LOGOS

Gal. 5,11-26.
Ipak jeste na križu kao jednoj prelomnoj točki došlo do ispunjenja Zakona i do nove ere u kojoj više Zapovijedi nemaju istu ulogu. Očitovalo se da je ljubav tj. služba iz ljubavi ispunjenje Zakona ili još bolje da je ona cilj i svrha Zakona. Redak 14. i 15: “..ljubavlju služite jedan drugome! Jer se sav Zakon izvršuje u jednoj riječi: Ljubi bližnjega svojega kao sam samoga sebe!” Pavao, mada u 11. retku počinje s obrezanjem ipak nastavlja i s tzv. moralnim zakonom te “spoticanje križa” usmjerava na cio Zakon kao izraz Božje volje koja se pošto je to postalo po Isusu poznatim, može ispuniti samo službom iz ljubavi. Potrebna je motivacija ljubavi da se bude na usluzi bližnjemu kako bi se Bogu ugodilo i ušlo u kraljevstvo ispunjenog Zakona. Ono ne negira tzv. pisani Zakon, već predstavlja njegovo ispunjenje u ljubavi koja služi te tako predstavlja najveću snagu i motor Crkvi u svijetu, jer ljubavlju pokretani vjernici jedan drugog njeguju, skrbe se i hrane kao same sebe , a da pri tome opet zbog ljubavi koja raspoznaje potrebe drugog, raspinju vlastite želje za imetkom, za tijelom bližnjega i za općenito uzimanjem sebi najvoljenijega, jer se sebe raspinje iz ljubavi koja je spremna na žrtvu ne bi li drugome pružila ono što taj drugi zaista hoće, dakle bez prijevare, obmane ili bilo čega što ne bi bilo temeljeno na istini, koja je pojam koji obilježava objektivnu stvarnost, za razliku od one “privatne” koja ostvaruje individualne maštarije i zamisli. Stoga Pavao može reći: “Vodi li vas duh (ljubavi) niste pod Zakonom.” Jer Zakon je dan kao što piše Pavao Timoteju za bezbožnike i zločince i ubojice oca i majke i bludnike, lažljivce, kradljivce, a ne za pravednike! Pravednici su stoga oni koji ljubavlju služe jedan drugome, oni su uvjek u zajedništvu ljubavi i u njemu tvoreći zajedno Božju volju: ljubav, ostvaruju Božji naum s ljudima. Tako se iz shvaćene ljubavi postaje sličnim biću koje ljubi tj. Kristu. Svjesna i shvaćena ljubav je Božja volja za vjernika, za čovjeka. Razumjeti i voljeti, voljeti i služiti iz ljubavi! Ako je za zapovijedi rečeno da su one život za onoga tko izabere ići njima kao putem, tada se može reći zajedno s psalmistom da je “ljubav veća od života”. Ali, ljubav zbog ljubavi nikada ne pronalazi svoj izraz u djelima tijela koje je podložno zbog svoje požude osudi Zakona, već je spremna “raspeti” tj. ne ugoditi tijelu tj. sebi, iz ljubavi prema bližnjemu. Sklonost tijela je da nahrani sebe i da izjede druge, dok je sklonost ljubavi da se odrekne svoje požude i da hrani bližnjega. Stoga je vrlo bolna i teška zajednica u kojoj opstoje zajedno oni koji izjedaju i oni koji se daju izjesti. U takvim odnosima ljubav postaje žrtvenom ljubavi, jer se žrtvuje na oltaru tuđe požude. Idealna je zajednica u kojoj se svi vole, jer se tada samo raste u međusobnoj brizi te nema boli, već samo mira i radosti. O tome se govori u 22. retku kada se nabrajaju “plodovi duha” tj. plodovi te izvorne ljubavi koji se očituju u samim djelima ljubavi koja se očituju kao djela milosti i oprosta tj. bezuvjetnog prihvaćanja, u miru, radosti koji su obilježje života uronjenih u međusobnu ljubav, strpljivosti, blagosti, dobroti, vjernosti, krotkosti, umjerenosti koji su karakter onih koji “raspinju” svoje požude kako ne bi izjedali jedan drugoga, a sve to iz ljubavi prema bližnjem koja razumijeva njegove potrebe. Tako se postiže cilj evanđelja: rast u “savršenog čovjeka” koji je sastavljen od ljudi koji iz ljubavi služe jedan drugome. To je u stvari Božje kraljevstvo, to je pobjeda nad grijehom, to je prihvaćanje Božje volje na zemlji. To je raj!