čovjek ne može sanjati? Kakav to čovjek u snovima vidi najbolnije gadosti, polusjećanja I produkte uma koji mi u ovom životu ne može pripadati? Noćna mora – pojam koji zauvijek gubi značenje…
Ležim na podu. Beživotno. Glazba kakvu nikad prije nisam čula. Nepoznati osjećaj samoće i nesigurnosti u vlastita osjetila. Prizor kojeg se sjećam otprije. Odjednom, nestaje mi zraka. Izvrćem se na ledenom parketu. Krv…odjednom me okružila. Krv?? krv?? odakle krv?? toliko krvi?? Panično se okrećem oko sebe. I dalje sam sama. Bol? Ne osjećam bol. Zapešća su mi I dalje čitava. Odakle krv?? život me napušta. Osjećam to. Više se I ne borim. Padam na tlo. Zašto su mi oči zelene? Te oči su mi poznate odnekud…Sad tek vidim. Ona leži. U zraku. Iznad mene. Beživotno. S razrogačenim očima. Nema mjesta na njezinom tijelu odakle ne dopire krv. vrisak?? A što ako je ona vrisnula? No sad je prekasno. Zašto još uvijek gledam? Dišem li uopće? Glazba prestaje. što je ostalo od mene? Pokoje zalutalo sjećanje. Vječnost. Dok se netko ne sjeti one djevojke…sjećanja…samo slike…one djevojke koja je sjedila na klupici ispred kolodvora. Plačući svoje zadnje suze. Znam da je prekasno. Jesam li? San? Uspomena? Ono što se više nikada neće vratiti.
Nekoć sam sanjala…slike…izmišljena mjesta. Nekoć je sve ovo bilo veselo. Nekoć je sve što si rekla imalo smisla. Bilo što…je moglo otjerati suze. Sad se sve čini kao jedna velika laž. Relativno?
Znaj koliko mi značiš…
Ove noći mogu napisati najtužnije riječi
Na samu pomisao da je više nema
Slušati tišinu koja se pretvara u glasove
Pravit ću se da ne vidim da ludim
Reći ono što ne želim
Nije važno što moja ljubav nema svrhe
Želim da mi netko pokaže trenutak kad sam prestala biti
Svijetlost svijeće sada više nema smisla
Noćas moja tuga dobiva oblik
Noćas moje misli dobivaju smisao
Gotovo da mogu čuti zvuk
Onoga što je nekad bila pjesma
Želim da me netko vrati
U bolja vremena
Želim da mi netko pokaže trenutak
Kad su stvari prestale imati smisao
Nemam više suza
Za ono što me nekada usrećivalo
she loves me not...she loves me still...but she`ll never love again
by : BEBACH (cvrle)
QUINCH MY THIRST WITH GASOLINE...GONE WITH THE SIN MY BABY
“I only dream in black and white, I only dream cause I'm alive
I only dream in black and white, to save me from myself”
THAT SMILE USED TO GIVE ME WARMTH
That smile used to make me feel happy. That perfect eyes used to made me feel so good. You always used to make me come back. You made me love you…
That little girl is bigger now.
“All I wish is to dream again”
For some things…there’s just no answer.
Some things…are made to stay unforgiven.
You can still make me shiver. I still remember…I still hope…this isn’t so bad after all. I still dream…of a better future.
KOLIKO PUTA???
Every person can look irresistible in the arms of others. It’s a human characteristic that we cannot fight.
It’s better to burn out then to fade away. And that terrifies me to the point where I can barely function. What I’m becoming.
U neizrecivoj boli, neutješni javljamo…
Kraj života kao neizbježna činjenica. Ali opet, kako to objasniti onima koje je sudbina najviše izigrala?
It hurts. It hurts me so bad.
I can’t fight.
My friends are everything what’s keeping me alive at the moment. I really don’t know where would I be without them. And thank you all for that. Most of you don’t even know it, but you just said the right words at the right time. Sometimes, a little company can be all we need. Just a simple hug or a “don’t worry” can be the things to save our life.
You made me smile…I don’t feel like smiling anymore.
I realized something today…actually…I didn’t realize anything, but I think I should have.
NIJE MI ŽAO
SAD BAREM ZNAM
I was really scared yesterday…I don’t know what would I do without you
TOO MUCH FOR A DAY!!!!
This can’t be real. This fucking can’t be real!!!
WHY ARE YOUR ARMS RED? WHEN IT COMES TO THINK OF IT…OH…FUCK…WHY ARE MY NOT???
Lay beside me…
Do you? I still do
I just want you to know…I still remember…
I just wanted you to know I still do…
“Scared to fall asleep and dream the dream again”
Hier kommt die sonne?
Long ago, I’ve chosen darkness to be my best friend.
Oh how long ago, was the last time my eyes turned all red.
Only a couple of days ago…when I realized where the problem was. Only a couple of hours ago…when I denied my own thoughts.
Only a few moments ago…the last time I said your name. I still can’t say it out laud.
FOR YOUR LIFE WHICH WILL BE SO MUCH BETTER WITHOUT ME
This one’s for you…my friend…
“Sometimes when you're scared to take a look
At the corner of the room
You've sensed that something's watching you.”
Because you’re not sure someone’s there. But you should be. Cause no matter what happens…I’m there my darling.
by : BEBACH (alter ego)
