Ovaj post će biti posvećen jednom dečku..U kojeg sam dugo vrijeme bila zaljubljena,a onda sam shvatila da on toga nije vrijedan...Iako sam mnogo suza prolila zbog njega,sretna sam jer sam ga zaboravila..trebalo mi je dosta vremena,ali napokon sam uspijela..Taj dečko mi je 2 godine značio više nego bilo tko,ali onda su mi neki ljudi dokazali kakav je zapravo i da od njega ne trebam puno očekivati..Ima ona jedna:Priznajem da mi se svidjelo što si u društvu glavni...E,te riječi su baš za mene..I plus sve to,istinite su..Stvarno sam bila naivna kad sam se zaljubila baš u njega,najvećeg idiota koji postoji..Zbog njega sam skoro ostala bez osobe koja mi je kao sestra..Ali on nije uspio uništit naše prijateljstvo..Priznajem da sam ga voljela više od bilo koga ili bilo čega,ali trenutno mi ne znači ništa..Uspijela sam se 'oporavit' od njega i nastavila svoj život baš onako kako sam htijela prije nego šta sam upoznala Njega..On mi je slomio srce..Nakon svega šta sam imala s njim..I ne pada mi na pamet da više kopam po svojoj prošlosti..Mnogo toga sam izgubila..Puno vremena..Izgubila sam ono vrijeme koje sam trebala provesti najljepše što sam mogla..sa svojim najdražim prijateljima..Brzo je sve to prošlo..Toliko sam htijela reć..Uspomene mi nitko ne može uzet...Volim vas...
RESPECT-VRIJEME LIJEČI RANE
Tonem u snove,dok sjećanje me zove,tihi vjetar nosi pjesak,gola stijena i dva zagrljena tijela..
galeb mirno stoji,tiha čežnja lako gori,zarobljeni u strasti..
Crveno sunce,ljubav koja može samo rasti ,naši snovi,ovo srce što te voli,
samo se za jedno boji,ostali su tragovi,nježni valovi,poljupci nestaju i strahovi..
Milijuni emocija,koje nisam znao reći,pa govorio sam djelima,uživao u sreći
Mislio sam konačno sam samog sebe pronašao,mjesto mi je s tobom,tako sam se osjećao.
Ali predaleko sam otišao,previše uložio,previše sam te volio,prejako me pogodilo...
sve je sada gotovo,u tugu se pretvorilo,srce mi se slomilo i sam sam opet ostao..
Patnja nikako da stane,kažu vrijeme liječi rane
želim vratit naše dane,kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje,ma vrijeme liječi rane
Život ide dalje,sjećanje nek traje.
Prije sam se osjećao voljeno i potrebno,al sad kad je gotovo,sudbina me vratila
Danima i satima sam pokušavao i shvaćao,vrijeme sam vraćao,ali uzalud se nadam.
Dok je trajalo sve me je tjeralo u pakao,srce mi se raspalo i u tebi su krhotine
tebi sam ga dao,sada imam samo ruševine,vrati mi ga,vrati moje srce
Moju ljubav,naše vrijeme i trenutke,prestanite muke,ja želim samo pobjeći
svega se odreći,nemam ni zašto motiva,srušila me viša sila,odsjekla mi krila,
bacila me je na koljena
Moja voljena,svaka sjena na tebe me podsjeća,još te uvijek želim
ali osjećam da kasno je,stvari što nas razdvoje su nepopravljive,
zato šutim,u sebi držim sve dok ne poludim.
Patnja nikako da stane,kažu vrijeme liječi rane
želim vratit naše dane,kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje,ma vrijeme liječi rane
Život ide dalje,sjećanje nek traje.
Brzo si ušla u moj život,isto tako izašla,dala si mi više nego ikada,
i tako ispada,i tako dok je trajalo bilo je najbolje,sad sam usamljen,i jako mi nedostaješ.
Nadam se da bez mene sretna postaješ,daj probudi sjećanja,kako je bilo nekada
Samo naše večeri,nadanja i očekivanja,nježnosti i bliskosti jer nema skrivanja.
Sve što smo rekli,ali nestale su riječi,zbogom sreći,čuvaj sliku koja blijedi
kutija puna sjećanja,zvuk tuge i tihe suze,polomljeno srce,dvije ruke da prekrijem lice.
Dođem do kraja ove priče,bježim od samoće,i nadam se da proć će,
čekam da muka stane,imaš moje poštovanje ali mene malo manje,
ma život ide dalje,a vrijeme liječi rane..
Patnja nikako da stane,kažu vrijeme liječi rane
želim vratit naše dane,kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje,ma vrijeme liječi rane
Život ide dalje,sjećanje nek traje.
Patnja nikako da stane,kažu vrijeme liječi rane
želim vratit naše dane,kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje,ma vrijeme liječi rane
Moje su prezatrovane,čemu onda nastoje.
Jednom zauvijek,mojoj jedinoj,jedinoj prvoj pravoj ljubavi...
Post je objavljen 07.02.2008. u 21:37 sati.