Vražja nevjesta je trebala četiri dana provesti na kongresu u Zadru, no od kongresa nije vidjela ni k. Vrijeme je provela spašavajući već prestaru kuju koja se kotila.
Vratila se sinoć zgrožena količinom ljudske gluposti i bezosjećajnosti na jednom mjestu.


Ona i njene tri druge smjestile su se na Viru u vikendici (legalno sagrađenoj) jedne od njih. Ni ne pomišljajući kakve avanture slijede.
Vražja nevjesta je u četvrtak u noći začula bolno jaukanje, ali nije mogla utvrditi odakle dolazi, da bi ujutro vidjela u dvorištu Astru.
Astra je umirovljena policajka stara je već jedanaest godina i nažalost udomljena u krive ruke. U ruke stanovitog Jukić Josipa i pripadajuće mu žene.
Josip je prava muškarčina, zidar, ima čak i svoju firmu, i ne da se zajebavati, inače po vokaciji, buzdovan iz Slavonskog Broda s prebivalištem u Viru. Josip je još po nečemu poseban, a to je da se je usudio fizički nasrnuti na Vražju nevjestu, no za naplatu toga ću se JA pobrinuti, vjerujte mi na riječ, ovo je priča o Astri.

Odakle su dolazili ti bolni krici vidjela je ujutro. U dvorištu je ležala Astra, jedva dišući, pred koćenjem, umilnog pogleda, koji vapi za pomoći.
Vražja nevjesta nije baš ljubitelj ljudi, ljudi su stoka (to je moja čuvena izreka još dok sam bio u tijelu stanovitog Josifa Visarjonoviča, koliko samo istine ima u njoj) i ona je svjesna toga, ali na životinje je slaba, kad vidi da životinja pati postaje furija, opaka, opasna i nezadrživa u naumu da joj pomogne. Ista je takva i S., ostale dvije su tipa «Joj fuj, meni se to gadi, ja to nemrem gledati.» i njih dvije nisu zaslužile da ih više spominjem.

Popodne su počele pizdarije, oko jedan je Astri pukao vodenjak, i tu sad dolazi do izražaja ljudska glupost i bezosjećajnost koju sam spomenuo. Nevjesta je nazvala veterinarsku ambulantu u Zadru na broj 023-322 877, gdje joj se javila automatska sekretarica na kojoj je ostavljen broj mobitela 098-339 400 za hitne intervencije (bilo je 13 sati). Kad je nazvala taj broj javio se nezainteresirani glas, najvjerojatnije nasekiran što ga se uznemirava u popodnevnoj fjaci i odbio doći s obrazloženjem da je to samo kuja i da mu ne pada na pamet dolaziti zbog toga. Nije ga pokolebalo ni to što je ta kuja stara 11 godina i što joj je to jedanaesti okot. Nije se obazirao ni na drugi poziv koji su mu uputili susjedi (na odmoru iz austrije) i molili da dođe, te su njih dvije uz pomoć tih susjeda pokušale staviti u auto i prevesti do Zadra, ali nisu mogli, Astra je bila u prevelikim bolovima.

E jebi ga, skoro sam zaboravio najfascinantniju spodobu u priči, Koviljku Ičitović (e, Kusturica, tvoji likovi su kurac za ove spodobe) , samoprozvanu upraviteljicu tog dijela otoka, inače doseljenicu iz Borove, sela kraj Virovitice koje je poznato po staračkom domu i po tome što je dalo puno sinova junaka, koji su pali za otadžbinu u domovinskom ratu (piše otadžbine, za one sporije). Ona je ničim izazvana došla do njih i počela laprdati budalaštine tipa, da ostave kuju na miru, da će se ona sama okotiti, da one sigurno nisu rađale, i da će se i one tako derati kad budu rađale. Ne bojte se da joj moja draga nije začepila gubicu, ona to i te kako zna, ali to ne pomaže Astri.

Predvečer je Astra uspjela izbaciti prvo štene, nažalost mrtvo, nakon nekog vremena krenulo je i drugo, ali se zaglavilo i ostala je viriti samo nožica mrtvog šteneta
Tu se opet pojavljuje Koviljka i počinje opet počinje pizditi da su uznemirili cijelo selo zbog kuje, da se kod njih na selu to tako radi (valjda je i nju mater okotila u polju) i da je ta kuja stara ionako će krepati. Opet je ponovila da će se i one tako derati kad budu rađale i da će moliti Boga da se porode u dva dana. Kod Koviljke fascinira to što ona nema nikakve veze ni s Astrom ni s kućom i dvorištem gdje se to događalo. No dobro, šokira i izjava «Što je dizala rep ako se sad misli derati dok se koti?». Koviljka se je tek povukla kad su joj rekli da će ju tužiti za zlostavljanje životinja i da su kazne pun kurac tisuća kuna. To je uvijek najbrže rješenje za takve likove, oni se najbrže uklanjaju ako im priprijetite da će nešto morati platiti.

Nevjesta je pokušala izvući štene van, ali bez uspjeha, Astra je čak surađivala i tiskala kad je nevjesta pokušavala izvući beživotno tjelešce, pojavio se samo još repić.
Probdjela je cijelu noć s Astrom, vlažeći joj njušku.
Astra joj je u krilo stavila mrtvo štene i gurkala ga njuškom, molećivo ju gledajući (znam da zvuči kao teška patetika, ali vjerujte mi, sve do riječi je istina).
Ujutro su S., Nevjesta i dvoje susjeda iz Austrije ponovo pokušali ubaciti Astru u auto i opet bezuspješno. Onda su pronašli broj privatne veterinarske ambulante ZOO-VET iz Zadra, tamo rade Mateo i Ivica, posljednji pozitivci u ovoj priči i Astrini spasitelji. Nisu u tom trenutku imali prijevoz (nisu čak ni radili, sređivali su boxove u ambulanti koja se tek nedavno ti preselila), ali su pristali da S. i nevjesta odu po Ivicu pa će on vidjeti što se može učiniti.
Napokon empatija i asertivnost, pojmovi koji za većinu egzistiraju samo u rječniku.

Ivica je sedirao Astru, te ju je takvo omamljenu uspio ubaciti u auto, tu se ovoj priči bliži kraj.

Kad su stigli u Zadar, Mateo je već sve pripremio i Astra je odmah dobila drip, nakon sat vremena je izbacila i to drugo mrtvo štene na sreću (ako se ta riječ može ovdje upotrijebiti), to je bilo i posljednje. Još su joj dali antibiotik, i obećali da će otići za dva tri dana provjeriti kako je Astra, odbivši naplatiti taj budući odlazak, isto tako nisu naplatili «ruke», već samo potrošene medikamente.

Ljudima kao što su Mateo i Ivica možete zahvaliti što ste još ovdje, takvi rijetki pojedinci sprječavaju čak i Mene, Nečastivog, Govnojeda, Lučonošu, Zlog,....., zovite me kako hoćete, ja ću se odazvati na svako ime, da spržim ovaj svijet i počnem se vama baviti dolje, kod mene. To će biti veselica.

Kad su se vratili, Astra je sama iskočila iz auta i odmah otišla na mjesto gdje ostalo mrtvo štene (koje su ipak ove dvije sporedne druge uspjele skloniti, unatoč svom svom zgražanju i gadljivosti). Dugo ga je tražila dok se nije smirila i ispratila tužnim ali zahvalnim pogledom S. i nevjestu.

Priča će najvjerojatnije imati i nastavak, jer i S. i nevjesta su kao što rekoh puno opakije nego što izgledaju, pa su o ovom slučaju zlostavljanja životinja obaviještene novine, Radio Sljeme, Obiteljski radio i udruge za zaštitu životinja, a i ZOO-VET je obećao da će javiti kako je Astra kad ju posjete.

Astra je ovaj put spašena, ali tko će biti tamo sljedeći put kad se dogodi nešto slično to nitko ne zna, najbolje bi bilo tim ljudima oduzeti tu predivnu životinju i omogućiti joj dostojan kraj kakav je i zaslužila, za razliku od nekih aktera ove priče.

Voli vas vaš Nečastivi !!!

A lijepo mi je drot od kojeg sam uzeo rekao da pazim da je to roba izvana.
Nisam zakurio ništa više nego obično, nije mi ni dvadeseti danas. Rekoh sam sebi...... Nečastivi, danas uzimaš slobodan dan!!!. Zapovjednim tonom.
I još uplatih 20 eurića na sevku, lovio sam koeficijente pa ako budu glasali za nju samo oni koji su pogledali filmić, eto Nečastivom 750 eura. Uvalih se pred tv i zarolah još jedan, u nadi da ću u miru pogledati očajnike koji misle da će se nastupom na ovom festivalu probiti na moćno europsko tržište pop pjesmuljaka.

U početku je sve bilo dobro, dečki u bijelom, pa pokoja curička, opet dečki i onda zlo!!!!!
Umjesto jedne od europskih nada ja vidim komad prekriven kokom kako izlazi iz klavira, Tu sam već ugasio.

Kako ugasih tako se sve opet vratilo na staro, pomislih....., jebote svinjo nezasitna spržit ćeš si mozak. Duškov baršunasti glas vratio me u stvarnost, najavljuje on nekog momka iz neke od bliskih nam zemalja kao što su Latvija ili tako nekako, sav je oduševljen, ima i dosjetku za svakog natjecatelja. Ovaj izlazi, pjeva na nekoj čudnoj mješavini engleskog i nečeg.
Dobro je. Ono mi se samo učinilo, čuj komad iz klavira,....., ma dobro je, evo teli se neki što kažu da ima glas od pet oktava, ali jebi ga baš sad puče. Trema, jebat ga dečko, ništa od CD-a.
Dobro je, opet sam sav u natjecanju, još malo pa će Sevka, lova mi se smiješi, ovo do sada je za kurac.

I nisam mogao odoljeti, jebem ti nezasitnost. Samo što sam povukao dim od onog opuška, kunem se, samo dim. I ode sve u tri p.m.
Opet nestade festivala, nema curetaka, nema dečkića, sve što vidim su neki čupavi tipovi koji izgledaju kao da su se loše maskirali u mog prijatelja Azazela i njegovu svitu, e bacit ću ovo jebeš mi sve, odlučih u tom trenutku.

I bacih. Opet je dobro, evo Sevke, ostaje u gaćama, ma bravo...., razjebi ih sve, lova je sigurna. Od sad samo ločem, je da sam malo agresivan kad popijem, ali jebi ga, bar ne vidim ovakve pizdarije.

Naravoučenije: Pušenje i eurovizija mogu biti smrtonosna kombinacija, zato djeco pazite.

Zbrkan post jel da? Pa kad je sve istina jebi ga !!!


Voli vas vaš Nečastivi!!!

Vražja Nevjesta ima uskoro superviziju, ne mogu reći iz čega jer bi to opasno ugrozilo moj identitet. Ali zato vam mogu reći da kad ima stisku s vremenom, a ima uvijek, onda najebem JA.
Evo, upravo sad čita jedan od šest članaka i pizdi na svaku drugu rečenicu i to vrlo glasno, a kako i ne bi, članci su američki. Najgore od svega je što se u nedostatku pravih krivaca njene sekiracije drači na mene. Oči joj se zacrvene, počne stezati šake i govoriti čudnim glasom, da nisam u tom trenutku van nje (ne, ne tako van nje, stoko perverzna) pomislio bih da je opsjednuta . No što mogu, ona je moja jedina slabost, moja Gospa Babalon, i njoj je sve dopušteno.
Za sporije, Vražja Nevjesta je moja draga. I sad.....hm......jebite me ako znam što sam htio reći. Potpuno sam izgubio nit. Jebi ga , uvijek se zajebem s rolama i zarolam deset centi.

Nema veze, u glavi mi je milijardu ideja, pa ću valjda jednu dovršiti.

Npr. danas sam se malo igrao s RSS opcijama na FeedBurner i pala mi je na pamet ideja kako navući veći broj čitatelja na blog preko slabijih konkurenata blog.hr-u. Jer tu na fresh listi ne traješ ni sat vremena, a tamo si satima, uz pretpostavku, da se tamo manje objavljuje nego ovdje, ali podjednako čita. Zašto ne iskoristiti njihov marketing za sebe, ipak je bloger.hr potrošio brdo para, i mora da je privukao mnoge, mojblog.com nije tako financijski potkovan, ali ima i on svoj način promocije.
U ovoj točci sam odlučio pisati jedan blog ali ga objavljivati na tri adrese.
Što ćete, volim zajebati i ako me hoćete prihvatiti, morate se pomiriti s tim.

Vražja Nevjesta je zabrijala u članke i malo se smirila, vidite kako sam odmah usredotočeniji.

Da nastavim, i tako primjetih opciju BuzzBoost na FeedBurner.
Opet gubim nit, a nije Ona ovaj put, mora da me je sjebala ova rečenica gdje sam rekao da sam usredotočen.

Nije bitno, mudrima dosta, glupima nije ni bilo namijenjeno. Evo krajnjih rezultata:

Mirror mojblog
Mirror bloger.hr

Sav trud koji je potreban je na mirror blogovima objaviti post u koji možete staviti samo točku kad želite biti na listi i tamo ste cijeli dan.


Voli vas vaš Nečastivi !!!

Priča ide ovako.
Imam poznanika, nije bitno tko je, ono što je bitno je to da je u svojoj struci visoko cijenjen.
Kad kažem visoko cijenjen mislim i na znanstveni i stručni dio od strane kolega i na laički dio kod puka. Struka mu je pomagačke prirode, to mogu reći, jer će se ionako dati zaključiti iz daljnje priče.
Taj prijatelj piše između ostalog odgovore na pitanja (čitaj probleme) u jednom dječjem školskom časopisu. Časopis je za uzrast od petog do osmog razreda osnovne škole. Nadam se da ste shvatili da piše odgovore sa stručne strane, a ne «Draga Žuži, Marta, Jovanka i sl.» I radi to besplatno, iz čiste ljubavi prema poslu kojim se bavi.
Problemi te djece izgledaju smiješni, vjerujem već i srednjoškolcima, ali tim klincima su trenutačno najveći problemi koje mogu zamisliti, to je zato što JA tek kad ste malo stariji mogu početi rovariti po vašim mozgovima, njima ne mogu ništa priznajem.
No da ne odlutam kao što mi je običaj.

Igrom slučaja dio novca za taj časopis donira crkva, u ovom slučaju Katolička, ali to je samo slučaj, Ja nemam predrasuda. Do sada ni jednom nitko nije bio nezadovoljan odgovorima, ni djeca ni uredništvo, ali onda je došlo jedno pismo koje nije smjelo doći. U njemu je četrnaestogodišnja djevojčica upitala kad je najbolje vrijeme za prvi seksualni odnos. OH SODOME LI I GOMORE!!!!
Moj prijatelj je naravno odgovorio onako kako to znanost i etika nalažu, vjerujte mi na riječ da zna svoj posao, jer sam odgovor i nije bitan za nastavak. Pismo nije objavljeno, ne zbog nepoćudnog odgovora za crkvu, već zbog samog pitanja, odnosno spominjanja seksa u tim godinama, to njima graniči sa Sotonizmom, a nije vjerujte mi, tko zna ako Ja ne.

Sad, ako se bolje ne promisli moglo bi se reći Nečastivi ne seri, crkva financira, crkva određuje pravila. Ali ako se samo malo pokuša pokrenuti ta siva masa u lubanji, što nažalost mnogima kod nas ne polazi za rukom, odmah se može zaključiti kolika je to glupost.
Dovoljno je otvoriti bilo koji od hrpe časopisa koji se mogu naći kod nas i koji imaju odgovarače za vrlo široku populaciju, za svakoga po nešto je recept koji najbolje ide u toj branši. Pa tako na takva pitanja odnosno na takva pitanja četrnaestogodišnjaka odgovaraju njihovi idoli, jer njih se čita, oni prodaju časopis, i tu nemam zamjerke.
Tako sam naišao u časopisu maštovitog imena «Stars», kojem je primarna djelatnost tv program, da na isto pitanje iz gornje priče odgovara ni manje ni više nego stanoviti Mario zvijezda neke od aktualnih sapunica.
Čak na dnu stranice piše između ostalog «...pošalji bilo kakvo pitanje o seksu,...., uz minimalnu naklonost sreće, Mario će odgovoriti baš tebi!»
Nadam se da sad uviđate glupost o kojoj govorim. Djecu o seksu prosvjetljuje poluretardirani jabihhtiobitiglumac. Dok u isto vrijeme crkva cenzurira pismo na koji je dao odgovor stručnjak.
I onda se čudite kad vam mala dođe u dvanaestoj i kaže, mama ja sam se naglo udebljala.


Voli vas vaš Nečastivi !!!

Jučer je bila obljetnica pokušaja proboja logoraša iz Jasenovca 1945. Cijeli jebeni dan se na televiziji moglo vidjeti našeg preplanulog predsjednika kako se ispričava za zločine naših djedova.
Još jedna izvrsna prilika da se ocrni zemlja koja njemu i njegovoj pomalo pripustoj ženici omogućava krstarenja po svijetu, skakanje s jednog domjenka na drugi i neproduktivno ćaskanje s ostalim svjetskim lapežima. Makar se ocrnjivalo preko nekog sasvim drugog vremena i nekih drugih ljudi, to je nebitno, ne treba propustiti priliku pokazati svijetu kako se kajemo. Kad ne bismo bili krivi, ne bi bilo dobro
Izredalo se tamo još svakakvih faca, od dežurnih poltrona preko političara za sva vremena i političke sustave do bivših logoraša.
Ovi posljednji su najfascinantniji. Oni su živahno i pomalo ljutito raspravljali o teškim vremenima i stravičnim zločinima.
Na prvi pogled su čak i simpatični, jedino što je zbunjujuće, je njihova živahnost i dugovječnost nakon svih strahota što su proživjeli.
Zanimljivo je da se je ta sva lakrdija događala kraj fantomskog spomenika za koji su 1995. sve svjetske agencije koje imalo drže do sebe javile kako su ga hrvatske snage u akciji «Bljesak» digle u zrak. Ali jebi ga sad je nekom čudnom magijom opet tu, nema veze.

Danas, je pak obljetnica tog istog «Bljeska». I ja baš pomislih kako će naš vođa prespavati negdje u N.Gradiški i barem formalno odati počast tridesetorici pripadnika MUP-a i HV, koji su poginuli u akciji u kojoj je za nešto više od 24 sata oslobođena cijela Zapadna Slavonija, preko 500 kvadratnih kilometara. I tako odraditi dvije muhe.
Ali zajeb, bradonja je jutros osvanuo u Maksimiru s karanfilom. Očigledno je trideset ljudi za njega premalo, a da kuka za onih četiristotinjak četnika što su tamo legli za otadžbinu ipak ne bi bilo u redu, toliko ni on nije glup.
I što je najvažnije za «Bljesak» nije podignuta ni jedna optužnica, pa se nema kome i za što ispričati.
Zahvaliti živim sudionicima bi škodilo njegovom imidžu, to su sad sve ionako foliranti koji se javno spaljuju, raznose u zrak, propucavaju si glavu i rade masovna ubojstva, samo kako bi odglumili ludilo i dobili mirovinu. A nije im nikurac. Za razliku od onih jadnih preživjelih logoraša iz Jasenovca.
Pa pogledajte samo kakvi su to manijaci onda bili, zamislite kakvi su tek sad.



Te je vladar mudrog pogleda odlučio danas obnoviti svoju navadu suosjećanja s jadnicima koji u Maksimir nisu došli ništa slaviti, već pojesti nešto toplo nakon tko zna koliko dana. On se je u svojoj maniri nevino, pomalo glupavo smješkao i dobacivao šale i pošalice, a oni su gledali tko je ovaj debeli koji je dobio grah preko reda.

A «Bljesak»?
On je spomenut u vijestima, nagodinu će ga spomenuti u TV-Kalendaru.
Vlada se kao u magli sjeća nekog okršaja, pa je prigodno poslala Šeksa koji ionako sve vidi kao kroz maglu da odnese neko cvijeće u Okučane. Tu je još bila i Jadra, no ona se je ionako specijalizirala za takve poslove. Njoj je jadnoj toliko žao i teško kad vidi svu tu nepravdu da se jadna sva zablokira i ne vidi od tuge.
I da niste slučajno pomislili kako ona ništa ne poduzima za ljude nad kojima kuka iako pripadaju pod njezino ministarstvo. Ona ih razumije i suosjeća, ali toliko je u kurcu da jednostavno ne može sirota.

Gdje su ostali?
Pa prvi maj je jebote , na pikniku a gdje bi bili.


Voli vas vaš nečastivi !!!