Evo me opet, nakon napornog tjedna.
Sve se svalilo na moju grbaču, morao sam riješiti neke sitnice kao što su jedan trajekt, jedan druglord i nešto obiteljskih problema pod hitno, bilo je tu još ponekih nepodopština gdje koji bombaš, pokoji civil Iraku, još više amera, ali to neće biti tema današnjeg Urbi et Orbi, pa nema smisla da nabrajam i jadam vam se.
Uostalom, i sami možete vidjeti da se mojim izostankom s bloga povećava količina krvi na svijetu, a i šire. Ne krvi u venama, već krvi van vena, koju ljudi vole puštati jedni drugima i moram priznati, pristupaju tom problemu s velikim entuzijazmom.
Nakon takvog tjedna sam uvijek fizički iscrpljen, ali zato spisateljski raspoložen, pa vam mogu ovdje srati do besvijesti (stoga se bojim da ovo neće biti jedini post danas).
Tema je napretek.
Jutros me nad tipkovnicu nagnala emisija «Dobro jutro Hrvatska»
Ono što me oduševljava je da se sapunica o blogu, i dalje povlači po medijima, ovaj put su s novopridošlom pošasti zvanom Blog htjeli upoznati ciljanu i nadasve zabrinutu populaciju kućanica i nezaposlenih majki s obzirom na emisiju u kojoj se raspravljalo.
Akteri su bili jedan dečkić (neka mi ne zamjeri što mu nisam upamtio ime, ali on još nije zabrazdio, pa tako nije na mojim listama, bar nije još, ali bit će) koji je predstavljao «zlu» stranu to jest blogomane, blogaše, blogere, kako već hoćete. Stoga ću njega izostaviti iz ove priče, ne možeš srati po nekome tko nije zasrao. I još su tu bili novinar i čovjek u odijelu.

Novinar, uvijek svjetospasiteljski raspoložena, svima nam draga, poslovično neinteligentna Blaženka Leib, od milja Blaža. Ona je u maniri većine naših novinara, od svih zanimljivih pitanja koja su mogla biti postavljena, našla za shodno priupitati najgluplje.

«Recite, u posljednje vrijeme se govori da su ljudi koji pišu blogove, ljudi bez života, je li to točno?»

Hej, Blažo, daj malo profesionalizma, malo pripreme za temu o kojoj ćeš laprdati. Onda ti se neće dogoditi da izjavu potpuno nekompetentne osobe za davanje ikakvih izjava, a kamoli za procjenu osobina ličnosti Blogera podastireš svojoj publici kao nešto što je u najmanju ruku znanstveno dokazano. Da si samo par puta kliknula na onaj laptop što ti stoji u studiju saznala bi da se ne «govori», već da je to izjava prištavog pubertetlije koji je opisan u jednoj od mojih prethodnih priča.
No to je Blaža, imala je ona i većih «novinarskih» egzibicija, te je kao takva za daljnju priču nebitna.

Kao i obično najveće budalaštine opet su došle iz usta čovjeka u odijelu. Bio je to klasični predstavnik ministarstva (bilo kojeg). MINISTARSTVO je riječ ispod njihovog imena koje im daje za pravo da baljezgaju, ta riječ blješti i dominira, ne dopušta nam da zapamtimo tko izgovara bedastoće (možda je to čak bio već spominjani Želimir, nebitno, bio je iz MINISTARSTVA, to se broji).
Taj samozatajni čovjek u odijelu, klasičnog predstavničko ministarskog gordog stava, obznanio je domaćicama da su prijašnje izjave o sankcijama učenika bile izvađene iz konteksta. Sad zabrinute majke mogu odahnuti, jer djeca im neće biti izbačena iz škole jer pišu blog. Mogu se opustiti jer im policija neće pokucati na vrata u pola noći i odvesti im dijete jer je famozni T-comov sistem administrator (to nezemaljsko biće) prijavio odakle je to zlo stiglo.
Čak je obećao da će se u školama pokrenuti edukacijski program o pisanju bloga koji će voditi, pazite sad, PREDAVAČI INFORMATIKE.
Ne pedagog, ne psiholog, ne čak ni predavač književnosti, ili slučajno netko tko ima veze s etikom ili moralom. Ne netko tko bi djeci objasnio što je OK napisati, a što baš i nije jer bi mogli najebati, već informatičari. Ti mudri prekvalificirani predavači OTP-a (Osnove Tehnike i Proizvodnje), koji su nakon raspada bivše nam države izgubili i predmet koji su predavali i hrabro kročili na nove staze znanja u skladu s novim režimom koji nadolazi. Oni će sad djecu naučiti pravilima bloganja, a djeca njih zauzvrat što je to blog, jest mali apsurd, ali dolazi iz MINISTARSTVA, a kao što smo naučili ta riječ napisana ispod bilo čijeg imena i najveću glupost pretvara u mudrost.
A, možda sam ja to sve izvadio iz konteksta.


Voli vas vaš Nečastivi !!!

Danas vam sjedoh besjediti s idejom da vas pohvalim, no nešto se čudno događa, imam potpunu blokadu. Gledam ekran, ekran gleda mene, ali ništa se ne događa.
Misao vodilja je još tu, ali tekst neće van.
Možda je zbog vremena!!!?
Kad god pokažu onog jebenog smješka na vremenskoj prognozi, JA se osjećam kao posran. Ili sam JA naopak ili su njihova predviđanja u kurcu.
Najvjerojatnije je ovo prvo, ipak sam JA taj koji jesam i moje prirodno okruženje je.....ajmo reći nešto toplije.
Htio sam pohvaliti vaše kršćansko licemjerje, vaše gledište na Gotovinu i njegovo izražavanje sućuti obitelji jednom od aktera mojih prošlih priča.
Htjedoh vas podsjetiti kako ste ga veličali dok niste znali gdje je, maštali o njemu kao o filmskom junaku, nepobjedivom legionaru koji ne prašta i koji će se pojaviti ako vas zlo zadesi i iz zla vas izbaviti.
A sad?
Sad je vaš heroj nestao jer je pokazao viteštvo i ponos.
Sad se bakice na placu, taman izišle iz crkve zgražaju kako je taj junak mogao izraziti sućut za nekoga protiv koga se za borio. Namjera mi je bila i reći vam kako sam ponosan jer se vi u stvari zgražate nad svojom vjerom (ili bar naukom svoje vjere, jer vjera je vama strana). Mislio sam vam napisati kako sam nevjerojatno razdragan kad vidim da ste većina kandidati za MOJE kraljevstvo, a ne nebesko za kojim vapite i kako uživam gledati dok se sablažnjavate na najmanji znak ljudskosti.
Priznajem, htio sam vas i ukoriti što pojmovima iz teksta gore kao što su, VITEŠTVO, PONOS, VJERA I LJUDSKOST ne znate barem značenje, jer što ako vas to pitaju na Najslabijoj karici ili Milijunašu, ali opraštam vam to jer ste ipak moji.
Hm, nisam siguran da ste razumjeli zadnju rečenicu jer se spominje riječ OPROST, to je ono za čim vapite dok klečite i molite. U biti nema veze, JA i tako tu riječ upotrebljavam samo u iznimnim slučajevima (kao danas, jebena blokada).
Inače toga kod mene nema,, stoga se ne zamarajte.
Eto, to vam htjedoh danas reći, ali ne znam što mi je.


Voli vas vaš Nečastivi !!!

Danas sam za sve vaše očajne, neprilagođene, smotane, asocijalne duše pripremio nešto da vam olakšam vaše muke i nesigurnost.
Kako sam JA onaj koji zna sve vaše najskrivenije tajne, najpokvarenije maštarije, najbludnije primisli, odlučih danas pokloniti vam zrno svojih magičnih moći, naime dat ću vam odgovore na pitanja koja vas jadnike vječito muče. Odgovorit ću vam tko vam je suđen.

Sigurno se pitate zašto bih Ja, škrto đubre uopće ikome išta poklanjao.
E pa ovako, poklanjam vam ovaj program da povećate šanse da nešto povalite, da ne zujite kao bumbar na prazno.
On će vam reći koga ćete najlakše povaliti.
Moja satisfakcija je u tome što će još jedan djevac ili djevica biti razdjevičeni, a vaša...., vaša je u tome što ćete napokon saznati kako je to svršiti bez da umarate zglobove vaše dominantne ruke.
Naravno da će tu koristi imati i iskusni bludnici, koji će si skratiti vrijeme od starta do povaljivanja tako što će izbjeći ćorke.

Sve što trebate učiniti je kliknuti na na sliku


Voli vas vaš Nečastivi !!!

Ne mogu a da ne komentiram ove gluposti oko blogova, učitelja, državnih tajnika i inih.

"Meni su osobno blogovi izraz neke osobe koja nema baš puno svoga privatnog života.Te bi se osobe trebale okrenuti društvu, a ne samom blogu", smatra Jani Pravica, predsjednik Vijeća učenika XVIII. gimnazije Zagreb.

Ovakva izjava mladog aktivista, odnosno demagoška frazetina u stilu bivše nam države stvarno te navede da se zapitaš: “Gdje ja to u kurcu živim?”. Nesuđeni SKOJ-evac, koji nema svoje mišljenje, već lupeta napamet naučene, profesorima dopadljive dupeuvlakačke izjave kao ova, nažalost u Lijepoj Našoj daleko će ga dovesti. U nas je poltronstvo narodni običaj i hrana iskompleksiranih egomanijaka koji nažalost odlučuju.
Stoga zapamtite dječaka znakovitog imena Pravica, jer bit će njega za koju godinu što u saboru što u višim instancama, do kojih se dolazi samo “njegovim putem”. Stavljam na kocku pola pakla da je tako.

Još jedan biser:

"Sadržaji bloga mogu biti brisani ukoliko se pošalje poruka sistem-administratoru, a ako je to drastičnijeg oblika onda se može prijaviti i policiji. Policija će od sistem-administratora tražiti adresu, uspostaviti kontakt s T-comom, dobiti podatke i može dati prijedlog za podizanje kaznene prijave", rekao je državni tajnik Ministarstva obrazovanja Želimir Janjić.

Ovo još više boli, samim tim što dolazi iz usta tajnika Ministarstva za obrazovanje itd. Takvo nepoznavanje materije o kojoj se bulazni je sramotno. Davanje izjave zbog nje same je navika naših političara, jer oni ionako smatraju da su Bogom dani i da sve što oni kažu narod uzima kao činjenicu bez razmišljanja i promišljanja.
Uvjerenje da je T-com “vladar” interneta, prijetnje istim, te prijetnje cenzurom i kaznenim prijavama graniče s kretenizmom. Po gospodinu Želimiru se vidi ne samo da je pomalo “pust”, već i da je najvjerojatnije do mjesta na kojem sjedi došao prokušanim metodama koje koristi i mladi mu sljedbenik Pravica. O tome koliko je lako zaobići Želimirov nadzor ne bih sada, jer oni koje ovo zanima to i znaju (a i nije da je potrebno neko znanje). O željama gorespominjane gospode da Hrvatska bude druga Kina (mislim na želje za cenzurom interneta) mogu samo reći :”Pustite vodu dečki, viri vam papir iz usta.”

I na kraju pitanje za ravnateljicu škole, psihologa (ako ga imaju), pedagoga i ostale nadležne u toj školi u kojoj je djevojka pokušala samoubojstvo nakon sranja s blogom: “Tko će odgovarati za emocionalnu štetu nanešenu toj djevojci i gdje ste vi gospodo stekli svoje zvanje?”

Voli vas vaš Nečastivi !!!

Znam ja, stoko uzjebana, da bi vi da vam ja sad pričam kako je bilo s komadima koji su plazili po meni od mog zadnjeg javljanja.
Pa da krenemo.
Bila su to tri dečkića apolonskog izgleda, fino napučenih usana, čvrste guze, tek zašli u osamnaestu. Jednom od njih je ovo bio...

Ma jebite se, kupite si smokvin list za takve priče, ja ću vam zboriti o onome o čemu sam htio zadnji put.
Ispričat ću vam koji su me to rokovi stisli da sam se morao prazniti dva dana na gorespomenutim mladićima. Otkrit ću vam što je to što Mene može natjerati da radim, Mene koji rad mrzim više nego vi vaš jadni život, Mene najljenijeg od svih lijenih.
E, pa ovako, ovo gore stoji skroz dok ugovor ne dođe na naplatu, kad je ugovor u pitanju onda je i Alija Sirotanović goli kurac za mene. Ugovor nikada ne smije čekati, niti je čekao.

A, prošli tjedan imao sam dvije naplate, kvalitetne. Ne neke jadnike koji su pojebali ženinu sestru i sad se gore Pero zainatio i ne jebe otvoriti nego ih šalje meni, ne takve, ovaj put imao sam dva žešća ugovora. Iako moram priznati da kad su potpisivali nisu toliko obećavali, jer su obojica sjeli na naivne fore.

Prvi od njih, i moram reći gluplji, je Milan Majk Babić (njemu sam se predstavio kao australijski otadžbinoljub koji ima veze s kraljevskom obitelji, a kad bih ga zvao Majk oni ljigavi odebeli obrazi su mu pucali od ponosa). On je debeljuškasta prasolika spodoba koja je sa mnom potpisala ugovor 1989.
Ja sam naravno onda došao u obliku pedesotogodišnjaka, u Hugo Boss odijelu s Rollexom na ruci, održavane bradice. Rekao sam da mi u tamo vidimo veliki potencijal u njemu i da su mu ruke odriješene, a ako ikada upadne u govna, neka samo zazove i ja sam tu. Kreten je bio toliko opčaran (dobro, nije da ja nisam nadaren), da sam se jedva suzdržavao od toga da se nasmijem i odmah ga pokupim. Idiot nije ni pročitao što potpisuje.

I kao što to inače biva s mojim klijentima, on upade u govna i nekidan me zazove (nešto mu kao prijetili njegovima tamo daleko). I ja se pojavih, ali, uvijek jebeni ali, ovaj put sam došao u svom punom sjaju, kao na slici gore, baš sam htio zaustiti o uvjetima, kad ovaj poče vrištati ko da je Vraga vidio. Izvuče od nekud neki remen i objesi se. Vi ljudi se stvarno ponekad čudno ponašate.
No da skratim, dok sam ja pogledao koliko je «težak» (bilo je to par tisuća duša), on se već njihao sav zasran i zapišan (kod ovih što se objese obožavam trenutak kad im sfinkteri popuste), kako je to bio dirljiv prizor, i sad mi kamen u grudima jače zakuca.

Ali zato ovaj drugi, to je druga priča. Slobo legenda, javio mi se još sedamdesetih, odmah se vidjelo da ima velike planove. Obožavali su ga i četnici i komunisti, babe i djeca, drotovi i mafija, ma svi. «Težak» preko milijun duša. U zadnje vrijeme je furao prodigy frizuru i odvaljivao na cecu, no carla to nije pušila, kažu da je ona više reagge tip. Enivej, Slobo je dobro pročitao što potpisuje (pravnik jebi ga). Pazio je na svaki jebeni članak i točku, pet puta iščitavao i na kraju odlučio potpisati (JA sam pravo izmislio jebi ga ,Slobo), tražio je da ga nikad ne osude, bez obzira kojim se sredstvima služio.
I ja, kao i obično obvezu iz ugovora ispunih, nisu ga osudili, imao je tu čast da mu JA osobno srce prepolovim (čitam da sumnjaju da je namjerno pio krive lijekove da bi ga pustili u Rusiju, ali ga srce strefilo).
Sad je dolje kod mene, moj dragi Azazel se igra s njim, jer kod mene vam nitko ne sudi, kod mene se s vama igraju.

Voli vas vaš Nečastivi !!!

Prođe vrijeme dođe rok. Eto vraga skok na skok

Sav sam nadrkan, uvijek ovako pizdim na sebe, ali što ću kad sam jebena lijenčina. Ne radim ništa mjesecima, osim što se uništavam svime što je ilegalno. Jednom sam se utjelovio u tijelu jedne jadnice u Iranu, tamo muški popizde kad im žene idu u školu (toliko da je u nekim mjestima tamo to još uvijek ilegalno), tako sam uživao (uživala) biti najbolji student među mudžahedinima da sam svršavala dok sam učio, a na ispitu sam imala svemirske višestruke orgazme nakon upisivanja ocjene, jebite me ali takav sam.

No ne bojte se, ako ikad poželite sklopiti sporazumčić sa mnom tu se držim pravila, to što se mnogi poslije žale da sam ih zajebao, to je zbog toga jer ne čitaju ono što potpisuju, ali ja ne, ja ne kršim ugovore.
Što je potpisano, potpisano je.

Opet «odoh» jebi ga, ono što sam htio reći je da sam u zadnje vrijeme imao pun kurac posla, stisli me rokovi, jebeno me stisli, još imam posla, ali odlučio sam se počastiti bludničenjem nakon zadnja dva odrađena dužnika, produktivan tjedan, s drugima ću lako.
Valjda su vaši atrofirani mozgovi dosada shvatili gdje sam bio i što radio. Ili nisu?
Ma u stvari, jebe mi se, možda vam i napišem ako se ovi komadi što plaze upravo po meni umore.
Stvarno mi nije jasno zašto ja sad vama pišem umjesto da jebem.


Voli vas vaš Nečastivi !!!