Umorna sam, jedva gledam na oći, teretana je učinila svoje...
Ali osjećam toplinu, ljepotu, dragost, smirenost, sreću…
Vidjela sam te...prišao si mi…nasmijao…i uputio Kako si?…
Vidjela sam ti, u tim tvojim očima koji zrače onim nečim, da te stvarno zanima…
Odgovorila sam Dobro…upitala sam te A ti?...isto si odgovorio…
Pitao si Kako tvoji, seka?...odgovorila sam odlično…A tvoji?…opet isti odgovor…
Slegnuli smo ramenima…i krenuli svatko na svoju stranu…na ulasku u auto čula sam Nina…
Okrenula sam se…Jesi sretna?…nasmijala sam i potvrdno klimnula glavom…upitala sam te A jesi ti sretan?...kratko i jasno odgovorio si Da...sjela sam u auto di su me čekali Oni…
Na izlasku s benzinske svirnila Ti i upalila cd…pjesma broj 11…Kako je dobro sresti te…
A tako sam se bojala toga…tog susreta mene i tebe…bojala sam se da me nećeš pogledat u oči…da nikad više neću vidjet tvoje oči…odraz tvoje duše…a ti si me opet razoružao…jesam li sretna?...odavno nisam bila ovako sretna…lijepo je znat da ti je još uvijek stalo do mene…do onog što smo imali…da NAM je stalo do sreće…ne znam koji osjećaj je u meni…neki ponos…neka zahvalnost…što DAVNO,DAVNO JE BILO TO…ALI IŠLI SMO SKUPA DIO PUTA…a prika moj…toliko toga bi htjela napisati…a ne znam na koji naćin…
Možda starim stihovima grupe koja više ne postoji...
Ne znam kad, ne znam gdje, opet ćemo ići istom stranom ulice….
Voljela sam Te, volim Te i uvijek ću Te voljeti, Ponosu moj!
-ovo ispod napisala sam jednu noć, kad sam bila umorna, tužna razoćarana
ljuta, i vjerovatno u pms...ali nije ni ćudo što mi je falio...
U ovakvim noćima mi fališ ti…
Fali mi naše djetinstvo…
Fale mi naši tinejđerski dani…
Bili smo mladi i ludi…
Nije nas bilo briga…
Govorili smo neka pričaju, nas dvoje istinu znamo…
Nas dvoje…dvije suprotnosti…
Ti brz, neozbiljan, lako zaljubljiv,glasan, faca…
Ja odgovorna, smirena, tiha, neprimjetna…
Nadopunjavali smo se…
Moj dečko je mrzio tebe…
Kao što su tvoje curice mrzile mene…
Ali smo i dalje bili Prike…
Fali mi to da me nazoveš…
Da ti lažem kako je sve ok, a ti mi KAO vjeruješ…
Fali mi to da se okreneš kad odeš od mene…
Nasmiješ, mahneš …
A ni do ugle ne dođeš mobitel mi već zvoni…
Jer kao ja se bojim….
Fali mi da mi se smiješ jer imam ljubavnih problema…
Tebi nikad nije bilo do ljubavi…
Fali mi tvoje sprdanje da ću se udat za crkvenog miša…
Fali mi ono tvoje nejavljanje po dva dana…
Fali mi da me onako grubo, realno spustiš na zemlju…
Fali mi da se dereš na mene kako sanjam,
Kako sam naivna…
Fali mi ono tvoje da si se ludilo skompa s neko curom,
i vodiš je s nama vani…
Fali mi tvoja gluma, tvoje lovačke priče…
Fali mi sve ono što sam na tebi mrzila….
Zbog čega sam plakala…
Zbog čega sam gubila živce…
Zbog čega sam mali milijun puta htjela s tobom razgovarat,
A ti baš tad imao nekog posla….
Zbog čega sam Im ČAk i povjerovala da me samo iskorištavaš…
A sad sam shvatila da si me iskreno volio,
Da si me cijeno, da si bio iskren i nisi se pretvarao…
U ovakvim noćima mi fališ ti…
Kad je sve oko mene laž,
Jedina istina je da si bio pravi prijatelj!
Post je objavljen 14.03.2008. u 00:15 sati.