VELIKOSRPSKA TVOREVINA NA HRVATSKOM TLU: IZVORNI DOKUMENTI O DJELOVANJU 'REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE'
VELIKA PREOBRAZBA ČETNIKA U PARTIZANE
Suvremeno četništvo, kao nezaobilazna sastavnica velikosrpske politike, vidljivo je iz odluke beogradske skupštine, prilagođava se danas novim "europskim" standardima
Da bismo dakle, došli do suvremenih oblika velikosrpstva izraženih u razdoblju od 1990. do 1995., odnosno Srpske autonomne oblasti Krajina i Republike Srpske Krajine, ne možemo zaobići i razdoblje Drugoga svjetskoga rata, raspada Kraljevine SHS i uspostavu druge, komunističke Jugoslavije. U tom razdoblju velikosrpska ideja najočitija je u četničkom pokretu. To je potrebno i zato što: "Obnovljeni su četnici bili važan čimbenik u ratovima protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine 90-ih godina" (Philip J. Cohen, Drugi svjetski rat i suvremeni četnici, Ceres, Zagreb, 1997.).
Nedavno je Srbija s neznatnom oporbom (24 naprama 250 zastupnika) izjednačila u pravima Titove partizane i Mihailovićeve četnike. Srbija je time afirmirala stav kako su i komunisti i velikosrpski fašistički kolaboracionisti pobjedničke strane u Drugom svjetskom ratu. Treba odmah reći kako je s povijesnog stajališta ta teza točna! No, ta je istina tijekom komunističke Jugoslavije, premda operativna, vješto skrivana iza paravana "tekovina revolucije".
Zbunjivanje neupućene javnosti
I partizani i četnici bili su za Jugoslaviju, prvi za komunističku, drugi za kraljevinu. Krajem rata stvorili su koaliciju, velikosrbi su prihvatili komunizam kao sredstvo za stvaranje Velike Srbije. Stoga, kad se komunizam napokon raspao, Velika Srbija se razotkrila u svoj svojoj biti, koristeći pojam "Jugoslavija" za zbunjivanje domaće i svjetske neupućene javnosti.
"Četnici u Drugom svjetskom ratu počeli su kao neregularne gerilske postrojbe, nastale od ostataka poražene kraljevske jugoslavenske vojske, koja jedva da je uopće pružala otpor osovinskim silama u travnju 1941. godine. Četnički vođa Kosta Pećanac rano se pokazao otvorenim nacističkim suradnikom. Djelovanje njegovih sljedbenika službeno su odobrili i srbijanska kolaboracijska vlada i njemačke okupacijske vlasti." (Philip J. Cohen). Cilj četništva bio je osigurati vlast srpskoga kralja i zadržati srpsku prevlast, bez obzira na to tko će dobiti rat. Otpor njemačkoj okupaciji bio je u trećemu planu.
Nakon okupacije Mihailović je poslao ađutanta Vladimira Lenca na sastanak s Dimitrijem Ljotićem, pronacističkim agentom, koji je od 1935. godine otvoreno podupirao Hitlerov nacionalsocijalizam i od njegova režima primao financijsku potporu za svoj svesrpski pokret Zbor. Lenac je izvijestio o Mihailovićevu zanimanju za kolaboraciju. Njemački izvori potvrđuju kako su partizani pružali stanoviti otpor, "dok srpski nacionalisti četnici namjerno izbjegavaju oružane sukobe s Nijemcima".
Njemačko-četnička oružana suradnja
Kad je 29. kolovoza 1941. Milan Nedić osnovao kolaboracijsku vladu, poslao je poruku Mihailoviću o zajedničkoj suradnji u suzbijanju partizana. Prihvaćeni su i od Nijemaca odobreni Mihailovićevi uvjeti: stvaranje zajedničke fronte protiv partizana u Srbiji, Bosni i Crnoj Gori, njemačke okupacijske vlasti službeno su priznale četničko djelovanje, Mihailović je dobio novac za plaće četničkih vojnih časnika. Abwehr krajem listopada izvještava da su se Mihailovićevi četnici potpuno stavili na raspolaganje Wehrmachtu.
U studenom 1941. godine na svoju molbu Mihailović se sastaje s njemačkim zapovjedništvom, pukovnikom Kogardom. Njemu je obećana četnička borba protiv partizana i međusobno nenapadanje. Mihailović je tražio znatnu vojno materijalnu potporu. Predložio je da se Nijemci povuku u Niš i Beograd, jer da će četnici osiguravati promet i unutrašnjost Srbije.
Kongard mu nije povjerovao nego: "…pokazao nekoliko fotografija zaklanih i izmasakriranih njemačkih vojnika ubijenih blizu Kragujevca u listopadu 1941. Penisi su im bili odrezani i gurnuti u usta, što je vrsta masakriranja tipična za četnike". Mihailović je tvrdio da su to počinili partizani.
On je istodobno nudio pomoć i komunisti Titu u borbi protiv nacista. Osobno je s njim vodio pregovore 19. rujna i 26. listopada 1941. godine.
Mihailović je održao obećanje jedino ono dano nacistima. Njemačka i četnička suradnja, uz povremene napetosti, trajala je sve do njemačkoga povlačenja iz Srbije. U kolovozu 1944. Mihailović je od Nedića dobio financijsku pomoć za plaće, a Nedić je kod Nijemaca dobio i oružje i streljivo za četnike.
Ukorjenjivanje velikosrpske ideologije
Četnici su surađivali i s Talijanima. Prvi četnik u Hrvatskoj, Momčilo Đujić, bio je na vezi s Mihailovićem. Nakon kapitulacije fašističke Italije, Đujićevi četnici su se razbježali, jedan dio otišao je u partizane, a najveći dio surađivao je s Nijemcima. Đujić je uz pomoć Ljotićeve intervencije kod Nijemaca, zajedno sa svojih šest tisuća četnika i uz pomoć nacista prešao u Sloveniju. Krajem rata Đujića su zarobili Saveznici, no ni tada nije pristao na borbu protiv Nijemaca. Velika preobrazba četnika u partizane dogodila se 1944. Godine 1943. u užoj Srbiji je bilo oko 22.000 partizana, a godinu dana kasnije oko 204.000, ili ukupno u Srbiji 264.000. Tito im je, tražeći njihovu pomoć, nudio amnestiju 17. kolovoza 1944. Mjesec dana kasnije kralj Petar II. iz Londona poziva svoje četnike da se pridruže partizanima. Kad su pod ruskim vodstvom partizani ušli u Beograd, nastao je pravi stampedo prelaska iz četnika u partizane.
Za razliku od Srbije, u Hrvatskoj i BiH partizanski je otpor tijekom cijeloga rata brojčano rastao. Rat u Srbiji završio je pola godine prije nego u Hrvatskoj i BiH. "Uključivanje četnika i drugih velikosrpskih elemenata u komunističke upravne strukture u Beogradu omogućilo je ukorjenjivanje velikosrpske ideologije i osiguralo njezin nastavak putem novoga sredstva - jugoslavenskoga komunizma" (Philip J. Cohen).
Suvremeno četništvo, kao nezaobilazna sastavnica velikosrpske politike, vidljivo je iz odluke beogradske skupštine, prilagođava se danas novim "europskim" standardima.
"Krajnje je zanimljivo zabilježiti kako se je u medijima Zapada nastojalo na svaki način opravdati srpske okrutnosti kao osvetu za prošlost, ili se nastojalo svijetu prikazati današnju Republiku Hrvatsku kao neposrednu nasljednicu ustaške nacističke države, a pritom se zaboravlja srdačna suradnja srpskih četnika generala Nedića s nacistima u lovu na Židove u Srbiji: sam Nedić je pisao Hitleru da se Srbija može smatrati prvom državom u kojoj je postignuto 'konačno rješenje' istrebljenjem 94% srpskih Židova" (Paolo Frusca, Genocid na Balkanu u ime Velike Srbije).
Srpski hegemonizam
"Nema promjena u odnosu na prvu Jugoslaviju i brutalni svesrpski centrizam, Tito je sačuvao i uveo i u drugu Jugoslaviju neke temeljne elemente umjetnog srpskog hegemonizma (…) srpska manjina u Hrvatskoj, oko 12% populacije drži svu vlast od sindikata do policije…" (P. Frusca citira Antu Ciligu).
Iz ovih velikosrpskih perspektiva i preduvjeta, uopće ne čudi što jedan krvoločan zločinac, četnik i velikosrpski koljač, Željko Ražnjatović Arkan izjavljuje: "Borimo se za našu vjeru, Srpsku pravoslavnu crkvu, za veliku i jedinstvenu srpsku državu. Vjerujemo u srpskog Boga." (Time, 6. prosinca 1993.).
Dvije "dijagnoze"
Prije njega, jedan od ključnih velikosrba u Hrvatskoj s kraja osamdesetih i početkom devedesetih, psihijatar Jovan Rašković u svojoj knjizi Luda zemlja piše: "Mi smo Srbi Adamova roda, narod tragične i božanske sudbine; u postanku našeg etničkog identiteta spoj je neba i nacionalnog identiteta".
Nad ove dvije "dijagnoze", koje gotovo nitko u Srbiji ne demantira, a koje u sebi uključuju terorizam i kontinuitet neviđenih zvjerstava, svaki narod u srpskom okružju mora se debelo zamisliti. Osobito Hrvati. Stanje srpske nacije s kraja osamdesetih i početka devedesetih izgledalo je ovako: "Šest stotina godina nakon Dušana i sto godina nakon Pašića i Garašanina Velika Srbija je još uvijek primarni cilj čitave vladajuće garniture" (P. Frusca).
Znaš li da je Rašković prije nego je počeo rat hodao po hodniku odjela
(neurologija-psihijatrija) kao izgubljen i poluglasno govorio: 'rat će, rat
će, ovo se ne može zaustaviti'. Inače žena mu je bila Dolačka (šibenčanka).
I eto, ostavio je kosti u Beogradu, ćer ne znam di je a vikendicu u
Primoštenu su bili devastirali ali je sad obnovljena. Da li je prodana ne
znam. Cijela mu država u dva metra zemlje, jbg.
LP nečmenjanko.:)
fra gavun • 25.03.2012. u 00:16
@fra gavun........................................svima će na kraju bit dosta
paša
jame......
Ali..........život triba živit............dostojan čovika....
nečmenjanka • 25.03.2012. u 03:20
Ovo vodstvo u srbiji je za popizdit! Prid 7 dana san gleda onoga pizduna o čovika kako blati cilu ovu državu i što je još gore - cili ovi svit!
Izija bi ga bija. I jesan. Sad ga samo triba - posr.....
sewen • 25.03.2012. u 18:47
Mnogi ugledni i umni Srbi dugo već pokušavaju da ubede pripadnike sopstvenog naroda da
su neorganizovani, nesposobni za strpljiva projektovanja i da malo šta rade po planu, nego sve
ad hoc, u hodu i od danas do sutra. Kao suštu suprotnost takvoj predstavi o Srbinu obično
navode organizovanog, preciznog i dugoročnom planiranju sklonog Nemca. U ovom
karakterisanju svog naroda pojedinci su čak pomalo i preterivali. "Srbi su lud narod!" rekao je
Jovan Rašković, vođa krajiških Srba, u jednom razgovoru sa predsednikom Franjom
Tuđmanom, neposredno pred početak rata u Hrvatskoj. Iako je bio tajan, ovaj razgovor dvojice
lidera je zbog nekorektnosti hrvatske strane ipak prezentovan javnosti. Tako je srpski narod
mogao da sazna kakvo mišljenje o stanju njegovog nervno-duševnog zdravlja ima jedan
stručnjak za tu oblast, neuropsihijatar Jovan Rašković. *
Međutim, dešavanja na prostorima bivše SFRJ tokom 80-ih i 90-ih godina pokazala su da je
ovakva slika o srpskom narodu, ili možda preciznije o njegovim vođama, apsolutno netačna. U
stvari, moglo bi se reći sasvim suprotno. Pastiri srpskog slovesnog stada, i oni svetovni i oni
duhovni, demonstrirali su takvu sposobnost dugoročnog planiranja i projektovanja na kakvoj bi
im mogli pozavideti i sami Nemci. Čini se, čak, da je i priča o naivnom i neorganizovanom
Srbinu bila rezultat jednog dobro promišljenog srpskog plana. U taj plan spadalo je i stalno
pominjanje teorije ozaveri celog sveta protiv Srba i o "novom svetskom poretku". Ipak, ispod
varljive površine prozirala se suština - u pitanju je zapravo bila zavera Srba protiv celog sveta i
"novi srpski poredak" koji je trebalo uspostaviti bar na prostorima bivše SFRJ.
Mada doktoru Raškoviću niko nije osporavao kompetentnost za davanje ovakvih dijagnoza, ona se
mnogima nije dopala, pa su je neki iskoristili da ga uklone iz političkog života. Nije na odmet pomenuti da je
Srpska pravoslavna crkva odlikovala gospodina Raškovića ordenom Svetog Save Istepena. Pronicljivi srpski
episkopi verovatno su shvatili ono što većina Srba nije-lažno pripisivanje ludila srpskom narodu bio je dalekovid
potez gospodina Raškovića. Pretpostavljajući šta će uskoro početi da se dešava (Vukovar, Sarajevo, itd.), dr Jovan
Rašković je znao da se ludilo i neuračunljivost pred svim sudovima sveta mogu iskoristiti kao olakšavajuća okolnost
Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj
Milorad Tomanić (Beograd 2001)
analiza • 25.03.2012. u 21:03
One koji na ovakvu tvrdnju sumnjičavo klimaju glavom, misleći da Srbi za to nisu imali
mogućnosti, prvenstveno tehničkih, podsećamo da je poznati srpski slikar i patriota Milić od
Mačve svim neprijateljima srpskog roda zapretio "Teslinom bežičnom energijom pozajmljenom
iz središta magnetskog polja Zemlje". "Uskoro će Srbi biti gospodari sveta. Već sada Srbi
raspolažu tajnim oružjem iz takozvanog Teslinog paketa, predatog 1943. godine ambasadoru
Fotiću. Ako samo jedna bomba padne na Beograd - Vatikan, Beč, Bon i Zagreb biće potreseni
iznutra silom formule V3=0. Kad se to desi, Atlantiđani će se pojaviti i proglasiti Srbe
imperijalnim narodom, koji će od tog časa u ime njih zavesti red na Zemlji i zagospodariti
svetom.'" Na ovaj način, govorio je Milić od Mačve, u dva napada bili bi uništeni Zagreb, Beč,
Tirana, Sofija, Prag i Vatikan. Rim bi bio pošteđen, jer Srbi cene njegovo umetničko nasleđe. U
drugom krugu stradala bi cela Nemačka i njoj slične države, a takođe i gradovi Ankara, Teheran,
Džeda, Meka i Medina. To što Srbi nikada nisu izvršili ova dva razorna napada verovatno treba
pripisati dobroti srpskog srca.
Osim stradanja koje su im Srbi mogli prirediti, Milić od Mačve je prorokovao i kako će
Bog kazniti srpske neprijatelje: "Čitavu zapadnu hemisferu zahvatiće neslućena lančana
tektonska pomeranja u trajanju od 15 minuta. Tako da će živih ljudi ostati samo toliko da se
može skloniti pod krošnju jedne šljive. Ta krošnja je metafora za Srbiju." Naravno, Srbi će
"jedini biti u stanju da posle ove tektonske katastrofe kao jedini preživeli narod žive na planeti.
To je zbog toga što će ovih narednih osam godina dok ne dođe do katastrofe Srbi pod
sankcijama naučiti da žive u prirodi i to će ih spasti. Oni će jedini tada biti u stanju da posle
apokalipse obnove novu evropsku civilizaciju." Po rečima srpskog slikara i patriote, ova
"tektonska katastrofa" trebalo bi da se dogodi u junu 2001. godine. Nažalost, Milić od Mačve
nije doživeo da vidi da li će se njegovo proročanstvo obistiniti, ili će i Gospod prema srpskim
neprijateljima biti velikodušan kao što su Srbi bili. U znak poštovanja za ove i mnoge druge
mudre reči koje je izrekao tokom svog ovozemaljskog života, opelo na sahrani Milića od Mačve
održao je lično Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
Na koji način je trebalo ostvariti "novi srpski poredak", ili jasnije rečeno Veliku Srbiju
sastavljenu od "avnojevske" Srbije, Crne Gore i njima "anšlusiranih" delova drugih republika
bivše SFRJ, najbolje je objasnio akademik Milorad Ekmečić u jednom od brojeva "Književnih
novina" iz 1988. godine.
Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj
Milorad Tomanić (Beograd 2001)
analiza • 25.03.2012. u 21:32
Nečmenjanka....
S predhodna dva komentara kao isječci iz navedene knjige htijedoh te podsjetiti tko je duhovni tvorac tog zla koje nas pritišće generacijama....
analiza • 25.03.2012. u 21:39
@sewen........................fanatike je teško uvjerit u suprotno , ali neke
stvari se moraju stavit na svoje misto....Lip ti pozdrav........
@analiza........nažalost mnogi narodi.....pa i Srbi..... vjeru su koristil
pokušavajući drugima nametnuti svoju iskrivljenu istinu .......
........Zar nisu samostan ispod Bogatića prisvojili i prekrstili u
manastir......
Stoj mi dobro okrutni
nečmenjanka • 26.03.2012. u 12:45
Neznam šta bih uopće rekla na te prljave bradate
spodobe čiji se smrad osjeća i do današnjih dana...
Draža Mihajlović, Pop Đujić, Simo Dubajić....Spodobe
u ljudskom ruhu.....Ma znaš šta, baš me zapravo briga koga
Srbi u Srbiji veličaju, mene smeta kada naši političari
plaze i gmiži za Srbima ko da nemaju pameti, a i nemaju...
Mene smetaju ovi ovdje koji dižiu vratove i kao da rata
nikada nije bilo, traže kruha pored pogače, a mnogi su
kokardu doživljavali kao svetinju.....Ovdje su sijali žito, a
molili Boga da u Srbiji kiša pada.....
Pozdrav ti ostavljam...C.K
crna kraljica • 26.03.2012. u 23:48
@crna kraljica.........Draga......zaštićeni su ko Lički medvidi.........zar ne.....?
A kad slušan onog Uzelca i ine........dođe mi da ponovin 90-u..........
.......
Bila san 98-e u jednom Ličkom selu , sa pravoslavnim stanovništvon u većini......sve kršni Ličani , tada - moje godište - roba
30 do 33 godine..... Sve srpske kuće ,borami , obnovili Šveđani...
Plavih kaciga ko u priči - čuvaju ih ko najrođenije.....
Kad san , uz kavicu , načela temu Domovinskog rata , najpri su me pogledali ,
zacakljenim pogledon prokušanih koljača , dabi nakon toga
krenija val opravdanja..........- * Đe bi ja........ma kakvi.......svo vrijeme sam samo
ovce čuvao i krompire sadio......*
-* Mene su prisilno martićevci odveli.......majku im.....ali.. ja sam , svo vrijeme pucao u zrak.........majke mi.....đe bi ja na komšiju...*
........
Ispada......Božemiprosti.........da smo mi Hrvati sami sebe
napali......
Dovidova draga.....
nečmenjanka • 27.03.2012. u 02:43
Nečmenjanko što bivaš u Splitu...
Ma čitam ovaj tvoj odgovor @Crnoj Kraljici pa se sijetih one narodne.... Vuk dlaku mjenja ali ćud nikada.
Korizma je mžda bi bilo bolje da šutimo ali kako kad vragovi ne spavaju a jednim okom ih moraš stalno pratiti jer nikad se nezna ... jedne godine imasmo krvavi Uskrs i prvu žrtvu Josipa Jovića.
Uspravna budi ružo Hrvatska i čuvaj ime roda svoga!
analiza • 27.03.2012. u 07:58
@analiza....................ma šta s jednim okom...........moramo bit u
stanju pune pripravnosti.........
Božemiprosti nisan isključiva osoba...........poštujen sve ljude......
ako su ljudi.......neovisno o vjerskoj pripadnosti..........ali.................
kad se jednom opariš........i na ladno pušeš............
A Srbi baš umeju da .......talasaju.....
.........
Šta se tiče krvavog Uskrsa.......Josipa Jovića....TO..moramo stalno
spominjati.........DA SE NIKAD NE ZABORAVI......da nam dica ne
zaborave ime roda svoga......
........
Dovidova okrutni...
nečmenjanka • 27.03.2012. u 13:22
Nečmenjanko što bivaš u Splitu...
Ma kad već spominješ taj prekršteni manastir ispod moga Bogatića
zar nikada u njemu nisi bila?
U vijeru ne treb dirati ali svi prospekti koji se nude su na ćirilici kao da je u srcu srbije ili kao da im još traje sao krajina.... i kako bi čovik dobronamjernik onda mogao što o njemu doznati više..... ?
Ljetos dok sam prolazio kroz Kistanje vidijeh i zastavu njihovu.... hoćeš li možda našu vidjeti negdije u srbiji?
Hrvatska šutnja uvik traje.
Uspravna budi ružo Hrvatska i čuvaj ime roda svoga!
analiza • 27.03.2012. u 15:17
Četnici su uvik bili okrutni,nečovičanski se ponašali i ja kako dolazim iz mista koje gravitira bliže Promini tako su mi više poznati zločini prominskih četnika.Po pričanju mojih roditelja i drugih u selu,još su mi u glavi njihovi zločini u drugom svjetskom ratu a u ovom domovinskom da i ne spominjem.Prominski četnici iz Razvođa,Manojlovići,Pokrajci,Cvijetići i Popovići iz prominskih Bogatića (neznam di još Srba u Promini ima,navedi mi ako ti nije teško) su zloglasni i činili su sva moguća zla u mojim,bez Srba,čistim Miljevcima.Hrvatskog branitelja iz Kaočine-Miljevci su za domovinskog rata uhvatili u gaju podno Razvođa (tzv.razvođska vlaka) i vezali ga nogama za tenk i tako ga vukli kroz prominska sela da u mukama izdahne.Ni danas se za njega ne zna,bio je izviđač kod hrvatske vojske,jedinjak u roditelja a jadni mu roditelji bolom shrvani su se teško zbog gubitka i duševno poremetili.Ovo je samo jedan od stotina takvih i sličnih primjera.Jednom sam pisao crnoj kraljici da se potrudi napisati nešto i o ovom,ona je komentar izbrisala.Nije se čuditi što su četnici takvi,naši brojni Hrvati su zlo od naroda jer rade kontra Hrvatske samo da bi ju omalovažili...
Ja o takvima,bili Srbi ili Hrvati,pišem tekstove i stihove uz njihove fotografije na obe moje internet stranice koje su neovisne o hrvatskom blogu.Ja im se svetim bez obzira što biblija pripovida,ne bojim se pa išao na rizik ili ne.Vidim,analiza spominje pok.Jovića,branitelja,čini mi se da je bio nekud od Imotskog.Neda Ukraden vuče isto korijene od tamo i znade se što je sve javno iznosila kontra Hrvatske,da su joj navodno Hrvati,po njenom ustaše,zapalili kuću kod Imotskog...
Ni nju tako nisam u stihovima poštedio,čini mi se da sam te stihove jednom poslao i crnoj kraljici i Sanyu na promina.blog a oni su to izbrisali a eto vidim utvaraju se nekim dobrim prominskim Hrvatima...
Eto,takvav je jedan dio prominskog puka.
Mirko s Miljevaca
florijani • 28.03.2012. u 08:47
@analiza..........................nisan i neću......moja noga neće stupit u zdanje , čiji pop razbija Hrvatski grb i slika se sa četničkom kokardom na kapi..
nečmenjanka • 28.03.2012. u 10:18
Wikipedija -manastir Krka
Na prostoru Hrvatske prije dolaska Turaka nije bilo pravoslavaca, svi pisani dokumenti to dokazuju. Katolički samostani koji su preimenovani u manastire dodjeljeni su pravoslavnoj crkvi od strane turskih vlasti između 1513. i 1593. godine. Manastir Krka nastao je, kao katolički samostan, na mjestu gdje su se nalazile katakombe u kojima je prema predaji apostol Pavao propovijedao kršćanstvo u dolini rijeke Titius (stari naziv za Krku) u I. stoljeću poslije Krista. Da je manastir nekad bio katolički, ukazuje i zvonik u romaničkom stilu, što nije tipično za pravoslavne vjerske objekte. Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana. [1] [2]
Redovnici ovog samostana su još u 17. stoljeću izjavljivali da "se priznaju Hrvatima i katolicima".[3] [1]. Isti katolički redovnici su bili prisiljeni pobjeći pred turskim provalama i progonima. Sklonili su se u Zadru, gdje im je papa Inocent X. 1655. dao dvije crkve, koje su bile u vlasništvu franjevaca trećeredaca glagoljaša.
U kasnijem ugovoru sa franjevcima, samostanski redovnici su izjavili da "žive u službi grčke Crkve staroga ilirskoga ili hrvatskoga jezika". [3] [1].
Katolički samostan je tijekom svog postojanja više puta bio paljen i uništavan od strane Turaka. Međutim, paljenja i devastiranja građevine nisu ugasili samostan.
nečmenjanka • 28.03.2012. u 10:25
Članak iz mog predhodnog komentara o manastiru Krka , nalazi se u knjigi dr Marka Japundžića: Tragom hrvatskoga glagolizma, KS, Zagreb, 1995
nečmenjanka • 28.03.2012. u 10:33
Tema posta je bila,srbočetnički zločini na hrvatskom tlu u ovom i prošlim ratovima a ne povijest samostana Aranđelovac,ta povijest je poznata i meni.Nisam nikad bio u tom samostanu iako sam imao priliku otići i nije mi baš daleko,brodom iz Roški slap ili autom okolo.Moj sin Mario je bio,interesiralo ga jer je studirao povijest a to kao i druge odgojne znanosti predaje u školi u Njemačkoj gdje je i rođen.Lipote samostana i okoliša nisu krive što je pravoslavni pop ruglo.
florijani • 28.03.2012. u 10:48
@Mirko Malenica...........................četnici su 04.IV. 1944 zapalili i moj
Nečmen..........pri tom zaklavši 10 mištana , između kojih dvoje dice od 8 i 18 miseci..........a jednom od te dice su oko nožem izvadili............Spomenik NEVINIM žrtvama črtničkog zlodjela i danas stoji na Mečetu ..........da se nikad ne zaboravi........
........
Moj pokojni otac ,koji je tad ima 10 godina , krija se sa ostatkon obitelji , na tavanu naše
obiteljske kuće......
Kad je vidija kako četnici kolju našeg prvog susida ............uzeja
je vreteno i tija se sam zaklat ..........da ga oni nebi klali................
.......
U Domovinskom ratu četnici su devastirali Prominu........poklavši
pusti narod..........
Ubijen je i moj stric......
........
Piijatet svim žrtvama četničkog divljana , i u mojoj Promini i u vašim Miljevcima.......ali........to mi ne daje za pravo da mrzin.........
Osuđivati........da........
Učiti dicu........da čiuvaju ime roda svoga...........da....
Mrziti..........NE.......
Zato san izbrisala vašu pismu o dotičnoj osobi..........
Ponosna Prominka
a pjesma koju sam izbrisala je
nečmenjanka • 28.03.2012. u 11:36
Draga, dojmio me se članak u Večernjem listu, pa ti jedan dio stavljam u komentare.....Tako su u 45 godina iskovane istine u koje ni danas, prema shvaćanju naših dragih suvremenika prometejski zagledanih u sutrašnjicu, nije uputno dirati. Valja se okrenuti budućnosti! I čudom se čuditi što se četničkom vojvodi Dragoljubu Draži Mihajloviću priprema sudska rehabilitacija. A zašto ga se nebi i rehabilitiralo, ako se već 65 godinaa, i u Titovoj Jugoslaviji i u našoj slobodnoj Hrvatskoj republici, ustanak što su ga njegovi četnici (prošarani komunistima) s generalštabnim majorom Boškom Rašetom na čelu digli 27. srpnja 1941. u Srbu slavi kao oslobodilački ustanak naroda Hrvatske? Ako je službena istina bila i ostala da su se dalmatinski, bosanski i lički četnici (prošarani rijetkom komunistima) u ljeto 41. digli "protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika", zašto bi se četničkome zapovjedniku osporavao antifašistički status? Ako se 65 godina nije priznavalo, a ne priznaje se ni danas, da su četnički ustanak u Srbu suorganizirali, poticali,, financijski i oružano pomagali talijanski fašistički okupatori i da on zato nije mogao biti uperen protiv "okupatora i domaćih izdajnika", a da je mogao biti i jest bio uperen protiv nenaoružanih Hrvata i njihove države, zašto se Mihajloviću nebi priznalo da je antifašist? Ako se 65 godina na najslužbenijim mjestima u Jugoslaviji i Hrvatskoj nije uzimala u obzir činjenica da su u "ustaničkim danima" 1941. u južnoj Lici i zapadnoj Bosni ustanici pobili nekoliko tisuća nedužnih muslimanskih i katoličkih civila i protjerali (većinu zauvijek) praktički sve ne - Srbe s tih prostora, zašto bi se sada tražila dlaku u jajetu Mihajlovićevu četničkom pokretu? Ako je genocid mogao biti narodnooslobodilačka borba, zašto Mihajlović ne bi mogao biti borac za slobodu naroda? Da bi se vidjelo u budućnost, nužno je gledati u prošlost, ali kamo se god gledalo, vrijeme bi bilo s hrvatskog nosa da se napokon skinu Brozove jugoslavenske naočale. /Josip Pavičić/
crna kraljica • 28.03.2012. u 19:23
@crna kraljica.............bravo draga ........upravo je to ono šta san ja tila poručit svojin postom......
Hrvatska šutnja još uvik traje......kako bi reka naš okrutni analiza....
do srži analizirajući pravo stanje stvari......
Dovidova draga.......
nečmenjanka • 28.03.2012. u 20:56
Nečmenjanko, dosta si rekla, uh, koliko bi se još moglo! I tvoji sugovornici dali su u svojin komentarima i znanja, i odobravanja, i svjesnosti da su četnici četnici i da drugo ne mogu biti...
Ali gdje smo mi Hrvati? Što radimo, što i kako mislimo, koga ženimo, za koga nam se žrnske udavaju, kako molimo, zašto zaboravljamo, zašto opraštamo, zašto se ne podnosimo, zašto se mrzimo, zašto ne zbijemo redove, zašto...?
Koji to pederi i kojim pederima dopuštaju serije na HRT-u o ubojicama hrvatskog nacionalnog korpusa, ubojica(e) se slave kao popbjednici.
Lako je krvolocima klati miroljubive, nejačad, razoružane, nezaštićene...
Primjećujem da ti krvoloci dugo žive, što je dokaz da ih sotona, vladarica Zemlje, bogato dariva i njeguje!
Koji to idioti nama Hrvatima nameću ideju o našoj genocidnosti, a nismo
ni genocidni ni krvoloci?!
Pogledajte tko nam piše povijest, tko nam piše školske udžbenike,
gramatike, pravopise...?
Naravno, ne smijem iz određenih razloga imenovati nikoga, ali svi su to nehrvati, mrzitelji svega hrvatskog, sljedbenici nekih pogubnih ideja za nas Hrvate, prije svega onoga koji neki idioti slave kao osloboditelja, a bio je krvolok Hrvata.
Sve u svemu, s nama Hrvatima nešto nije u redu, od onih koji teško zarađuju svoj svagdanji kruh do onih koji sjede gore kao bedasti bikovi s ogromnim i predubokim džepovima.
Jednom mi moj prijatelj reče: "I od neprijatelja može se nešto naučiti!"
Hrvati se moraju zbiti u čvršće redove, redove hrvatstva i međusobnog
poštovanja i biti uvijek spreman braniti HRVATSTVO na terenu!
maslinapjesmaloza • 29.03.2012. u 12:25
@maslinapjesma loza.....................nazovimo krvnika Hrvatskog
naroda pravim
imenom............Josip Broz Tito..........
Prigrlija je četnike ko najrođenije........još im se sa kama , krv
Hrvatska , nevina............ rumenila.....
Dovidova barba Ive.....
nečmenjanka • 29.03.2012. u 22:50
Nečmenjanko, je li to njegovo pravo ime?
maslinapjesmaloza • 30.03.2012. u 10:12
@maslinapjesma loza.................i ta van ima mista........
pitanje je za deset..............razumili smo se..........
Dovidova......
nečmenjanka • 30.03.2012. u 12:43
| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik mojih traženja
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Sve napisano na ovom blogu
je mojih promišljanja odraz,
a svaka sličnost sa stvarnim
životom je namijerna.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Modri odraz vilinske planine,
zagrljene blistavim kaskadama
smaragdne rijeke.
GOSPE RIBARA, TEŽAKA
Gospe slušaj šapat mora,
jecaj škrapa, drhtaj broda.
I posveti naša poja,
da nam uvik bude roda.
Gospe slušaj vapaj bure,
koja ne da živit, spati.
Te odagnaj dane sure,
i bonacu hridi vrati.
Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati
Gospe gledaj suve mriže,
parangale, vrše, osti.
Ribar šuti, gnjev ga stiže,
i običnim danom posti.
Gospe spasi našu viru,
široki su ti hrvatski žali.
Gospe kaži pute k miru,
da nas sutra ne prikriju vali.
Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati.
šmrika
.......
OSTANI TU I BUDI POSKOK
samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
Poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva,
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svako kameno dlanište
za svaki kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vođen-zmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu sa krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to poskok
Autor: Ivan Vidović
........
MORE
Vrimena su druga,
More mi se ruga.
S njim sam bija prisan
Sad mladica nisam.
Ušla sol u kosti,
Izilo mi osti,
Natralo mi bore,
Ovo ludo more.
Neka bisni, nek pokaže
Da je divje nek dokaže.
I ništa ga neda smirit,
S njim se niko ne zna mirit.
Vrimena su divja
More blagosivlja,
A ka čovik 'suje
Ali i poštuje.
Novi su vapori
Kad čovik izgori,
I kolo se vrti
Života i smrti.
More pušta, more trpi,
Mornar svoja idra krpi,
Tramontana, jugo, bura,
Dokle more, dok izdura
Autor : Sewen
.......
Miljevci
Na dvije vode, ko splav bijela,
Miljevci leže, sedam ljupkih sela.
Bogatić, Ključ i Kaočine,
Brištane iznad Visovačke brine,
Karalić,Drinovci, Širitovci,
u zagrljaj im doletješe momci,
ispletoše đerdan od koralja
za Miljevu, kćerku kremen-kralja,
đerdan krvav od srdaca sedam,
svakom selu pade koralj jedan!
Trgnulo se sedam sela,
zadrhtala splav je bijela,
al' i dalje mutne vode
izmeđ' splavi i slobode!
Autor : Sjećanja i osvrti
........
STARI MOJ
Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo
Stari moj...
Tvoj trud i svu tvoju muku
Sada čuva bila stina
Još ćutim blagost tvojih ruku
Dok miluje me zvuk daljina
Stari moj...
Tiho na grobu stojim tvome
Znajuć , mir si našao svoj
Dok sjećanja me sva ta lome
Molim za duše tvoje spokoj
Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo
nečmenjanka
........
02.02.2007
Otiša je otac moj polako,
otiša sa mirisima jutra...
Toga dana nije bilo lako
bez njega misliti na sutra..
........
DUŠA OVA ...
Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim
Duša ova moru kliče
galebi je nose bijeli
I do neba ona viče
nek ustanu gordi,smijeli
Duša ova vilu ište
s Velebita tvrde stine
Brige gorke nju sad tište
Domovina njena gine
Skupili se gladni vuci
svaki svojoj vuče strani
Kad će kraja svoj toj muci
da uminu teški dani
Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim
nečmenjanka
.........
MOM MORNARU ...
Navigajuć morem modrim
broditi je vješto stao
Ljubav širi srcem dobrim
svog je sebe nama dao
Ploveći sad po toj vodi
života ga nose vali
Duši hrabroj tako godi
vitar šta joj tilo kali
I kad more urla , bisni
mameći ga u dubine
On tad pogled čisti , jasni
šalje nama u daljine
Galebi njeg virno prate
slideći ga kroz plićine
I dok kasne ure bate
čeka da mu vrime mine
Kada dođe domu svome
Radost mu na licu blista
A kad brige njega lome
Tad more mu samo osta
nečmenjanka
.........
VILA VELEBITA
Tišina pritišće mi misli
San se trza i otimlje
Poput ljubavnika
Milujuć mi kapke pospane
....... Ali ... ne ...
U kutu duše osjetih šum
Treptajem oka opazih
Biće čisto , prekrasno
Satkano od svjetlosti
Nježne ... mekane ...
Na umnom čelu
Kruna joj blista
Oko vitkog vrata
Koralja CRVENOG niska
Na BIJELE grudi
Ruke je u molitvi sklopila
Dok je iz PLAVOG mora
Meni u sne dohodila
... Ja sam vila
Velebita stine ...
...Čuvajte mi
naše rodne njive ...
...Čuvajte mi
i šume i gore ...
...uzburkano
naše plavo more ...
... Zaklinjem Vas
božijom milosti ...
... svoje nedaj
tuđim se ne hvasti...
Tako zboreć
Velebita vila
U more je
Plavo zaronila
necmenjanka
.......
PJESMA MJESECU
Pjesma Mjesecu lutalici objesnom ,
što pojavom svojom mene opčara...
I dok svijetlošću me obasjavao jasnom ,
shvatih da to je još jedna prevara....
I sada sa neba podrugljivo on gleda ,
šeretski meni se smijući u lice...
Znajuć da njegova bit će pobjeda ,
prosuo je čarobni prah nesanice...
Ka kraju neba polako sad
plovi ,
dok Danica mu pokazuje pute...
Srebrenom mrežom zvijezde kad ulovi ,
sakriti će njih poda svoje skute..
Na postelji će od mjesečine spati ,
da i sutra može po nebu skitati...
nečmenjanka
....
ČUVARICE
Matere naše
U crno zavijene
Krunicu prebiruć
Tiho moleć Boga
Čvršće od stijene
Uspravno stojeć
One branik su
Doma svoga
Nema zemne divote
Bez ljubavi i žrtve
Zato ognjišta čuvajuć -
Mole se za mrtve....
necmenjanka
.......
Od vikova Krka dura ,
Pod Prominom , do svog slapa
Do Skradina kapi gura -
Sa moren se tada stapa...
nečmenjanka
......
.
RUKE MOGA DIDE
Ruke moga dide
Ko koštel u dvoru
Stare
Znale su providit
Osmijeh
Za sve naše
Nestašluke male
Ruke moga dide
Ko grane jablana
Vita
Znale su grliti
Nježno
Bez da za
Suze u očima
Pita
Ruke moga dide
Životom izborane
Meke
Znale su ljubav
Pružiti
U dane posustale
Neke
Sve bi na svitu
Sad dala
Da te ruke opet
Dušu mi
Dirnu
Ali one spokojno
Tiho
Za mene
Mole se
Svetom Martinu.....
nečmenjanka
..........
VAPAJI RASPETE DUŠE
I sama
Kroz život upoznah
Svih
Devet krugova
Pakla
Svaki od njih
Je pao
Na moju dušu
Koju ljudska
Je zloba takla
Kao Feniks
Toliko puta izgorih
Od praha potekla
U prah
Se nanovo pretvorih
I sama
Kroz život upoznah
Zlo
Što čistu mi dušu
Ište
Suzama
Svojim se othrvah
Što
Dušu mi
I danas tište.....
nečmenjanka
.....
PSI RATA
Psi rata su zalajali....
Iz utrobe prestravljene matere
čuje se krik nerođenog djeteta....
Sve je utihnulo ...
u samrtnoj tišini odzvanja jeka
.....ubij.....satari....!!
Zvijeri ljudske digle su glave....
njuše krv....nevinu.....toplu....
Razjapile su čeljusti ....
reže...urliču...kunu...proklinju...
Oči naših mrtvih ratnika
u grobovima plaču.....
suzama nijemim.....
Zar život svoj su dali utaman.....
mrtve usne ....odgovor ištu....?!
Zar krv su svoju lili .......za koga...
raspuklim glasom .....u tišini viču !?
Psi rata su zalajali...
od užasa ...
nebo nad nama se raspuklo....
a zrak se pretvorio u tisuću
plamtećih oganja.....
što...peču...razdiru....!
Pomahnitali stvorovi pesnice stišću.....
u bijesu vičuć.....uništi...zakolji...!!
Raspadnute lešine iz grobova dižu....
nevideć....u svojoj mržnj....
da njihove vlastite kletve ih
stižu...
nečmenjanka
.......
Dok i jedan grob ište pravdu .... pomirenja ni ... ! !
Dok duše naših mrtvih , nestalih usljed bestijalnosti
zločina počinjenih , ne nađu mir svoj uz pređe svoje ...
pomirenja ni ... ! !
Dok i zadnje kosti naših pobijenih pravednika ne budu
krštenom vodom posvećene ... pomirenja ni ...! !
......
MATERE NAŠE
Matere naše
u crno zavijene ,
krunicu prebiruć
tiho mole Boga ,
da zaštiti zemlju nam
svetu...
Da očuva znamen
roda Hrvatskoga......
nečmenjanka
.......
STARA OSKORUŠA
U vinogradu onkraj puta ,
Oskoruša stara stoji....
I dok oblak nad njom luta ,
samačke dane broji.....
Prignula je grane vite ,
o težine , o svog ploda....
Di su ruke žuljevite ,
da poberu toga roda....
Svuda drač je nabujao ,
zagušio trse rodne....
Kada rat je prohujao ,
slomio je ruke plodne....
Ruke koje posadiše ,
stablo stare Oskoruše.....
nečmenjanka
.........
SVI MI....
Svi mi imamo svoje vrelo slutnje ,
svi krijemo svoje breme tuge....
I dok šake stišćemo od ljutnje ,
gutamo žuč ljudske poruge.....
Svi mi žudimo ka zvijezdama poć ,
u svojim malim životima ogrezli....
Ne vidimo koliko je tamna noć
i da su nam prsti od zime ozebli.....
Svi mi želimo samo blještavilo tame ,
ne pazeći koga gazimo pritom....
A treba nam samo pola paše jame ,
kad kraj nam životu dođe tom....
Životu , koji zamke stavlja nam na put ,
dok mi ga obijesno trošimo usput.....
nečmenjanka
......
ZAR SMO PROKLETI.....?
Kako je samo krhka ljudska duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Što ljude tiijera da bezosjećajno uništavaju , sve ono dobro
što im je Božijom voljom dano..
Zar smo prokleti.....?
Zašto ne možemo biti u miru sa sobom i drugima ?
Zašto imamo poriv da uništavamo , da rušimo , da satiremo
svaku i najmanju naznaku dobrote u sebi ?
Što je to , tako mračno , gusto , neprozirno - što nam neda
da sačuvamo onu malu iskru sreće , za kojom inače cijeli svoj
život tragamo ?
A kada je nađemo , u većini slučajeva je ne znamo , .ili ne
želimo sačuvati - navikli na očaj , navikli na jad .
Izmučena Duša ne može pojmiti sjaj smiraja .
Uronjena u patnju svakodnevnu , .ne prepoznaje bljesak sreće .
Skrivajući se iza tuge - Duša nam polako , ali sigurno , odumire
pretvarajući se u nešto tvrdo , oporo .
Zar smo prokleti....?
Zašto ne možemo , .otvorenog srca prihvatiti ljubav ?
Čega se bojimo , nesvjesno gurajući od sebe sve drage
ljude , gazeći po njihovim iskrenim osjećajima ?
Zar Duša mora ovoliko boljeti , rastrgana između
ljubavi i mržnje ?
Što je to , što nam neda da se prepustimo sreći ?
Od čega biježimo , panično rušeći sve oko sebe - ne pazeći
koga ćemo pri tom povrijediti čije ćemo srce zgaziti ?
Kako je samo krhka ljudska Duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Raspeta između dobra i zla........
nečmenjanka
.......
SUZE LEDENE
Zaledile su se suze
U očima mojim...
Duša je prazna
I boli...
Srce se slama
A iz grla se ote
Njemi krik samoće...
Zaledile su se suze
U očima mojim...
U duši nemir
Se širi...
Srce je pritisla tuga
A tjelo se
Trza u boli...
Tecite suze , suze ledene
Odnesite ovaj
Nemir iz duše...
Isperite tugu
Iz srca mog...
Da mi osmijeh opet
Poljubi usne...
A u umorne oči
Vrati se sjaj...
.....
nečmenjanka