Znam ja, stoko uzjebana, da bi vi da vam ja sad pričam kako je bilo s komadima koji su plazili po meni od mog zadnjeg javljanja.
Pa da krenemo.
Bila su to tri dečkića apolonskog izgleda, fino napučenih usana, čvrste guze, tek zašli u osamnaestu. Jednom od njih je ovo bio...

Ma jebite se, kupite si smokvin list za takve priče, ja ću vam zboriti o onome o čemu sam htio zadnji put.
Ispričat ću vam koji su me to rokovi stisli da sam se morao prazniti dva dana na gorespomenutim mladićima. Otkrit ću vam što je to što Mene može natjerati da radim, Mene koji rad mrzim više nego vi vaš jadni život, Mene najljenijeg od svih lijenih.
E, pa ovako, ovo gore stoji skroz dok ugovor ne dođe na naplatu, kad je ugovor u pitanju onda je i Alija Sirotanović goli kurac za mene. Ugovor nikada ne smije čekati, niti je čekao.

A, prošli tjedan imao sam dvije naplate, kvalitetne. Ne neke jadnike koji su pojebali ženinu sestru i sad se gore Pero zainatio i ne jebe otvoriti nego ih šalje meni, ne takve, ovaj put imao sam dva žešća ugovora. Iako moram priznati da kad su potpisivali nisu toliko obećavali, jer su obojica sjeli na naivne fore.

Prvi od njih, i moram reći gluplji, je Milan Majk Babić (njemu sam se predstavio kao australijski otadžbinoljub koji ima veze s kraljevskom obitelji, a kad bih ga zvao Majk oni ljigavi odebeli obrazi su mu pucali od ponosa). On je debeljuškasta prasolika spodoba koja je sa mnom potpisala ugovor 1989.
Ja sam naravno onda došao u obliku pedesotogodišnjaka, u Hugo Boss odijelu s Rollexom na ruci, održavane bradice. Rekao sam da mi u tamo vidimo veliki potencijal u njemu i da su mu ruke odriješene, a ako ikada upadne u govna, neka samo zazove i ja sam tu. Kreten je bio toliko opčaran (dobro, nije da ja nisam nadaren), da sam se jedva suzdržavao od toga da se nasmijem i odmah ga pokupim. Idiot nije ni pročitao što potpisuje.

I kao što to inače biva s mojim klijentima, on upade u govna i nekidan me zazove (nešto mu kao prijetili njegovima tamo daleko). I ja se pojavih, ali, uvijek jebeni ali, ovaj put sam došao u svom punom sjaju, kao na slici gore, baš sam htio zaustiti o uvjetima, kad ovaj poče vrištati ko da je Vraga vidio. Izvuče od nekud neki remen i objesi se. Vi ljudi se stvarno ponekad čudno ponašate.
No da skratim, dok sam ja pogledao koliko je «težak» (bilo je to par tisuća duša), on se već njihao sav zasran i zapišan (kod ovih što se objese obožavam trenutak kad im sfinkteri popuste), kako je to bio dirljiv prizor, i sad mi kamen u grudima jače zakuca.

Ali zato ovaj drugi, to je druga priča. Slobo legenda, javio mi se još sedamdesetih, odmah se vidjelo da ima velike planove. Obožavali su ga i četnici i komunisti, babe i djeca, drotovi i mafija, ma svi. «Težak» preko milijun duša. U zadnje vrijeme je furao prodigy frizuru i odvaljivao na cecu, no carla to nije pušila, kažu da je ona više reagge tip. Enivej, Slobo je dobro pročitao što potpisuje (pravnik jebi ga). Pazio je na svaki jebeni članak i točku, pet puta iščitavao i na kraju odlučio potpisati (JA sam pravo izmislio jebi ga ,Slobo), tražio je da ga nikad ne osude, bez obzira kojim se sredstvima služio.
I ja, kao i obično obvezu iz ugovora ispunih, nisu ga osudili, imao je tu čast da mu JA osobno srce prepolovim (čitam da sumnjaju da je namjerno pio krive lijekove da bi ga pustili u Rusiju, ali ga srce strefilo).
Sad je dolje kod mene, moj dragi Azazel se igra s njim, jer kod mene vam nitko ne sudi, kod mene se s vama igraju.

Voli vas vaš Nečastivi !!!