| ožujak, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
šaren...
ili me lažu ili me pljuju,
ili me vole ili prićaju lijepo o meni...
uvik je šareno, oko mene!
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ime mi je Vjećni, a prezime Sanjar.
Živim u svome svijetu, ali neki ljudi ulaze bez dozvole.
Ostavljaju trag, ali ja svaki put ga pokušavam zametnuti.
I uspijevam.
Studiram nešto što sad izgleda tako prazno.
Ali studiram.
Volim plakati kad sam sama i tužna,
Volim se smijati kad sam s Njima i sretna,
Volim šetnje uz moj odabir muzike,
Volim prićati, ali znam i slušati,
Volim plesati, dok me Njegove oći promatraju,
Volim se probuditi na desnu nogu,
Volim more, sunce, mjesećinu, zoru,
Volim sanjati, i ne dam snove,
Volim vjerovati, i vjerujem
Vjerujem, ali samo za sebe,
Vjerujem u Boga, vjerujem da mi je poklonio anđela,
Vjerujem da postoji Raj, jer Ti si gore, moj anđeo,
Vjerujem u ljude, u njihove mane i vrline,
Vjerujem da me moja Labradorica razumije,
Vjerujem u prijateljstvo, u Njih, moje prijatelje
Vjerujem u ljubav, u Njega, moju tajnu
Ne volim biti povrijeđena,
Ne volim biti neprihvaćena,
Ne volim da ružno govore o mom Anđelu,
Ne volim prenemaganje,
Ne volim umišljenost,
Ne volim pregladnjivanje, jer ljepota je u tebi,
Ne volim kad me nećeš da poslušaš do kraja, jer ja tebe hoću,
ne volim kad se mješaš u moje želje i snove, a jesi...
Ne volim kad diraš moje bisere
Biseri su rijetki, a ja ih imam ćak par,
Imam Seku, i njene promjene raspoloženja,
ali Moja je i ne dam je
Imam Tetu, tu sam joj na usluzi,
ali Moja je i ne dam je
Imam Plijateljicu, i njenu želju da me sretno zaljubi,
ali Moja je i ne dam je
Imam Penziju, koja se već udala,
ali Moja je i dalje i ne dam je
Imam Lipoticu, i njeno da je uvik u pravu,
ali Moja je i ne dam je
Imam Mafiju, i pola života manje radi njega.
ali Moj je i ne dam ga
Volim ja i mamu i tatu, i Nju i Njega, i Nju, i Njega,
ali ovi su posebni...
Imam Njega, i njegovu vjećnu ljubomoru
ali NIJE Moj, jer se ne znam nosit s tim...
ali voljet ću ja opet..
MOJE JE SRCE VELIKO SVIMA BLIZU TEBI NAJBLIŽE
Eto ovo je bilo nešto puno-malo o vlasnici šareno svijeta...
Vjećno Sanjarki koja uvijek se nada...
" remember the first day when you called my house
remember the first day when you took me out
we had butterflies although we tried to hide
and we both had a beautiful night "
Umorna sam, jedva gledam na oći, teretana je učinila svoje...
Ali osjećam toplinu, ljepotu, dragost, smirenost, sreću…
Vidjela sam te...prišao si mi…nasmijao…i uputio Kako si?…
Vidjela sam ti, u tim tvojim očima koji zrače onim nečim, da te stvarno zanima…
Odgovorila sam Dobro…upitala sam te A ti?...isto si odgovorio…
Pitao si Kako tvoji, seka?...odgovorila sam odlično…A tvoji?…opet isti odgovor…
Slegnuli smo ramenima…i krenuli svatko na svoju stranu…na ulasku u auto čula sam Nina…
Okrenula sam se…Jesi sretna?…nasmijala sam i potvrdno klimnula glavom…upitala sam te A jesi ti sretan?...kratko i jasno odgovorio si Da...sjela sam u auto di su me čekali Oni…
Na izlasku s benzinske svirnila Ti i upalila cd…pjesma broj 11…Kako je dobro sresti te…
A tako sam se bojala toga…tog susreta mene i tebe…bojala sam se da me nećeš pogledat u oči…da nikad više neću vidjet tvoje oči…odraz tvoje duše…a ti si me opet razoružao…jesam li sretna?...odavno nisam bila ovako sretna…lijepo je znat da ti je još uvijek stalo do mene…do onog što smo imali…da NAM je stalo do sreće…ne znam koji osjećaj je u meni…neki ponos…neka zahvalnost…što DAVNO,DAVNO JE BILO TO…ALI IŠLI SMO SKUPA DIO PUTA…a prika moj…toliko toga bi htjela napisati…a ne znam na koji naćin…
Možda starim stihovima grupe koja više ne postoji...
Ne znam kad, ne znam gdje, opet ćemo ići istom stranom ulice….
Voljela sam Te, volim Te i uvijek ću Te voljeti, Ponosu moj!
-ovo ispod napisala sam jednu noć, kad sam bila umorna, tužna razoćarana
ljuta, i vjerovatno u pms...ali nije ni ćudo što mi je falio...
U ovakvim noćima mi fališ ti…
Fali mi naše djetinstvo…
Fale mi naši tinejđerski dani…
Bili smo mladi i ludi…
Nije nas bilo briga…
Govorili smo neka pričaju, nas dvoje istinu znamo…
Nas dvoje…dvije suprotnosti…
Ti brz, neozbiljan, lako zaljubljiv,glasan, faca…
Ja odgovorna, smirena, tiha, neprimjetna…
Nadopunjavali smo se…
Moj dečko je mrzio tebe…
Kao što su tvoje curice mrzile mene…
Ali smo i dalje bili Prike…
Fali mi to da me nazoveš…
Da ti lažem kako je sve ok, a ti mi KAO vjeruješ…
Fali mi to da se okreneš kad odeš od mene…
Nasmiješ, mahneš …
A ni do ugle ne dođeš mobitel mi već zvoni…
Jer kao ja se bojim….
Fali mi da mi se smiješ jer imam ljubavnih problema…
Tebi nikad nije bilo do ljubavi…
Fali mi tvoje sprdanje da ću se udat za crkvenog miša…
Fali mi ono tvoje nejavljanje po dva dana…
Fali mi da me onako grubo, realno spustiš na zemlju…
Fali mi da se dereš na mene kako sanjam,
Kako sam naivna…
Fali mi ono tvoje da si se ludilo skompa s neko curom,
i vodiš je s nama vani…
Fali mi tvoja gluma, tvoje lovačke priče…
Fali mi sve ono što sam na tebi mrzila….
Zbog čega sam plakala…
Zbog čega sam gubila živce…
Zbog čega sam mali milijun puta htjela s tobom razgovarat,
A ti baš tad imao nekog posla….
Zbog čega sam Im ČAk i povjerovala da me samo iskorištavaš…
A sad sam shvatila da si me iskreno volio,
Da si me cijeno, da si bio iskren i nisi se pretvarao…
U ovakvim noćima mi fališ ti…
Kad je sve oko mene laž,
Jedina istina je da si bio pravi prijatelj!
