LOGOS

četvrtak, 22.07.2004.

dostojan

Galaćanima
Naše razumijevanje kršćanske misli zastaje pred onim što Pavao piše u poslanici Galaćanima u 3. pog. 28. retku: “Nema tu više ni Židova ni Grka, nema više ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muškog roda ni ženskog, jer ste vi svi jedno u Kristu Isusu.” Zasigurno da ovdje Pavao ne negira stvarnost te podjele što je očito iz ostalih njegovih tekstova. On u poslanici Galaćanima obrazlaže suprotnost tjelesnog-ovozemaljskog shvaćanja na koje se odnosi Zakon od nebeskog na kojeg se Zakon zbog nedostatka grijeha niti ne može odnositi. Pavao ovdje ne piše ništa drukčije no što je i sam Isus rekao kada je izjavio da se oni koji budu dostojni vječnog života, neće udavati ni ženiti, jer će biti kao anđeli Božji! Međutim, Pavao ovdje ne ostavlja mjesta nesporazumima jer kaže u 5, 24.:”A koji su Kristovi, razapeli su tijelo sa strastima i požudama.” Kod Pavla nema zabune! On cilja van ovog svijeta: “A onaj Jeruzalem, koji je gore, slobodan je i taj je naša majka.” (4,26) On za cilj sebe i vjere općenito ima nekakvo nebesko obličje i nebesko stanje u kojem je sad već Isus, te on i crkva teže biti s Kristom ne bi li i sami postali slobodni od stanja ovog svijeta koji je “pod Zakonom” koji rađa muku, osudu i gnjev, ali ne zbog samog Zakona već zbog grijeha koji djeluje kroz Zakon i vara one koji žele ugoditi Bogu tj. opravdati se pred Bogom. Sila grijeha koja djeluje kroz Božji Zakon pokazuje se na dva načina: prvo, kao život otvorenog prijestupa, a drugo, kao život držanja Zapovijedi, jer u 3.pog., 12. retku Pavao piše o Zakonu, citirajući Stari zavjet: “ A Zakon nije od vjere, nego kaže: - Onaj tko ih vrši, živjet će po njima-.” Znači takav život je opet život bez vjere, jer se živi po Zakonu i očekuje se da iz poslušnosti tj. držanja zapovijedi proizađe Božja naklonost. Nužan zaključak će biti da je Božja naklonost stupnjevita tj. da ovisi od stupnja vjernosti tj. držanja zapovijedi kod pojedinca. To nadalje nužno vodi u očekivanje ovozemaljskog Božjeg blagoslova u vidu uspjeha u ovom svijetu. Iz toga proizlazi da se po držanju Božjih zapovijedi postiže ono što pojedinac želi te da se isti po postignuću tj. ostvarenju svojih želja osjeća uspješno tj. ponosno. Ovdje pozivamo u pomoć apostola Ivana koji ima ključ za razumijevanje Pavlovih riječi u svojoj 1. poslanici 2. poglavlju 15., 16. i 17. retku: “ Ne ljubite svijeta, ni što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, nema ljubavi Očeve u njemu. Jer sve što je u svijetu, požuda je tijela, požuda očiju i oholost života(ponos zbog imetka), nije od Oca, nego od svijeta. I svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.” Božja volja očito nije da poslušnošću tj. držanjem Zakona sa Sinaja čovjek uspješno zadovolji svoju požudu(želju) za ovim svijetom, već je Božja volja da čovjek ode s ovog svijeta i to tako da bude spašen od ovog svijeta i njegove sudbine. Život vječni se suproti ovome svijetu koji je u poretku grijeha i smrti. On ne samo da ima drukčiji način života i da u njemu nema zla već je on u samoj svojoj biti drukčiji. Stoga na jednom drugom mjestu piše da je onaj tko želi biti prijatelj ovome svijetu samim tim postao Božji neprijatelj! Trebam se pitati jesam li obožavatelj ovog svijeta? Želim li s tim što neću krasti i činiti preljub, što ću držati subotu te se neću klanjati kipovima i slikama, te što ću pjevati i moliti se Kristu kao jedinom pravom Bogu ustvari postići isti cilj koji i oni koji kradu i čine preljub i koji su otvoreni nevjernici, tj. želim li pokazati da sam od njih pametniji na način da imam više ili da sam ponosniji na svoj uspjeh u životu jer sam “sve stekao pošteno”. Zar tada nemam isti cilj kao i bezakonici? Zar nije razlika samo u metodi postizanja istog cilja? A još kao šlag na tortu ja tada imam i argumente da ću živjeti i vječno za razliku od onih koje smatram manje pravednim od mene! Ali, Pavao je jasan kada kaže: “..samo vjerom u Isusa Krista da se opravdamo vjerom u Krista, a ne djelima zakona, jer se djelima zakona neće opravdati ni jedan čovjek.” Neće se opravdati ne jer bi to bilo pogrešno već jer je to nemoguće! Pavao piše u 5.pg., 3.retku: “ A opet svjedočim svakomu čovjeku, koji se obreže da je dužan izvršiti sav zakon.” Biblija za razliku od grčke filozofije koja je danas nažalost temelj razumijevanja teologije ne poznaje pojmove kao što je moral i etika. Biblija poznaje Božju volju te kad se govori o Zakonu misli se na sve, a ne kao što je to moderno kod teologije da razlučuje moralni od obrednog i građanskog zakona u Bibliji. Deset Zapovijedi je Ustav tj. temeljna Božja volja iz koje se u praktičnoj primjeni stvaraju mnogi podzakoni tj oživotvorenje načela. Tako nije ništa odvojeno od “morala”. Obred prinošenja žrtve je također moralan čin, jer bi bez ispravnog prinošenja žrtve došlo i do “moralnog” raspada države Izrael (kao što to Pismo i bilježi na više mjesta). Isto tako kada građanski zakon nalaže da se izmet nosi “van okola- tabora” to je također jedan od moralnih načela, jer ako bi netko počeo bacati izmet pred svoj šator ne bi li tako pokazao i nemoralnost prema bližnjima? Stoga kada Pavao kaže Zakon, on misli na sve! Tako on zaključuje u 5, 14.: “Jer se sav Zakon izvršuje u jednoj riječi: -Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe-!” Tu je velika sloboda, kreativnost i improvizacija, jer je “kao sebe” širok i subjektivan pojam te u ovisnosti od mnogo čega. Tako bi valjalo zaključiti da je poziv na spasenje ustvari poziv koji kida samu bit i srž onoga koga Isus privlači kod sebe na nebo, gdje “priprema stanove” u novom svijetu.
- 09:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>