U potrazi za istinom
31.05.2009., nedjelja
Tko bismo bili bez svoje priče – Part I – Mala škola međuljudskih odnosa
Iako sam priču o tome što bismo bili bez svoje priče (ili kako bi Katie Byron, čiji nisam fan  , rekla „Who would you be without your storry?“) namjeravala objasniti samo kroz post o interpretaciji vlastite realnosti, učinilo mi se zgodnim da započnem sa interpretacijom drugih ljudi – to je nešto što je svima od prve puno lakše razumijeti i vježbati (jer je prizemnije). Nastavak na ovaj post imat će naslov „Tko bismo bili bez svoje priče – Part II – Interpretacija realnosti“.U dosadašnjim postovima sam dosta pisala o „ladicama“ i stereotipima kojima su ljudi skloni. Vjerujem da osvještavanje toga da smo svi skloni stereotipima i ladicama pomaže u tome da se one smanje. Ono što bih u ovom postu voljela postići je dati vrlo konkretan primjer što sam podrazumijevala pod ladice i stereotipe kada sam pisala o tome i predložiti neke vježbe kako ih smanjiti. Razlog zašto vjerujem da ih je dobro i poželjno smanjiti je to što ne samo da vrlo često stvaraju probleme ljudima oko nas, nego i nama samima – sa manje ladica i stereotipa – imali bismo širinu uma i svjesti koje bi imale kapaciteta učiniti nas sretnijim osobama – ovo je tvrdnja iza koje stojim na temelju vlastitog iskustva. Zašto je to tako? Možda odgovor pronađete u daljnjem tekstu... Često kada upoznamo neku osobu skloni smo vrlo brzo ili na temelju malog broja informacija (npr. viđamo osobu samo u jednom kontekstu) donijeti sud o njoj i nadalje sva njezina ponašanja, sve nove sudove i svoja ponašanja prema njoj temeljiti na tom, početnom, sudu. To je jedan prirodan proces kojem smo svi skloni i, kao što sam već puno puta prije napisala, on nam pomaže da lakše procesiramo veliku količinu informacija koja se nalazi oko nas. Međutim, kada je riječ o drugoj osobi, upravo taj proces može biti glavni krivac za mnoge nesporazume među ljudima. Sam taj proces ćemo teško izbjeći, ali ono što možemo napraviti je ne ograničiti se u daljnjem upoznavanju i istraživanju druge osobe – vjerujem da bi se mnogi iznenadili što sve mogu pronaći i u nekome za koga su bili 100% uvjereni da ga odlično poznaju. PRIMJER NA MENI Pa evo i konkretnog primjera iz mog vlastitog iskustva: vjerujem da kada bi se na jednom mjestu skupilo nekoliko ljudi koji mene poznaju iz različitih situacija, da bi me svatko od njih, sa lakoćom i priličnom uvjerenošću u istinitost svoje priče, opisao posve drugačije kao osobu. Primjerice određen broj ljudi s posla bi me opisali kao šutljivu i ne pretjerano zainteresiranu za druženje, neki drugi sa istog tog posla ne bi se uopće složili s time. Prijatelji s kojima provodim slobodno vrijeme vlastitom odlukom bi me opisali kao pričljivu i društvenu, neki bivši profesori s faksa bi me opisali kao predanu i genijalnu, neki drugi kao neodgovornu i nezainteresiranu, neke osobe s kojima sam bila u nekoj vrsti emotivnog odnosa bi me opisali kao vrlo emotivnu, neki drugi kao ne baš pretjerano emotivnu, a neki ljudi (neovisno o odnosu s njima) kao hladnu i nepristupačnu. Nadalje, neki ljudi bi rekli da sam umišljena, drugi da sam nesigurna, neki bi rekli da sam temperamentna, drugi da sam jako kontrolirana i racionalna, neki da sam zatvorena, drugi da sam previše otvorena, neki da imam puno znanja, drugi da ga imam nevjerojatno malo. Prema nekim osobama pripadam u kategoriju dominantnih osoba i „rođenih vođa“, drugi pak misle da sam submisivna i da ne ostavljam dojam nekog autoriteta. Neki misle da sam skeptik, drugi misle da sam premali skeptik (to je primjer kojem je svjedočila i blogosfera ). Nadalje imala sam: prestašena vs hrabra, previše zabrinuta vs previše nonšalantna, totalno djetinjasta, zabavna, avanturistična vs ozbiljna, mirna i dosadna...Važno je da napomenem da sam većinu ovih stvari koje sam pobrojala ja čula o sebi od drugih ljudi ili su mi ljudi rekli da je to netko rekao o meni – znači ne govorim o svom dojmu nego o onome što su ljudi doista zaključili . I sada, kada sve to pogledamo, postavlja se nekoliko pitanja: 1. Kakva sam ja zapravo? 2. Jesam li zbog svih tih razlika nedosljedna osoba (svojevremeno me jedan prijatelj pitao „znaš, ja ti u različitim situacijama različito reagiram, je li sa mnom sve u redu?“)? 3. Je li itko od njih u pravu? Na prvo pitanje, bez imalo ustručavanja mogu odgovoriti – ja sam sve od pobrojanog – ovisno o ljudima i situaciji u kojoj jesam. Na drugo kažem da nisam nedosljedna, već raznolika, kao i svi mi, te da je sasvim normalno i prirodno da jedna osoba u različitim situacijama i sa različitim ljudima ima različito ponašanje (što je bio i odgovor mom prijatelju ). Primjerice, da ljudi s posla mogu zaviriti u moju glavu (ili me barem pitati) zaključili bi da sam s nekima „šutljiva i nezainteresirana za druženje“ jer jednostavno ne nalazim zajedničke teme sa njima, da se ne volim nadglasavati u grupnim okupljanjima o temama koje mi nisu interesantne (kao što su posao, ekonomija politika...), da imam neke drugačije interese kojima ću se radije posvetiti umjesto da se družim s njima. Kada bi me prijatelji koje sam sama izabrala pitali zašto sam pričljiva i društvena saznali bi da je to zato što uživam u njihovom društvu i volim s njima pričati o kojekakvim temama. Kada bi me profesori s faksa pitali zašto sam bila predana i genijalna rekla bih im da je to zato što su mi njihovi predmeti i način na koji su oni pristupili prenošenju znanja bili izuzetno zanimljivi, a kada bi me oni drugi, koji pak misle da sam neodgovorna i nezainteresirana, pitali zašto rekla bih da je to zato što me njihov pristup predmetima jednostavno nije dovoljno zainteresirao da ulažem ikakav napor u to. Kada bi oni koji misle da sam emocionalna pitali zašto sam takva pobrojala bih im koje su točno situacije izazvale emocionalnost kod mene, kada bi oni koji misle da sam hladna pitali zašto rekla bih im da možda nisam našla način da uspostavim adekvatan kontakt s njima. Kada bi me ljudi koji misle da sam temperamenta i oni koji misle da sam racionalna i kontrolirana pitali o tome rekla bih im da sam onakva za kakvu procjenjujem da situacija dopušta da budem...Na treće pitanje odgovaram: svi su u pravu i nitko nije posve – u meni, kao i u svakom drugom čovjeku na ovom svijetu ima svega. Naravno, neke osobine su dominantnije, neke malo manje, ali svi mi imamo kapacitet da budemo sve to. Kada sam sve ovo stavila na virtualni papir, zaključujem da bih se stvarno ludo zabavljala kada bi se svi ti ljudi našli na okupu i iz nekog razloga išli pričati o meni  .FENOMEN SAMOISPUNJAVAJUĆEG PROROČANSTVA Ranije sam napisala da proces donošenja prebrzih sudova o osobi vrlo često može biti glavni krivac za nesporazume. Zašto? Kada donesemo sud o nekoj osobi obično ju nesvjesno prestajemo upoznavati i sve njene postupke tumačimo kroz taj doneseni sud. Lako je zaključiti da to može biti distorzija u našoj percepciji osobe. Na taj način naša reakcija prema postupcima te osobe može zapravo biti posljedica našeg suda o njoj, a ne postupka kojeg je napravila. Zamislimo jedan vrlo prosječan ljudski primjer. Muž i žena se stalno svađaju oko istih stvari – on tvrdi za nju da je preosjetljiva, ona tvrdi da to nije istina, nego da je on potpuno nezainteresiran. U nekom trenutku, zbog nekih situacija (možda je i PMS bio u pitanju ) on je zaključio za nju da je preosjetljiva i svako njeno daljnje ponašanje interpretira na taj način. Primjerice, ona postavi pitanje on se (nesvjesno) sjeti njene „osobine preosjetljivosti“ i umjesto pitanja čuje osudu. Svaki put kad on čuje osudu (a sada je čuje kad je i nema) to potvrđuje njegovo mišljenje da je ona preosjetljiva i počinje reagirati obrambeno. Uskoro, ona počinje očekivati obrambenu reakciju i prestane doista i postavljati pitanja, već apriori i kreće sa osudom što još dodatno potiče njegovu obrambenu rakciju (i potvđuje njegovu viziju o njoj kao preosjetljivoj). Svako njegovo obrambeno ponašanje potvrđuje njezinu viziju o njemu kao nezainteresiranom i potiče da njeni daljnji postupci prema njemu budu osuđujući... Tako se zatvaraju u začarani krug iz kojeg je teško izići jer predefinirani sudovi i anticipacija o drugoj osobi upravo to i potiču kod nje  .Posebno je nezgodno što ako situcija u kojoj drugi ljudi na nas lijepe neku osobinu potraje dovoljno dugo, mi im povjerujemo i počnemo i sami lijepiti tu osobinu na sebe. Na taj način postajemo „dosljedna i stabilna struktura ličnosti“ (koja nam redovito zadaje probleme), a zapravo samo ograničavamo sami sebe da iz cijele palete osobina i ponašanja koji su nam dostupni, u nekoj situaciji izaberemo ono koje je za nas najbolje. Drugo što je nezgodno – ako vjerujemo da neka osoba ima neku, za nas negativnu, osobinu vrlo je vjerojatno da ćemo svojim ponašanjem upravo tu osobinu i potaknuti. Na taj način zapravo zakidamo za priliku i sebe i tu osobu. A možda bismo se zapravo odlično slagali sa njom, kad bismo ju samo nastavili dalje upoznavati. KAKO SMANJITI PRERANO DONOŠENJE SUDOVA I TIME POPRAVITI ODNOSE S NEKIM LJUDIMA? Dobro je imati na umu nekoliko stvari: 1. Niti jedna osoba nema samo jednu ili dvije dominantne osobine. 2. Različite situacije i različiti ljudi izazivaju različito ponašanje kod osoba – ako nekoga poznajete samo iz jedne situacije (npr. samo radi s vama) – onda vjerojatno znate jako malo o toj osobi. 3. Čovjeka nikada niste posve upoznali – čak i ako nekoga znate jako dobro, dugi niz godina, ne treba biti zatvoren prema tome da naučite nešto novo o njemu – jer, osim što svi raspolažemo jako velikom paletom osobina, također se i mijenjamo i učimo nove stvari tijekom života i to je nešto što smatram vrlo pozitivnim. Mene i danas neki moji dugogodišnji prijatelji znaju iznenaditi nečim novim. Prema mom iskustvu - ljude se doista upoznaje godinama. 4. S vremena na vrijeme, kada netko napravi neki postupak koji vas uzruja, razmislite bi li vas taj isti postupak uzrujao da ga je napravila neka druga osoba s kojom imate ili ste imali sličnu vrstu odnosa. Ako je odgovor „da“ onda vas je uzrujao postupak. Ako je odgovor „ne“ – onda vas je uzrujala vaša vizija osobe koja ga je napravila, a ne sam postupak. Razmislite ponovno jeste li u pravu kada tako interpretirate njene motive – dajte joj priliku da bez vaše interpretacije odradi što je započela do kraja, pa vidite je li doista bilo razloga za uzrujanost. Pokušajte postupak gledati odvojeno od svih ostalih dotadašnjih postupaka. Ako vam olakšava (i ako možete), zamislite da uopće ne poznajete tu osobu i promatrajte samo postupak. Ako ste prestali upoznavati neku osobu (a to se često manifestira i na način da odbijate procesirati nove informacije o njoj i kažete sami sebi „ma ne vjerujem da je takva, ja ju znam bolje“) zapravo ste se osudili na to da ta osoba i bude točno takva kakva mislite da je. Ako vam je takva dobra – to je u redu, ali ako mislite da bi mogla biti i bolja, pokušajte ju još malo upoznavati. I za kraj, ako ste vi ta osoba koju ste prestali upoznavati jer ste povjerovali u sve ono što su vam govorili o vama – onda ste se osudili da točno takvi i ostanete – ako ste sretni – to je u redu, ali ako mislite da biste mogli biti i sretniji dajte si priliku da se malo bolje upoznate. Moja životna misija je pronaći osobu koja vidi cjelinu, a ne samo dijelove – tko zna, možda već poznajem takvu osobu samo je trebam malo bolje upoznati  . |
- 23:42 - Komentari (25) - Isprintaj - #
Svibanj 2009 (2) Travanj 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Kolovoz 2008 (2) Srpanj 2008 (2) Travanj 2008 (2) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (1) Prosinac 2007 (2) Listopad 2007 (3) Rujan 2007 (2) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (4) Svibanj 2007 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Sve što mislimo da znamo, a ne znamo. Sve što nas privlači, a ne znamo zašto. Sve što mislimo da ne možemo, a zapravo možemo. Jeste li znali da: - prema teoriji kvantne fizike ništa nije nemoguće, samo je pitanje kolika je vjerojatnost da će se nešto dogoditi. Einstein je posvetio život tome kako bi to opovrgnuo i napravio Teoriju svega (Einstein: "God doesn't play dice"). Nije uspio, jer koliko god se trudio nije mogao u obzir uzeti sve faktore koji mogu utjecati na neki događaj. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||