utorak, 12.02.2008.

Neka mawa štafetica..xD

*Tvoje ime*:Ana-Marija
*Ime u tvom rodnom listu*:Ana-Marija
*Savršen dan*:Sunce,prijatelji..i ništa više mi ne fali..
*Ljeto il zima?*:Ljeto..
*Zašto?*:Tad su svi vani i svi na okupu..jooj,jedva čekam da dođu i ti dani..opet..hehe
*Naj životinja*:Mica maca..hihi
*Naj cvijet*:Ljubičica,tratinčica,visibaba,ruža..lool..
*Boja tvojih očiju*:Smeđa..
*Boja tvoje kose*:Smeđo-plava..al prirodna smeđa..
*Imaš li piercing?*:Ne..Al planiram imat..lool
*Imaš li tatoo?*:Ne..Al možda stavim..kad napunim 18 xD
*Omiljeni dan*:Subota..Jeej..
*Gdje bi htio putovat*:Ja bi opet u Padovu..Tam je very zanimljivo..hehe..još da je i ekipa ista..znat će neki zašto:D
*Šta misliš o svom gradu?*:Ma SISAK u SRCU!Iako jedva čekam da odem u zgb..kod svog dragog dečeca..hihi
*A o frendovima?*:Oni su uvijek tu za nas..Kad smo u bedu i kad smo sretni..Iako ih je jako malo onih pravih,i ti postoje ;)
*Mjesto gdje se najbolje odmaraš*:Ah sad..Nie bitno xD..jel da arma?
*Šta slušaš u zadnjih par dana?*:Pa,stalno vrtim 3 iste pjesme..Tebe nema,Oproštajna pjesma&Neću da se zaljubim..Dakle,domaće&narodnjake..xD
*Boja tvojih čarapa upravo sada*:Crno-bijeli svijeet..tralalala..
*Omiljena hrana*:Lazanje..mm..xD
*Omiljeno piće*:Juice vodka..Cola..Sprite..Zavisi xD
*Tvoj kratak opis kad si imala 10 godina*:Ne sjećam se baš najbolje..xS
*Trgovina u kojoj bi htijela imat 70% popusta*:A neznam sad..cc..To morate pitat kad sam trijezna..hahaha..
*Šta radiš kad ti je dosadno?*:Pa..Zovem elu da idemo van xD
*Najdraža boja*:Crna,crvena,ljubičasta..
*Crno il rozo?*:Inače crno,al kad se sprdam rozo..lool..
*Komp il tv?*:Komp,definitivno..
*S kim bi najradije proveo 1 dan?*:S Armenićem..
*Bez čeg ne bi mogla zamisliti svoj život?*:Mogu napisat bez kog?lol..Bez Arme,frendova,obitelji i mačka..cmok cmok..
*Misliš li da si drukčija od svojih frendova?*:U neki stvarima vjerovatno da..Al ne previše..
*Da ti netko da mogućnost da nastaviš živjet svoj život ili da se ponovno rodiš,izabrala bi*:Izabrala bi ovo prvo..jer sam sretna u životu i stvarno mi ništa ne fali..okružena sam ljudima koje volim,iam najboljeg brata na svijetu,frendove koji me razumiju..i šta mi fali?Cijenim ono šta imam i NIŠTA ne bi htijela promjenit,osim nekih svojih osjećaja..Al to sad nie bitno..
*Tvoja želja*:Da ostanem dobra sa svojim sadašnjim frendovima i kad odem u srednju..Da ne gubim stalno voljene osobe..Hmh..I još nešto,da sa svojim sadašnjim dečkom ostanem u dobrim odnosima kad prekinemo xD
*Štafetu predajem*:Doris,Milji&Tonki...
Puse svima..
20:44 | Komentari (39) | Print | ^ |

ponedjeljak, 11.02.2008.

Post o mom dragom frendiču..Toniju xD

Da..Kao što naslov kaže,ovaj post je posvećen mom best frendu..Toniju..Poznamo se otkad smo bili klinci..I idemo zajedno u razred već 8 godina..Puno toga smo prošli zajedno..A nijednom se nismo posvađali..On je jedan dobar dečko..Dosta komplicirana osoba,koju trebaš duuuugo poznavat da bi ju skužio..Al ja ga svejedno volim..volim ga zbog nekih sitnica..I uvjerena sam da na naše dugogodišnje prijateljstvo NITKO i NIŠTA ne može utjecati..Bio je uz mene stalno,kad god sam ga trebala..Kad sam plakala zbog nekog dečka ili zbog nečeg drugog,on je uvijek bio tu samnom i nikad me nie odbacio..Kad sam sretna i on je sretan samnom,a kad sam ljuta,napravi sve da na mom licu vidi osmijeh..U zadnje vrijeme se jako promjenio..Makar to neki ne vide..Ali ja nisam jedna od tih nekih..Ja primjetim da se promjenio..I želim natrag svog starog,dobrog prijatelja..Počeli smo se udaljavati,a to ne želim..Ne želim ga izgubit jer mi on znači puno..jako puno..Ponekad se pitam šta bi bez njega..Razgovarala sam s njim o toj njegovoj promjeni i obećao mi je da će se promjeniti..Nadam se da ne tražim previše..Samo malo truda i sve će biti kao prije x)..Tony,ja te volim..puno..najviše na cijelom svijetu xD..I nikad te ne želim izgubit..Jasnoo?!..Pusice svimaa..*
22:28 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 10.02.2008.

..

Evo,još jedan post..Post,koji nema naslova..Pokušavam zaboraviti stvari i situacije koje su se dogodile,ali nemogu..Previše me toga veže za prošlost..Imam previše sjećanja na to vrijeme...Vrijeme koje je prošlo..Ovaj post opet vuče na nostalgiju i depresivu..ali nemogu si pomoći..samo tipkam,ne mogu stati..želim sav svoj bijes,tugu i ljutnju izbacit ovdje..Opet razmišljam o Franu..Mom dragom franu:(..Nikako nemogu prestati..sve me podsjeća na njega i postala sam još depresivnija nego inače..Kad mu samo čujem glas dok slušam njegove pjesme..Kad mu samo vidim ono nasmijano lice dok gledam njegove slike..Pa bio je pun života..Pun sreće i veselja..Uvijek je probleme riješavao s osmjehom na licu i nije ga bilo ničega sram..Opet se pitam zašto je Bog uzeo baš njega?!Zašto nije nekog drugog??!!Nekog kog ne volim tako jako..Nekog tko mi ne bi toliko falio..Zašto baš on??On,koji je volio svoj život i koji je znao cijeniti ono što ima??Nikad neću shvatiti neke stvari..Nikad,ali baš nikad mi nitko neće moći objasniti zašto Bog uvijek uzima ono najbolje,ono što voliš i do čeg ti je stalo..Znam da sam napisala milijun ovakvih postova i da sam ih obrisala..Ovaj je još jedan u nizu..Samo ću se potruditi da ga ne obrišem i da ostane čitav..U njemu su iskazani svi moji osjećaji..Tužno je sve to,ali se moram pomiriti sa činjenicom da ljudi umiru i da se više nikad ne vraćaju..Takve stvari se nikad ne mogu prebrodit i ne može se samo tako prijeći preko njih..A ako uz sebe imaš nekog kog voliš,tad je već lakše..Barem na sekundu..Kad pogledaš oko sebe i vidiš ljude koji te vole,barem tad ti to počne značiti..Shvatiš da se to jednostavno moralo dogoditi,ali nikad ne shvatiš zašto baš toj osobi koju toliko voliš..Ja sam okružena ljudima koje volim i koji mi puno znače,ali opet to nije isto..Jer,nemam onoga tko mi je bio kao brat..Nemam onoga koji se toliko trudio da svima udovolji i na kraju umre tako mlad..Znam da neki ove moje riječi neće shvatit,da će se neki puknut smijat..Ali to su moji osjećaji..Koje sam htijela s nekim podjeliti..Toliko sam htijela reći..Mislila sam da će biti vrlo kratko,ali su se riječi samo pisale i pisale,jedna za drugom...A fran,fran će uvijek za mene biti netko poseban!On će u mom srcu uvijek zauzimati veliko mjesto..Kao što je i Kiky jednom reko:Legenda je uvijek bio i legenda će uvijek bit;)..To je istina..Za sve nas,Fran će uvijek biti dobar i pošten prijatelj koji je sve radio samo da nama udovolji..A dok se opet svi ne sretnemo,neka počiva u miru..Jer,kad se sretnemo tamo gore i kad opet budemo svi na okupu(a vjerujem da će se to jednom opet dogodit),opet ćemo biti mala,sretna, naseljska ekipica:)I zato,ljudi,iskoristite ovaj svoj život najbolje što možete,jer tko zna šta će se sutra dogodit..Voli vas vaša Ančica..*
21:05 | Komentari (5) | Print | ^ |

četvrtak, 07.02.2008.

..Hmh..da..

Ovaj post će biti posvećen jednom dečku..U kojeg sam dugo vrijeme bila zaljubljena,a onda sam shvatila da on toga nije vrijedan...Iako sam mnogo suza prolila zbog njega,sretna sam jer sam ga zaboravila..trebalo mi je dosta vremena,ali napokon sam uspijela..Taj dečko mi je 2 godine značio više nego bilo tko,ali onda su mi neki ljudi dokazali kakav je zapravo i da od njega ne trebam puno očekivati..Ima ona jedna:Priznajem da mi se svidjelo što si u društvu glavni...E,te riječi su baš za mene..I plus sve to,istinite su..Stvarno sam bila naivna kad sam se zaljubila baš u njega,najvećeg idiota koji postoji..Zbog njega sam skoro ostala bez osobe koja mi je kao sestra..Ali on nije uspio uništit naše prijateljstvo..Priznajem da sam ga voljela više od bilo koga ili bilo čega,ali trenutno mi ne znači ništa..Uspijela sam se 'oporavit' od njega i nastavila svoj život baš onako kako sam htijela prije nego šta sam upoznala Njega..On mi je slomio srce..Nakon svega šta sam imala s njim..I ne pada mi na pamet da više kopam po svojoj prošlosti..Mnogo toga sam izgubila..Puno vremena..Izgubila sam ono vrijeme koje sam trebala provesti najljepše što sam mogla..sa svojim najdražim prijateljima..Brzo je sve to prošlo..Toliko sam htijela reć..Uspomene mi nitko ne može uzet...Volim vas...
RESPECT-VRIJEME LIJEČI RANE
Tonem u snove,dok sjećanje me zove,tihi vjetar nosi pjesak,gola stijena i dva zagrljena tijela..
galeb mirno stoji,tiha čežnja lako gori,zarobljeni u strasti..
Crveno sunce,ljubav koja može samo rasti ,naši snovi,ovo srce što te voli,
samo se za jedno boji,ostali su tragovi,nježni valovi,poljupci nestaju i strahovi..
Milijuni emocija,koje nisam znao reći,pa govorio sam djelima,uživao u sreći
Mislio sam konačno sam samog sebe pronašao,mjesto mi je s tobom,tako sam se osjećao.
Ali predaleko sam otišao,previše uložio,previše sam te volio,prejako me pogodilo...
sve je sada gotovo,u tugu se pretvorilo,srce mi se slomilo i sam sam opet ostao..
Patnja nikako da stane,kažu vrijeme liječi rane
želim vratit naše dane,kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje,ma vrijeme liječi rane
Život ide dalje,sjećanje nek traje.
Prije sam se osjećao voljeno i potrebno,al sad kad je gotovo,sudbina me vratila
Danima i satima sam pokušavao i shvaćao,vrijeme sam vraćao,ali uzalud se nadam.
Dok je trajalo sve me je tjeralo u pakao,srce mi se raspalo i u tebi su krhotine
tebi sam ga dao,sada imam samo ruševine,vrati mi ga,vrati moje srce
Moju ljubav,naše vrijeme i trenutke,prestanite muke,ja želim samo pobjeći
svega se odreći,nemam ni zašto motiva,srušila me viša sila,odsjekla mi krila,
bacila me je na koljena
Moja voljena,svaka sjena na tebe me podsjeća,još te uvijek želim
ali osjećam da kasno je,stvari što nas razdvoje su nepopravljive,
zato šutim,u sebi držim sve dok ne poludim.
Patnja nikako da stane,kažu vrijeme liječi rane
želim vratit naše dane,kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje,ma vrijeme liječi rane
Život ide dalje,sjećanje nek traje.
Brzo si ušla u moj život,isto tako izašla,dala si mi više nego ikada,
i tako ispada,i tako dok je trajalo bilo je najbolje,sad sam usamljen,i jako mi nedostaješ.
Nadam se da bez mene sretna postaješ,daj probudi sjećanja,kako je bilo nekada
Samo naše večeri,nadanja i očekivanja,nježnosti i bliskosti jer nema skrivanja.
Sve što smo rekli,ali nestale su riječi,zbogom sreći,čuvaj sliku koja blijedi
kutija puna sjećanja,zvuk tuge i tihe suze,polomljeno srce,dvije ruke da prekrijem lice.
Dođem do kraja ove priče,bježim od samoće,i nadam se da proć će,
čekam da muka stane,imaš moje poštovanje ali mene malo manje,
ma život ide dalje,a vrijeme liječi rane..
Patnja nikako da stane,kažu vrijeme liječi rane
želim vratit naše dane,kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje,ma vrijeme liječi rane
Život ide dalje,sjećanje nek traje.
Patnja nikako da stane,kažu vrijeme liječi rane
želim vratit naše dane,kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje,ma vrijeme liječi rane
Moje su prezatrovane,čemu onda nastoje.
Jednom zauvijek,mojoj jedinoj,jedinoj prvoj pravoj ljubavi...
21:37 | Komentari (18) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>