gustirna

četvrtak, 30.09.2010.

Ne diraj lava dok spava

Došao je prije mjesec dana, ne baš tiho...
i već je ušao u legendu









Roaarrrr. Ko me to budi?






Pitate se - A šta mu je?
A šta mu nije!
Predugo bi trajalo da sad sve nabrajam, ali samo ću reći ovo -
pored sveg jada i nevolje, čak mu je i jedna krava pričepila šapicu.
Dok smo čekali da ojača kod mame mace, događalo se upravo suprotno, krenulo je loše i sve lošije, dok "hitna pomoć" nije odjurila po njega u Sinjsku krajinu.
Kad ga je doktor vidija odma mu je šutnija 4 inekcije! Pa nešto protiv glista, nešto protiv buha, nešto za oči....
I samo je pita: A di ste ga našli?
Nismo ga našli. Čekali smo ga.
On je bio odabran. The chosen one!
Prognoze su bile loše, ali nismo gubili nadu.
Mačić se oglasi mjau, mjau - mi punimo zdjelicu svime šta mali proždrljivi mačići papaju. A bome papaju sve šta im daš!
U par tjedana drobica se popunila, bolice su prošle,
a mali mačić blaženo spava,
bez straha od strašne, velike krave
lebdi na oblacima snova

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic






"Tebe sam odabrao. Kod tebe se čutim sigurno i dobro, a kad narastem skupa ćemo svirati gitaru. Do tada još ću malo ubit oko."






I okice su sve bolje i bolje,
nakon svih medikamenata to se i očekivalo

Image and video hosting by TinyPic

Kad ne spava, ne jede i ne kopa po mačjem pijesku,
to je jedan vrlo živahan i razigran mačić

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Mjesec dana je iza nas. Nabacilo se kilo i koji dek više.
I dok on mirno spava, ne damo nikom da ga uznemirava.

Image and video hosting by TinyPic

Ako niste znali - mala djeca, pa tako i mali mačići,
u snu rastu, a naš mali mači je naumio postati veeeeliki lav.
Zato on puno spava, a mi ne diramo lava dok spava.

Image and video hosting by TinyPic
- 22:47 - Komentari (46) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.09.2010.

Zatišje pred buru

Jučer ujutro naredali su se esemesovi među našom malom ekipom koja je pošto poto odlučila učinit ove nedjelje izlet nakon dugo,dugo vremena.
Jutro - "Pada kiša. Čekajmo popodne, moglo bi razvedrit."

Image and video hosting by TinyPic

Podne - " Vedri. Mogli bi izać posli ručka?"
"Mooooožeeeee! Dogovoreno!"

13.30h - "Opet pada! Gotovo je, prošla nas volja."
Depresija
Image and video hosting by TinyPic

Neko se uvatija knjige, neko televizije, neko ručka.

16.00 - Sve je više plavog na nebu. Miriše na buru.
Poruke su opet oživile: "Oćemo li? Izgleda da neće više padat."
"Ajmooooo!!!"
Put do odredišta nije bio ni lagan, ni jednostavan, ni markiran,
ali smo ga savladali bez po muke i bez očekujućih putokaza turističke zajednice
Na odredištu nas je dočekala Arka složena od odbačenih željezničkih pragova, utočište i spas u slučaju da se kiša opet zalomi

Image and video hosting by TinyPic

I jedna vrlo umirujuća atmosfera,
tu u samom podnožju spaljene i ranjene planine,

Image and video hosting by TinyPic

nadomak bujajućih naselja koja sve više rastu uzgor,
bučnih prometnica i još bučnijeg zračnog koridora.

Image and video hosting by TinyPic

Tamo gdje nitko neće otjerati ptice iz žita,
Image and video hosting by TinyPic

jer u tom vrtu ima netko tko misli i na ptice nebeske
Image and video hosting by TinyPic

Biblijsko ili Rajsko voće?
Image and video hosting by TinyPic

Mornar ga je prozvao spomenik "Prvoj budali", oko čega je naravno odmah stvoren "okrugli stol"
Image and video hosting by TinyPic


Gdje god baciš pogled, vidiš smiraj, kao da se vrijeme zaustavilo,
dok sunčeve zrake poskakuju od zvonika do zvonika,

Image and video hosting by TinyPic

pa zasjednu na čiovskim Slatinama,
Image and video hosting by TinyPic

te na koncu isprate "Petra Hektorovića" na plovidbi prema Visu
Image and video hosting by TinyPic

Dok se zapadno nebo rumeni, a sjene prekrivaju brda
Image and video hosting by TinyPic

iz tišine Biblijskog vrta polako se vraćamo u našu svakodnevnicu
Image and video hosting by TinyPic

U duši smo ponijeli mir usađen usred kaštelanskog polja,
a u ruksaku plodove od kojih ćemo napraviti tonik za umorne noge.

Image and video hosting by TinyPic

Dok jesen kuca na vrata prvim zamasima bure,
planine nas dozivaju Tinovim stihovima:

"U slutnji, u čežnji daljine, daljine;

Image and video hosting by TinyPic

u srcu, u dahu planine, planine."

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
- 23:04 - Komentari (40) - Isprintaj - #

petak, 17.09.2010.

Iz "šporkog" u "čisto"

Marchelina je napisala post "Kuda idu svi ti tužni ljudi?" u kojem je dotakla moje misli koje kuvam već cijeli dan, a onda se sjetih da sam još prije ohoho(?) miseci napisala jedan tekst koji je trebao postati post jednog dana.
Taj dan je danas.
Kao uvod prenosim moj komentar kod Marcheline:

Izgleda da danas razmišljamo o istom. Cijeli dan mislim o danu kada sam autobusom išla sa Pujanki do grada, po pelene mojoj 7-mjesečnoj bebi. Bilo je to 06.05.91. Tamo negdi kod Općine, gledala sam kolone ljudi koji su išli prema komandi JNA (ondašnjoj). Bili su to radnici Škvera, Jugoplastike i još mnogi drugi. Nisu bili tužni- bili su ljuti, ogorčeni i spremni za akciju.
I sada, 19 i po godina nakon tih demonstracija koje su krenule iz Škvera, danas se ponavlja. Škverani izlaze na ulice, na mirne prosvjede kojima će se boriti za opstanak svoje firme....mirni prosvjedi, a strpljenja je sve manje, i opet su ogorčeni...samo ovaj put nema radnika Jugoplastike, ovaj put nije vojska u onoj istoj zgradi, ovaj put neće biti oružja i nitko neće poginuti.... i ......mogla san ja i napisat post o ovome, ka šta se cili dan mislin.

A sad iden pronaći taj moj tekst "u šporko".
Sad tek vidim koliko je još tih "u šporko" tekstova na čekanju.
Evo ga! Napisano negdje u veljači ove godine pod radnim naslovom:

"Pohodi iz Škvera na...."

Prije nekih 19 godina, iz splitskog škvera krenule su kolone radnika prema obali, prema zgradi u kojoj je tada bila komanda vojnopomorske oblasti.
Tada smo je jednostavno zvali "Komanda", a danas je zovemo "Banovina".
Priča se ovih dana kako je splitski škver gotov, nema novih ugovora, nema posla, niko ne naručuje nove brodove, nema novih "novogradnji" na škverskim navozima.
Škverani najavljuju prosvjedni marš na Banovinu - onu istu zgradu u kojoj više ne zasjedaju uniformirane glave vojnopomorske oblasti, već civilne glave koje upravljaju ovim gradom.
"Glave" koje napredak ovog grada i cijele Županije vide u izgradnji sve većih trgovačkih centara, hotela, turističkih kompleksa, sportskih dvorana ili zvučnije rečeno - arena. I zatiranju svega što miriše na proizvodnju.
U Slobodnoj čitam maestralan članak Dragana Lukića - Lukya
(Op.a.- to sam čitala tada kada je ovo pisano "u šporko", a isto je bilo i objavljeno na portalu e-ćakule),
naslovljen "Na noge, Dalmacijo!"
prenosim dio njegovih riči:
"Jednostavno-ne daj! Ne daj da te više gulu i ponižavaju!
Učini barufu i zabrini dobro sve tamo gori!
Reci da vako više ne more i basta!"
/iz splitskog rječnika - .BARUFA - tučnjava, gužva/

Sprema li se barufa iz škvera?
Ili su to samo naše ćakule?

Sitila san se one barufe koja je krenula iz našeg škvera, Jugoplastike i drugih splitskih firmi prije 19 godina, tačnije 06.05.1991....užežin sv.Duje, zaštitnika Splita grada......
Prije 19 godina vozila san se u autobusu br.9 sa Pujanki, prošli smo kod zgrade Jugoplastike, autobus se zaustavio blizu zgrade tadašnje Općine i više se nije moglo dalje.
Masa ljudi sa transparentima kretala se prema obali.
I ja sam se kretala u istom smjeru, prema stanu gdje sam živila i trebala uzeti pelene za svog 7-mjesečnog bebača s kojim sam tih dana boravila kod mojih roditelja i zbog njega sam žurila natrag.
Hodajući usporedo s masom, u istom smjeru,
nisam se pitala kuda idu svi ovi ljudi, radnici i građani Splita.
Znala sam kuda idu. Znala sam i zašto idu, ali tada nisam znala šta će se sve dogoditi tog dana ispred zgrade "Komande", kao što ni oni nisu znali, ali tada su bili spremni na sve.
Nema potrebe da se ponavljam, jer danas već svi znamo napamet tu i sve ostale lekcije iz povijesti stvaranja Hrvatske države.

Taj stari tekst "u šporko" bezbolno se transformirao u novi tekst "u čisto", sada i ovdje, nakon što sam pročitala članak iz Slobodne Dalmacije, također danas objavljene i na portalu e-ćakule
Škverani najavljuju izlazak na ulice u srijedu, 22.rujna 2010.g.
Šta mislite koliko splitski škver ima radnika?
Otprilike oko 4000, po nekim izvorima, koji su možda zastarjeli.
Je li to previše ili nije, neznam, nisam stručnjak za škverove.
Otprilike isti taj broj se zapisuje i kod broja stanovnika na otoku Visu.
Recimo da 4000 ljudi izađe na splitske ulice, stanovništvo jednog otoka, i zamislimo da sutra svi oni ostaju bez posla, bez plaće, bez egzistencije za njihove obitelji.
Zaista, kuda će otići svi ti ljudi?
Kome će se obratiti za pomoć kad im vlastita država, za koju su i prije 19 godina srčano i hrabro izlazili na ulice svoga grada, okreće leđa?

Gdje ću ja biti ove srijede, 22.rujna?
Jedno je sigurno, pelene me više ne mogu zadržati u kući, ali upravo zbog tog istog bebača koji je jučer napunio 20 godina, i zbog svih onih obitelji koje žive u neizvjesnosti zbog gubitka egzistencije -
bit ću tog dana na ulicama svoga grada.

--------------------------------------------------------------------------
DODATAK - 18.rujna 2010. u 13.00
--------------------------------------------------------------------------
Prespavala sam. Novi dan budi još sjećanja, još emocija.
Tražim podatak, tek toliko da usporedim koliko godina je imao regrut Saša Gešovski, tog dana 06.05.1991. koji je za njega bio zadnji dan života. Čeprkam, a možda bi bilo bolje da ostavim. Ne mogu.
Saša Gešovski, makedonski regrut iz Kavadaraca, imao je 19 godina kada ga je usmrtio metak. Godinu dana mlađi nego što sada ima moje dijete kojemu sam tog dana žurila po pelene.
Pronalazim još i ovo na stranici Radio slobodna Evropa
Izdvajam iz članka:
"Sutradan je Split bio tužan. Nije održana velika fijera Svetoga Duje na dan gradskog patrona. Shvatilo se da je rat počeo i da je mladi Makedonac tek jedna od prvih žrtava."

U istom članku piše i ovo:
"Radnike je vodio Jure Šundov, a u radničkom vodstvu je bio i današnji voditelj splitskog županijskog ureda Hrvatske udruge sindikata, Jozo Marić"

Jure Šundov? Nije li to onaj isti Jure Šundov, dogradonačelnik grada Splita, desna ruka gradonačelnik Keruma, koji je očajnim radnicima DES-a rekao "Nema više samoupravljanja!"

Jozo Marić? Nije li to onaj isti Jozo Marić, predstavnik sindikata koji je najavio kako će s radnicima DES-a doći pred Banovinu, baš Juri Šundovu pod prozore?
Prenosim iz istog članka:
"Splitski dogradonačelnik ponovno se žestoko okomio na sindikalista Jozu Marića koji u ponedjeljak dovodi zaposlenike DES-a pred Banovinu.
Žestok obračun splitske gradske vlasti i sindikalista Joze Marića, koji se već mjesecima odvija preko dvjestotinjak invalida zaposlenih u Ustanovi za rehabilitaciju DES, ušao je u novu fazu: sud je odbio zahtjev Grada za proglašavanje nedavnog štrajka nelegalnim, sindikati najavljuju prosvjed pred Banovinom, a dogradonačelnik Jure Šundov odgovorio je najavom da Kerumova vlast neće popustiti ni milimetra."
Ima još toga.

06.05.1991. su zajedno, rame uz rame, jurišali na tu istu zgradu, a danas .....zaključak se nameće sam po sebi.
I meni se puno toga raščistilo od onog prvog zapisivanja "u šporko".
Nemam više šta reći, samo ću prepisati što je izjavila Sašina sestra, Tanja Nikolova na bratovu grobu:
"Niko ne dođe. Poginulo je mnogo nevinih žrtava. Zašto? I brat mi je poginuo. Za koga? Kada majke plaču, onda je najgore.“

U srijedu ću biti na ulicama svoga grada, na mirnom prosvjedu,
skupa sa škveranima, skupa sa radnicima DES-a ,
zato jer se bore za svoju egzisteniciju i svojih obitelji,
a moja poruka će biti:

SVAKAKO IZBORITI PRAVO NA RAD
I ŽIVOT DOSTOJAN ČOVJEKA,
ali
NEKA SE NE PONOVI ONAKVA BARUFA,
NIKADA VIŠE!
------------------------------------------------------------------------

I
20.09.
Iako mi je već dosta politike u mom malom blogokutku, ovaj detalj ne mogu prešutjeti.
Pitam se, kako čovjek koji u svom životopisu navodi da se u slobodno vrijeme bavi slikarstvom i kiparstvom može izvesti ovakvu reakciju na neagresivni perfomans studenata Likovne akademije u Splitu?
Čovjek očito gubi živce.
21.09. - danas su se živci prikupili, pa se službeno izjavljuju ovakve nebuloze
- 21:57 - Komentari (28) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.09.2010.

NYC - Intermezzo

Kako još nema izgleda da uskoro osvane najavljeni post o smilju,
pripremila sam vam jednu foto izložbu .
Tek toliko da prikratite vrime dok čekate.

New York City - okupacija u 28 slika
/može i više, ali to ide malo po malo - duga će bit ova zima/
----------------------------------------------------------------------------------------------

Times squere - njujorčani čekaju red na karte s popustom za predstave na Broadwayu
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Jedne večeri na Broadwayu poletjet će na
Frankov Mjesec
Image and video hosting by TinyPic

Oni čekaju.....
Image and video hosting by TinyPic

....i čekaju....
Image and video hosting by TinyPic

Simetrija promatranja
Image and video hosting by TinyPic



Interview zaobilaznica
Image and video hosting by TinyPic

Ulični umjetnici
Image and video hosting by TinyPic

Ulični presretači
Image and video hosting by TinyPic

Ulični svirači, Saxman
Image and video hosting by TinyPic

Ulična reklamna predstava - Chicago musical
Image and video hosting by TinyPic

Ulični lutak - portir na ulazu u Ripley's believe it or not
Image and video hosting by TinyPic

Say cheeeeeeese!
Image and video hosting by TinyPic

Krugovi na zebri
Image and video hosting by TinyPic

Tragač odbačene plastike
Image and video hosting by TinyPic

Potraži me u gomili!
Image and video hosting by TinyPic

Nisam tu
Image and video hosting by TinyPic

I cvijeće se izvodi u šetnju
Image and video hosting by TinyPic

Jel stigla jutarnja pošiljka?
Image and video hosting by TinyPic

Je!
Image and video hosting by TinyPic

Može i hot dog
Image and video hosting by TinyPic

Uz iće i piće dobro ide i Hard rock pork!
Image and video hosting by TinyPic

Nakon cijele te zbrke, strke, buke....
Image and video hosting by TinyPic

...smiri te šaptačica konja
Image and video hosting by TinyPic

Neko utone u san na bijelom
Image and video hosting by TinyPic

Neko je spreman za noćni provod
Image and video hosting by TinyPic

A netko će mirno odradit svoj tai chi uz sam rub prometnog ludila
Image and video hosting by TinyPic
- 21:28 - Komentari (39) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi