LOGOS

Odnos Isusa i Zakona je otkriven!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Tko jede i pojede kruh s neba više ne umire (usp. Ivan 6,50.) U židovstvu kruh je znak (mana) Zakona, a i vino je znak Zakona jer je plod Izraela tj. Božjeg kraljevsta u kojem vlada Božji zakon. Pojesti Isusa značilo bi ubaciti u organizam prožvakani i svareni Božji zakon po vjeri u Krista kao osobu koja je taj Zakon poosobljen tj. Isus je pisajući Zakon pisao iz sebe tako da je Zakon ili Riječ ustvari sam On- Isus Krist! Vjerujući u Isusa vjeruje se i postiže se pravednost Zakona i pokazuje se prihvaćanje Zakona. Vjerujući u Isusa koji je Riječ. Isus je sebe predstavio kao Riječ i to koristeći se židovskom terminologijom u kojoj se Riječju nazivalo deset riječi tj. Dekalog! - Deset Zapovijedi! Isus je obećao da će onaj tko “jede” Njega tj. Riječ i to vjerom u vijest da je On Riječ i to utjelovljena postati pravedan pred Zakonom tj. savršen jer je vjerovao u savršeno. Taj će primiti Riječ i to živu Riječ – Zakon tj. još bolje Zakonodavca u svoj organizam nakon što sve dobro sažvače i probavi. Stoga Zakon nije više na papiru “mrtvo slovo”, već je po poosobljenju živ i sa sposobnošću da Ga onaj tko je po svojoj osobnosti taj Zakon, utisne u narav onih koji u Njega vjeruju, jer mu je Bog dao “da vlada dok se sve njemu ne pokori”. Tj. dok u one koji mu vjeruju ne utisne svoj pečat tj. karakter Riječi! Samo u Božjem kraljevstvu što ustvari znači tamo gdje vlada Bog, a to je tamo gdje je Božji Zakon prihvaćen i poštovan može se doživjeti istinsko prijateljstvo , ljubav, radost i sreća. Vječni život je život u Božjem kraljevstvu po Božjem zakonu. Međutim, ta spasonosna poslušnost Zakonu se ne postiže odanošću slovu Zakona, jer zbog griješne naravi i izopačenog uma čovjek ne može razumijeti i apsorbirati i praktično primjeniti Zakon. Isus je utjelovljena tj. živa Riječ tj. Zakon, i samo On može u svakoj situaciji postupiti sukladno Zakonu jer je živ da reagira sukladno konkretnoj situacijii. Bez vjerovanja da je Isus živa Božja Riječ tj. Zakon nema opravdanja pred Zakonom niti postignuća pravednosti tj. savršenstva. To je tako iz dva razloga: 1. Isus je savršenstvo Riječi te ljubeći ga i vjerujući (prvo) da je On ta Riječ čovjek pokazuje da bi volio Božji zakon i da bi bio savršen kada bi to mogao. Ali, on to ne može jer je osakaćen grijehom te je rob grijeha.
2. Isus je Vladar nad svima te On pošto upravlja vremenima i događajima može iste tako oblikovati da one koji u njega vjeruju “učini” tj. u njih utisne tj. pruži im kruh i čašu da ju ispiju te tako “prožvaču” Božji zakon u praksi te se po tome očiste tj. prokale za život u Božjem kraljevstvu, jer su prokušani do srži kostiju i našli su se vjerni Bogu! Dar pravednosti Bog daruje u osobi Sina tako što se vjerujući u postojanje Sina vjeruje u pravednog Boga i čovjeka, a ljudi to usvajaju vjerom. Vjernik u ovom kontekstu grijeha ne će biti savršen pred Zakonom u praksi, ali će biti u sebi tj. u svim svojim pobudama tj. u karakteru. Stoga Isus vodi vjernika tako da kroz život dobro prožvače i probavi Riječ te da ona postane dio njega. Iz toga razloga spasenje nije ekspresno već traje onoliko koliko je potrebno.