Danas vam sjedoh besjediti s idejom da vas pohvalim, no nešto se čudno događa, imam potpunu blokadu. Gledam ekran, ekran gleda mene, ali ništa se ne događa.
Misao vodilja je još tu, ali tekst neće van.
Možda je zbog vremena!!!?
Kad god pokažu onog jebenog smješka na vremenskoj prognozi, JA se osjećam kao posran. Ili sam JA naopak ili su njihova predviđanja u kurcu.
Najvjerojatnije je ovo prvo, ipak sam JA taj koji jesam i moje prirodno okruženje je.....ajmo reći nešto toplije.
Htio sam pohvaliti vaše kršćansko licemjerje, vaše gledište na Gotovinu i njegovo izražavanje sućuti obitelji jednom od aktera mojih prošlih priča.
Htjedoh vas podsjetiti kako ste ga veličali dok niste znali gdje je, maštali o njemu kao o filmskom junaku, nepobjedivom legionaru koji ne prašta i koji će se pojaviti ako vas zlo zadesi i iz zla vas izbaviti.
A sad?
Sad je vaš heroj nestao jer je pokazao viteštvo i ponos.
Sad se bakice na placu, taman izišle iz crkve zgražaju kako je taj junak mogao izraziti sućut za nekoga protiv koga se za borio. Namjera mi je bila i reći vam kako sam ponosan jer se vi u stvari zgražate nad svojom vjerom (ili bar naukom svoje vjere, jer vjera je vama strana). Mislio sam vam napisati kako sam nevjerojatno razdragan kad vidim da ste većina kandidati za MOJE kraljevstvo, a ne nebesko za kojim vapite i kako uživam gledati dok se sablažnjavate na najmanji znak ljudskosti.
Priznajem, htio sam vas i ukoriti što pojmovima iz teksta gore kao što su, VITEŠTVO, PONOS, VJERA I LJUDSKOST ne znate barem značenje, jer što ako vas to pitaju na Najslabijoj karici ili Milijunašu, ali opraštam vam to jer ste ipak moji.
Hm, nisam siguran da ste razumjeli zadnju rečenicu jer se spominje riječ OPROST, to je ono za čim vapite dok klečite i molite. U biti nema veze, JA i tako tu riječ upotrebljavam samo u iznimnim slučajevima (kao danas, jebena blokada).
Inače toga kod mene nema,, stoga se ne zamarajte.
Eto, to vam htjedoh danas reći, ali ne znam što mi je.


Voli vas vaš Nečastivi !!!