LOGOS

srijeda, 14.07.2004.

“Bog je bogat za sve koji ga prizivaju”

“Bog je bogat za sve koji ga prizivaju”
Prizivati se može individualno, ali najbolje je onako kako je to Isus obećao: “Gdje dvoje ili troje nešto zamole jednodušno bit će im”
Isus kao preduvjet uspješnog prizivanja njegovog imena stavlja jednodušno jedinstvo makar dvije osobe. Da bi se taj uvjet ispunio mora postojati uzajamna “služba ljubavi” među tim osobama i to u potpunoj međusobnoj otvorenosti uz milost i praštanje. Stoga si trebam postaviti pitanje: Jesam li s lažju u nekom odnosu zapriječio upliv Boga u naš život? Jesam li onemogućio jednodušnost jer sam zapriječio put istini, pa tako se ni milost i praštanje nisu mogli manifestirati u pravoj mjeri potrebnoj da bi se ispunio uvjet koji je Isus postavio pred useljenje Boga u naš život. Sprječavam li tako istinu da pripremi put pravdi koja donosi oprost i smilovanje? Jesam li tako zauvijek zaustavio milost Božju? Može li se ipak postići jednodušnost? Hoće li se uvjet ostvariti mada se više istina ne izrekla? Ima li onaj tko istinu iznosi pravi uvid što je uopće istinito? Tu se svakako ne može raditi o impresijama već isključivo o objektivnim činjenicama. Možda treba napraviti rez i sa činjenicama te ih ipak ne iznositi ukoliko one mogu uvećati štetu. Ali to će to procijeniti da li nešto što je istinito uvećava štetu ili ne? To su neka od mnogih pitanja koja bi se mogla postaviti kad bi se analizirali razlozi zbog kojih Bog ne daje od svojega bogatstva više. Da li ga uopće prizivamo u jednodušnom jedinstvu? Možda je Isus kad je to rekao mislio čisto na okupljanje na istom mjestu u isto vrijeme ili je ipak mislio na prisnost i međusobni odnos među onima koji prizivaju? Kako ga izgraditi ukoliko dođe do raspada osobnosti kod jedne od osoba u zajednici te istoj postane teško raspoznavati vlastite osjećaje, stavove i iskustva? I takav može unutar svog poimanja “služiti iz ljubavi” te prihvaćati službu ljubavi drugih prema njemu. Jednog srca mogu biti oni koji unatoč raznih prepreka ipak nadvladaju iste na način da ih nadilaze s onim što je “veće od života”. U grijehu koji je izražen na bezbroj različitih načina ipak se milost, oprost i ljubav u svoj svojoj širini poimanja pronalaze kao jedini odgovor i to primijenjen u svakoj situaciji ponaosob sa svim posebnostima koje određena situacija zahtijeva. Ništa ne može zaustaviti voljno, shvaćeno iskazivanje ljubavi bilo u obliku čiste ljubavi, bilo kao oprost ili milost. Bez obzira na mogući promašaj, ostati će ono “nešto” u zraku kao dokaz Božjeg prihvaćanja.
- 14:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>