LOGOS

Duh – Riječ – Misao
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Isus je ove riječi stavio kao riječi u čije ime se kršćani krštavaju u vodi koja simbolizira kupanje koje čisti savjest.
U Ivanu 6,63., Isus je ustvrdio: “ Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. RIJEČI, KOJE VAM JA REKOH, JESU DUH I ŽIVOT.” Riječi koje je Isus rekao jesu duh i život.
Isus je također rekao “Bog je duh i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i u istini.”
Ivan piše o Isusu u 1.poglavlju Evanđelja: “U početku bijaše Jedan po imenu Riječ, i Riječ bijaše sa Bogom, i Riječ bijaše Bog. I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama. I vidjesmo slavu Njegovu, slavu kao Jedinorođenog od Oca, puna milosti i istine.” Bog je riječ. Riječ je bila u Bogu i izašla iz Boga te postala tijelom-čovjekom. Isus je Riječ.
Isus nadalje u 15, 26, retku Ivanovog evanđelj kaže: “A kad dođe Utješitelj, koga ću vam poslati od Oca, Duh istine, koji izlazi od Oca, on će svjedočiti za mene.” Duh Sveti je duh istine koji izlazi iz Oca koji je duh tj. Riječ! Duh Sveti je stalna Božja objava – proročki duh.
Tako možemo zaključiti da je Isus pod onim što mi danas shvaćamo kao formulu ili kao teško razumljivu nauku o Trojstvu, ustvari mislio reći: U ime Misli u ime utjelovljene Misli i u ime “žive” Misli (Duha proroštva-stalnog Božjeg govora po prorocima u Crkvi ili kako bi to neki nazvali RHEME) !
Mi se spašavamo kupanjem u Riječi tj. Božjoj misli! U Efežanima 5, 26., Pavao vuče paralelu između odnosa u braku i odnosa Isusa i Crkve te kaže: “Da je posveti, očistivši je kupeljom vodenom u riječi”! Isto kaže i u poslanici Titu 3,5.: “Ne za djela pravednosti koja mi učinismo, nego po svojemu milosrđu spasi nas kupeljom preporođenja i obnovljenja Duha Svetoga.” Biti okupan u Riječima, a riječi su iskaz nutarnje osobnosti koja se očituje kao Misao! Stoga rast Crkve je u stvari rast u zajedničkoj ili općoj Misli! Rast u “poznanju Krista”. O koliko je presudna čistoća i istinitost Božje objave! Kako bez nje upoznati Boga koji je Misao? Misao određuje volju, a volja određuje djela. Djela su iskaz tj. plodovi duha. Tako naš duh u dodiru s Božjim duhom po Božjoj Riječi- Misli postaje čist i sličan Božjem te se Bog “naseljava” u nama kao Misao. U 1. Korinćanima 2,16., piše:”Jer tko je upoznao misao Gospodnju da ga pouči? (to je citat iz Starog zavjeta) A mi imamo misao Kristovu.
Međutim, Pavao nas ne ostavlja u apstraktnom misaonom svijetu jer već u 4, 20., kaže:”Jer kraljevstvo Božje nije u riječi, nego u sili.” Sila ili snaga je rezultat čiste misli. Čista misao je jaka i kadra učiniti ono što je pravo. Iz toga razloga se borba za duše u Crkvi odvija na razini definiranja misaonih oblika ili kako bi teolozi rekli doktrine. Jer će pravilan način razmišljanja dati dobar rezultat. Grijeh u Crkvi treba vidjeti kao promašaj Crkve u “gajenju” čiste nauke tj. Misli. Kada se misao pokvari kvare se i djela. Sve što je u Pismu napisano za Crkvu, sva pravila i upute, napisano je kako bi se Crkva sačuvala “u istini”. Stoga je nužno i izbacivanje iz Crkve i sl. Međutim, sve te disciplinske mjere padaju u vodu ako dođe do općeg izopačenja misli, jer se tada zamjenjuje dobro i zlo te dolazi do gubitka pravilne orijentacije. Tada je svako prepušten da sam putem Biblije i molitve iskopa čistu riječ. To su teška vremena u kojim su dobra djela slabije sile nego zla djela.