<body> ...neću plakat namjerno... <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
dizajn : patka dizajn

  ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

moj šareni svijet

šaren...
ili me lažu ili me pljuju,
ili me vole ili prićaju lijepo o meni...
uvik je šareno, oko mene!

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

nešto o vlasnici ovog šarenog svijeta

Ime mi je Vjećni, a prezime Sanjar.
Živim u svome svijetu, ali neki ljudi ulaze bez dozvole.
Ostavljaju trag, ali ja svaki put ga pokušavam zametnuti.
I uspijevam.
Studiram nešto što sad izgleda tako prazno.
Ali studiram.

Volim plakati kad sam sama i tužna,
Volim se smijati kad sam s Njima i sretna,
Volim šetnje uz moj odabir muzike,
Volim prićati, ali znam i slušati,
Volim plesati, dok me Njegove oći promatraju,
Volim se probuditi na desnu nogu,
Volim more, sunce, mjesećinu, zoru,
Volim sanjati, i ne dam snove,
Volim vjerovati, i vjerujem

Vjerujem, ali samo za sebe,
Vjerujem u Boga, vjerujem da mi je poklonio anđela,
Vjerujem da postoji Raj, jer Ti si gore, moj anđeo,
Vjerujem u ljude, u njihove mane i vrline,
Vjerujem da me moja Labradorica razumije,
Vjerujem u prijateljstvo, u Njih, moje prijatelje
Vjerujem u ljubav, u Njega, moju tajnu

Ne volim biti povrijeđena,
Ne volim biti neprihvaćena,
Ne volim da ružno govore o mom Anđelu,
Ne volim prenemaganje,
Ne volim umišljenost,
Ne volim pregladnjivanje, jer ljepota je u tebi,
Ne volim kad me nećeš da poslušaš do kraja, jer ja tebe hoću,
ne volim kad se mješaš u moje želje i snove, a jesi...
Ne volim kad diraš moje bisere

Biseri su rijetki, a ja ih imam ćak par,
Imam Seku, i njene promjene raspoloženja,
ali Moja je i ne dam je
Imam Tetu, tu sam joj na usluzi,
ali Moja je i ne dam je
Imam Plijateljicu, i njenu želju da me sretno zaljubi,
ali Moja je i ne dam je
Imam Penziju, koja se već udala,
ali Moja je i dalje i ne dam je
Imam Lipoticu, i njeno da je uvik u pravu,
ali Moja je i ne dam je
Imam Mafiju, i pola života manje radi njega.
ali Moj je i ne dam ga
Volim ja i mamu i tatu, i Nju i Njega, i Nju, i Njega,
ali ovi su posebni...

Imam Njega, i njegovu vjećnu ljubomoru
ali NIJE Moj, jer se ne znam nosit s tim...
ali voljet ću ja opet..

MOJE JE SRCE VELIKO SVIMA BLIZU TEBI NAJBLIŽE

Eto ovo je bilo nešto puno-malo o vlasnici šareno svijeta...
Vjećno Sanjarki koja uvijek se nada...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

ili mi znaće ili su samo lijepi

" remember the first day when you called my house
remember the first day when you took me out
we had butterflies although we tried to hide
and we both had a beautiful night "


ća je brodu feral na provi, to si mom životu ti.....
22.03.2008. u 00:41

znam da je dug, ali za moju dušu je...jednostavno sam imala potrebu....

...sjedim za laptopom…pijem vrući kakao…skidam muziku…
…i tako slučajno naletjeh na stare hitove…jedna mi zapada za oći…
…jedna koja mi je tvoju sliku pred očima stvorila…nalazim se u njoj…
…nježni dječji glasić pjeva refren: tata vozi polako...
…ah koliko sam samo puta zaplakala na nju…
…Šefica i dan danas zbog toga misli da tebe volim više…
…jednako volim i Nju, i Tebe, i Seku…ali ti si Ti..ti si moj Tajo…
…i Šefica je moja mama…ali ona je tvoja suprotnost…
…ne govore ljudi bez veze da sam ista ti…i fizički i psihički…
…Imam ja Šeficine neke strane…odgovornost…ambicioznost…
…ali imam tvoj dječački osmjeh…tvoje vesele oči…tvoju želju za avanturom…
…tvoju zaigranost…tvoju neurednost…tvoju toplinu…tvoju spremnost za pomoć…
…ali nemam srce kao ti…jer ono je jedinstveno…
…Ti si jedan od onih rijetkih za koje govore da imaju VELIKO srce…
…nepokvareno…puno dobrote…ljubavi…osjećaja…onih pozitivnih…
…na licu ti vlada osmijeh…iako te život niti malo nije mazio…
…bio si dijete geta…odrastao na ulici…srednju jedva završio…
…većina tvojih prijatelj izgubilo je borbu s drogom i alkoholom…
…radio po cijele dane od 11 god…za sitne novce…ljudi te omalovažavali i pljucali…
…a Ona, moja baka, te najviše pljunili…ali i za nju si našao opravdanje…
…do njenog zadnjeg dana si govorio Ma ona je samo štitila svoju kćer…
…jer zaljubio si se u kćer bogatog pomorca…nju koja je imala sve…
…studirala je u Italiji…pričala tri jezika…svirala klavir…u nju se ulagalo…
…zaljubio si se u moju majku…u njene plave nevine oči…tvoju suprotnost…
…i ona u tebe…u tvoj dječački izgled…zavoljeli ste se…ali skriveno..ni Kum nije znao…
…ali saznala je Ona, moja baka…zabranila vam je…nju su poslali u tete na ljetovanje…
…ali nisi ti odustao od nje…ni ona od tebe…pobjegla je…vratila se tebi…
…i vjenčali ste se…vas dvoje…tvoj Kum…i njena kuma…
…nakon vjenčanja došli ste baki…izbacila vas je…Kum vas je primio…
…malo nakon toga na svijet sam došla ja…prve izlaske sam već tad prošla…s Kumom…
…ja na šanku jedem limune…a on igra karte…svi konobari su me znali…
…kad je jednog dana na vrata došao moj nono...spakirao nas i odveo kući…
…baka je bila ljuta i musava…ali samo dok nije vidjela svoju prvu unučicu…mene…
…živjeli smo s njima…ali nisi dao da te oni financiraju…sjećam se prvih 8 godina…
…nismo imali mnogo…kako ljudi kažu živjeli na kruhu i vodi…ja, Ti, Šefica i Seka…
…ali bilo nam je lijepo…imali smo 20 kvadrata…ali punih ljubavi, topline i prijatelja…
…počeo je rat…u tih 20 kvadrat doveo si obitelj svog prijatelja iz Vukovara…
…on je dao život za domovinu…a mi njima dom…bila je to luda godina dana…nas 7…
…rat je završio…oni su došli sebi…polako počeli stvarati novi život u našem gradu…
…a ti si od čovjeka koji je radio 3 posla i hranio 6 usta…postao direktor male tvrtke…
…Šefica je završila fakultet u Italiji…kupili smo stan…počeli smo nosit odjeću boljih marka..
…nakon kratkog vremena otvorio si tvrtku…i sad imaš 567 svojih zaposlenika…
…imamo veliku kuću…svatko svoje auto…neki motor…obnovio si vikendicu…
…kupio malu jahticu…pružaš nam najbolje obrazovanje…učimo jezike…
…putovali smo: argentina, kuba, italija, španjolska, francuska, irska, većinu europe…
…putovat ćemo: brazil, rusija, švicarska, danska…znam da hoćemo…obećao si
…nisi ni zaboravio našu obitelj iz Vukovara…vratili su se u obnovljenu kuću…
…tvoje Kumče završava fakultet…znam da ćeš mu pomoć da stvori svoje carstvo…
…ali svi ti novci…sve to materijalno je lijepo…i je nama olakšalo život…
…ali najljepše u cijeloj prići je to što si ostao onaj jednostavni moj tata…
…i daješ nam ono najbitnije…učiš nas živijet…i ja i Seka znamo što jer rad…
…jer si nas prisilio da ljeti radimo…da zarađujemo novac…
…ulažeš u naše obrazovanje…želiš da završimo fakultete…
…ali ne daš da podcjenjujemo one koji nemaju fakultete…da podcjenjujemo druge…
…kad poletimo spustiš nas na zemlju…učiš nas što su pravi prijatelji…
...jer tvojiu rpijatelji nisu elita grada...niti direktori kao ti...oni su tvoji suradnici...
...ti i dalje imaš prijatelja kao i prije 20 godina...one koji su bili uz tebe kad kune nisi ima...
…ne jedeš po restoranima…ti više voliš domaću spizu…
…u kafiću ne naručiš jack daniels…nego ti i Kum se proveselite kod kuće…
…ne sjediš u loži na utakmicama nego sa svojom starom ekipom na sjeveru…
…ne ideš na domjenke…večerice tebi je to preseravanje…
…da nema Šefice ne bi se ni šišao ni brijao…
…jedino što ne kupuješ u dućanima odijela…nego ti ih šivaju…
…ali ne jer se prenemažeš…nego ti ne možeš ući u kabinu i probavat…
…ti se cijeli oznojiš…skineš sve svece…jer u kabinu jedva staneš…
…ne nosiš posao kući…sudjeluješ u našim životima…znaš sve naše prijatelje…
…upoznao si naše momke…slušaš naše snove i želje…zapažaš sitnice…
…ne zaboravljaš ni majčin dan…ni dan žena…
…imaš ti i mane…još si veliko dijete…i tvrdoglavo…ne znaš nam reći ne…
…ali zato i imaš Šeficu koja sve to dovodi u redu…koja nas u subotu ujutro postroji…
…koja nam da limit kad idemo u trgovački centar...koja je drži sve kantune kuće…
…koja sama nekad reče da ona nema dvoje nego troje djece…
…znam da ti baš nije drago što slušam narodnu…
…što sam odustala od rukometa…što ne pokazujem često osjećaje…
…što nisam otišla studirat vani…što sam izgubila kontakt s njim…
…ali znam da ti je drago kad reče da želim imati muža kao što si ti…
…kad te onako jako poljubim u obraz ispred tvojih suradnika…
…kad se ja i seka ljeti dižemo u 6 ipo i idemo raditi…iako nam nije niti malo potrebno…
…kad ja i seka odlučimo pomoći onima kojima je potrebna pomoć…
…a najsretniji si kad vidiš sreću u našim očima…
…u očima Šefice, žene koju voliš i koja tebe voli.
…u očima mene i Seka, tvojih ljubimica koje te vole i uvijek će te voljeti…
…jer si Velik…jer si DUŠA od čovjek…jer si naš KRALJ…


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!



| 12 | Komentiraj | On/Off |


opijena...opijena osječajima...
14.03.2008. u 00:15

Umorna sam, jedva gledam na oći, teretana je učinila svoje...
Ali osjećam toplinu, ljepotu, dragost, smirenost, sreću…
Vidjela sam te...prišao si mi…nasmijao…i uputio Kako si?…
Vidjela sam ti, u tim tvojim očima koji zrače onim nečim, da te stvarno zanima…
Odgovorila sam Dobro…upitala sam te A ti?...isto si odgovorio…
Pitao si Kako tvoji, seka?...odgovorila sam odlično…A tvoji?…opet isti odgovor…
Slegnuli smo ramenima…i krenuli svatko na svoju stranu…na ulasku u auto čula sam Nina…
Okrenula sam se…Jesi sretna?…nasmijala sam i potvrdno klimnula glavom…upitala sam te A jesi ti sretan?...kratko i jasno odgovorio si Da...sjela sam u auto di su me čekali Oni…
Na izlasku s benzinske svirnila Ti i upalila cd…pjesma broj 11…Kako je dobro sresti te…
A tako sam se bojala toga…tog susreta mene i tebe…bojala sam se da me nećeš pogledat u oči…da nikad više neću vidjet tvoje oči…odraz tvoje duše…a ti si me opet razoružao…jesam li sretna?...odavno nisam bila ovako sretna…lijepo je znat da ti je još uvijek stalo do mene…do onog što smo imali…da NAM je stalo do sreće…ne znam koji osjećaj je u meni…neki ponos…neka zahvalnost…što DAVNO,DAVNO JE BILO TO…ALI IŠLI SMO SKUPA DIO PUTA…a prika moj…toliko toga bi htjela napisati…a ne znam na koji naćin…
Možda starim stihovima grupe koja više ne postoji...
Ne znam kad, ne znam gdje, opet ćemo ići istom stranom ulice….
Voljela sam Te, volim Te i uvijek ću Te voljeti, Ponosu moj!


-ovo ispod napisala sam jednu noć, kad sam bila umorna, tužna razoćarana
ljuta, i vjerovatno u pms...ali nije ni ćudo što mi je falio...
U ovakvim noćima mi fališ ti…
Fali mi naše djetinstvo…
Fale mi naši tinejđerski dani…
Bili smo mladi i ludi…
Nije nas bilo briga…
Govorili smo neka pričaju, nas dvoje istinu znamo…
Nas dvoje…dvije suprotnosti…
Ti brz, neozbiljan, lako zaljubljiv,glasan, faca…
Ja odgovorna, smirena, tiha, neprimjetna…
Nadopunjavali smo se…
Moj dečko je mrzio tebe…
Kao što su tvoje curice mrzile mene…
Ali smo i dalje bili Prike…
Fali mi to da me nazoveš…
Da ti lažem kako je sve ok, a ti mi KAO vjeruješ…
Fali mi to da se okreneš kad odeš od mene…
Nasmiješ, mahneš …
A ni do ugle ne dođeš mobitel mi već zvoni…
Jer kao ja se bojim….
Fali mi da mi se smiješ jer imam ljubavnih problema…
Tebi nikad nije bilo do ljubavi…
Fali mi tvoje sprdanje da ću se udat za crkvenog miša…
Fali mi ono tvoje nejavljanje po dva dana…
Fali mi da me onako grubo, realno spustiš na zemlju…
Fali mi da se dereš na mene kako sanjam,
Kako sam naivna…
Fali mi ono tvoje da si se ludilo skompa s neko curom,
i vodiš je s nama vani…
Fali mi tvoja gluma, tvoje lovačke priče…
Fali mi sve ono što sam na tebi mrzila….
Zbog čega sam plakala…
Zbog čega sam gubila živce…
Zbog čega sam mali milijun puta htjela s tobom razgovarat,
A ti baš tad imao nekog posla….
Zbog čega sam Im ČAk i povjerovala da me samo iskorištavaš…
A sad sam shvatila da si me iskreno volio,
Da si me cijeno, da si bio iskren i nisi se pretvarao…
U ovakvim noćima mi fališ ti…
Kad je sve oko mene laž,
Jedina istina je da si bio pravi prijatelj!



| 5 | Komentiraj | On/Off |


ko brod u boci putujem....
11.03.2008. u 01:10

Oprosti, nisam te htjela povrijediti, ja ne volim ljudima ostavljat ožiljke.
Ali moram, moram probati biti sama.
Hvala ti na svemu, stvarno sam te zavoljela, pružio si mi sve.
Ali moram, moram naučiti biti sama.
Navikla sam na tebe, navikla sam na to da pucnem prstima i ti stižeš.
Ali moram, moram se sama počet truditi.
Buđenja uz tebe bila su bajkovita, a poljupci za laku noć rajski.
Ali moram, moram se počet buditi sama.
Svaku želju si mi ostvario, svaki moj san saslušao.
Ali moram, moram se sama naučit borit za svoje snove i želje.
Svaku moju suzu si isprao, svaku ružnu misao izbrisao.
Ali moram, moram naučiti sama plakati i sebi pomagati.
Znam da si me volio, i da me voliš, ne znam hoćeš me voljeti.
Ali moram, moram da ja ponovno naučim voljeti.
Ne zaslužuješ biti navika, voljena navika,
Ne zaslužuješ imati nešto od mene.
Sam si mi rekao da sam prekrasno biće
I zato idem, da ono prekrasno biće koje toliko voliš nađem.
Da ponovno budem to prekrasno biće.
I ne bojim se onog najgoreg, da ćeš zavoljeti drugu.
Ako je zavoliš, zavoljet će i ona tebe.
Jer tebe je lako voljeti kao disati zrak,
A ja ću biti najsretnije biće kad ti budeš voljen.
Hvala na svemu, i nemoj se razočarat u meni,
Ali moram pronađi sebe,
Da bi se tebi prekrasna vratila.
Možda.



| 9 | Komentiraj | On/Off |


...ma ko si ti da mi možeš suditi...
08.03.2008. u 22:05

ne mrzim plavuše...

niti mrzim harvard...

a još manje imam nešto prozit Plavuše s Harvarda...

ali nećeš mi reći ti niti kroz šalu niti ozbiljno....

Šta joj se smiješ, pa ti malo i bacaš na nju...

E sad tebi u inat, idem vanka, na narodnu, sa svojim Balavcima,

a šta se mene tićeš ti moš do oš...

E i daj Bože, da mi daš nogu, a ja zvaršim s onim slatkišem,

ne dat ću ja tebi nogu, jer je strpljenje tvoje plavuše s harvarda došlo kraju...

a sad odo vani....



| 6 | Komentiraj | On/Off |


grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr........
06.03.2008. u 23:41

bang…znate onaj osjećaj kad se odmah ujutro dignete na lijevu nogu…sve vam je tlaka…iako imate dva ormara puna odjeće vi svejedno nemate što za obući…i na kraju kad se obučete, odete oprat zube, a ono vam pasta padne na novu svilenu crnu košuljicu(koju ste izvadili iz maminog ormara koju ona vjerovatno čuva za neku prigodu jer je na njoj još uvijek etiketa s ne malom cifrom)…i onda opet stojite ispred ormara…na kraju izlazite iz kuću…prijateljica po koju trebate doći uporno zove jer kasnite…ali vi još uvijek tražite kljuć od auta dok vaša labradorica skače po vama jer bi se mazio…napokon sjedate u auto…kupite prijateljicu…kad ono puf…nešto puca…pali se crvena lampica na kontrol ploči…stajete sa strane…zovete dragog dok vaša prijateljica histerizira da će se sve zapalit…dragi se ne javlja(sinoćnje pijanstvo,ipak jednom prvi put postajete stric)…zovete prijatelja…skida vam sve svece ali dolazi…ali ne sam, nego s vašim bivšim…i vi baš to jutro nosite lančić koji ste dobili od njega…a on vas gleda onim pogledom još je luda za mnom…iako nikad niste patili za njim a kamoli mislili na njega…jednostavno uvijek ste govorili da ima dobar ukus…ali bar ne morate platiti automehanićara…u cijeloj toj zbrci nakon što vam auto poprave shvaćate da vam ja garaža ostala otvorena i da vam labradorica vjerovatno luta ulicom…zovete seku koja se javlja sedmi puta…i govori da ste nasenilnije biće…krenete dalje…zamalo pokupite staricu…jer već debelo kasnite na ispit…ulazite u kabinet…zgodni asistent vam se smiluje…ali prvo pitanje ne znate drugo manje a na treće uzimate indeks i odlazite…javljate mami koja vam priča kako se ne može izlazit i studirat…zove te tatu..on nije ni imao pojma da ste imali ispit…sjedate u auto…na putu kupite pizzu…i zamislite dobijete malog mravića na njoj…sve vam se zgadi,odete kući obučete trenerku i odete spavat…ali mama vas budi da idete kupi poklon za babine…cijelo popodne provedete s mamom koja poslije svoje obitelji najviše voli dućane…na putu kući zove vas ekipa da dođete u vaš kafić …onako u trenerci sa šiltericom ulazite u kafić…i vi vidite svi sređeni i piju alkohol…i onako kroz zezanciju pitate što se slavi…čujete pa Jurin rođendan…i onda shvatite da ste zaboravili čestitat rođendan momku koji je vas nazvao u ponoć i dvi minute na vaš rođendan…izljubite ga…isprićate dan ukratko…da vas shvati a on na to vikne: Konobar curi dupli jeger…nasmije…shvatite da vam nije zamjerio…e i neznam zbog koje sreće ali jeger nisam prolila i došla sam kući bez susreta bivših momaka…
Uf koji dan….
Sad idem spavat jer još nije završio….



| 3 | Komentiraj | On/Off |


Moja prva ljubav...
04.03.2008. u 00:39


Tada još nisi ništa znao
i još nisi vjerovao
da na svijetu tuge ime
jedino ti je bilo važno
da igraš za reprezentaciju s 17
i ne izdaš svoje prijatelje
Tada si iznenada sreo mene
pune straha i opreza
bile su moje oći
Imala sam smeđu kosu
spletenu u pletenicu
i ružičaste špangice

Prva je ljubav
došla tiho, nezvana, sama
na tribinama,za sva vremena,
skrila se tu, negdje
duboko u meni i tebi

Kad je došla srednja škola,
novi prijatelji i dugi izlasci
na trening više nisam išla
poželjela sam biti dama
iz trenerki sam izašla
I šminkerica sam postala
Tako smo svakog dana
postajali veći stranci
nisam slutila tvoju prevaru
mislila sam da faca poput tebe
treba neku šminkericu, lutku
ali ti si trebao mene u trenerci

Prva je ljubav
otišla burno, prizvana, sama
nikad više se voljeli nismo
skrili smo uspomene
tamo na tribini

Danas smo stranci
Ti si dobio malog anđela
našao si sreću u njoj.
Ja obrazovanje stječem
predviđaju mi karijeru
a mjesto u eliti već imama.
Ja odavno ne nadam se tebi
ali još umijem sebe da krivim
jer sam poželjela biti nešto.
Ali sam sretna što si postojao
što sam ti prvi poljubac dala
što si bio moja prva ljubav

..
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Neka mi oprosti Balašević, što sam mu pjesmu dirala, i svoju verziju napravila.
Ali ta pjesma mene uvijek dirne, i dirat će.
Mlade dame želim da vam prva ljubav ostane u predivnom sjećanje...
PRVA ljubav, PRVI post.
volim vas



| 9 | Komentiraj | On/Off |


Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.