).U potrazi za istinom
27.05.2007., nedjelja
My way: igram se igru "Vjerujem/ne vjerujem"
|
S osvrtom na "kavicu" Došao je i taj trenutak kada je potrebno točno definirati razloge mog pisanja i uputiti sve vjerne čitatelje u neke moje sasvim osobne stavove o svijetu u kojem živimo. Bavljenje nekim vrstama psihoterapije pokazalo je da ljudi tendiraju u životu zauzimati različite uloge. Zamislimo to jednostavno: svaka osoba percipira samu sebe na određeni način – to je uloga koju si primarno u životu dodjeljuje (kažem primarno jer većina nas zapravo ima više različitih uloga, ali ova predstavlja ono što smo MI u suštini). Pa tako je netko učitelj, netko sljedbenik, netko roditelj, netko dijete, netko svećenik, netko zabavljač, netko žrtveno janje... Ja sam sebe uvijek doživljavala kao istraživača i do određene mjere edukatora. Zbog toga postoji i ovaj blog – kao sredstvo istraživanja novih gledišta i način da prenesem dosada naučeno dalje – onome tko želi prihvatiti, naravno. Voljela bih saznati kako vi doživljavate sebe – jer to su zapravo vaše prirodne uloge u životu. U tom kontekstu, doživljavam da je najveća vrijednost za čovjeka pojedinačno i društvo u cjelini – znanje. Međutim prikupljanje znanja može biti mukotrpan posao za nekoga tko nije spreman uložiti dovoljno vremena i truda u to. Razlog tome je što smatram da znanje nikako ne može proizaći iz samo jednog izvora – već mora biti više različitih izvora koji potvrđuju istu informaciju, od kojih je jedan od vrijednijih i osobno iskustvo. Ipak osobno iskustvo ne može biti jedini kriterij znanja: jer je previše subjektivno i zato ga je dobro kombinirati sa drugim različitim izvorima. Tako otprilike izgleda ova moja potraga: spoj potvrđenog znanja iz različitih izvora i osobnog iskustva spojenih u, za mene, racionalnu i logičnu cjelinu. Naravno, znanost smatram jednim od najvećih izvora dosadašnjeg ljudskog znanja (usprkos svemu donosi velik broj „neporecivih“ činjenica). Zato se većina mojih tekstova bazira na znanstvenom pristupu, a tiče se stvari koje (da citiram Krešu Miška) idu malo preko ruba. I usprkos činjenici da sam se na taj način vjerojatno „proklela“ u smislu da ću imati malen broj čitatelja koji razumiju što zapravo hoću reći i koji podržavaju moje mišljenje i zato što nisam pripadnik niti jedne od dviju ortodoksnih struja – namjeravam u tom smjeru nastaviti. Dakle, u dosadašnjem, bilo virtualnom bilo materijalnom, kontaktu s vama koji me redovito čitate susrela sam se s velikim brojem, meni dosad nepoznatih mišljenja, informacija, pristupa, stavova. Vrijeme je da odaberem što od toga svega mogu iskoristiti u svojoj daljnjoj „misiji“, a što, barem za prvu ruku, odbaciti. Naravno, kako će potraga ići dalje možda odaberem i pokoju dotada odbačenu informaciju koja se u tom trenu može dobro uklopiti. Stoga krećem s nabrajanjem stvari u koje vjerujem, nasuprot onih u koje ne vjerujem, naravno s obrazloženjem. Ovdje još želim napomenuti da moja vjera nije istovjetna vjeri u religijskom smislu, odnosno podložna je promjeni ako rezultati potrage pokažu da je promjena opravdana. Također, ovo je samo moje mišljenje koje se bazira na meni prihvatljivom konceptu i ne tvrdim da je apsolutna istina za sve ljude (o bože, zvučim kao Berix ;))))). Vjerujem u ideju da smo svi povezani, samo dijelovi ili moduli nekog većeg bića ili svijesti (bit prethodnog posta). Vjerujem da su sve informacije povezane i da svatko može doći do svake ako zna kako – čak i noviji nalazi u znanosti idu u tom smjeru. Vjerujem da se sve tajne čudotvornih izlječenja i „neobjašnjivih“ situacija u kojima se ponekad nađemo kriju u nama samima i u odnosu nas kao pojedinaca sa tom višom svijesti (koja je također sačinjena od nas). Djelovanje toga pripisujem neizmjernoj snazi sugestije, autosugestije, vjere, vizualizacije i namjere. Smatram da su to nedovoljno istraženi fenomeni i da bi im trebalo posvetiti više pažnje. Vjerujem da je cijeli naš svijet projekcija svijesti i da bez te svijesti ne bi bilo ni tog svijeta. U tom kontekstu prostor i vrijeme kakve poznajemo ne igraju nikakvu ulogu. Ne vjerujem u visak koji prima poruke iz svemira i drugih denziteta – vjerujem da je visak ili bilo kakvo slično pomagalo samo produžetak naše ruke. To znači da podaci koji u njega dolaze mogu doći iz „polja“ iz kojeg primamo informacije ili iz nas samih, neovisno o tom polju. U tom kontekstu – nije objektivan. Npr. ako nam na prvi pogled netko nije simpatičan, ali ne osvjestimo odmah razloge za to – postoji opasnost da će taj naš osjećaj priječi i na pomagalo koje koristimo. Zato sam sklonija metodi koja se sastoji od osvještavanja osvojih osjećaja i traženja njihovih motiva. Ne vjerujem u raspored denziteta kakav se opisuje – moguće je da postoje razine, ali isto tako vrlo malo vjerojatno da mi išta o njima znamo. Sve informacije koje dobivamo o tome dolaze iz samo jednog izvora – to je već dovoljno sumnjivo. Ako prvi put „zagrizemo“ i prihvatimo taj izvor kao apsolutnu istinu sve daljnje senzacije koje doživljamo tumače se iz te perspektive – to je odlika organizirane religije – kojoj ću svakako posvetiti jedan zasebni post. Česta tema u zadnje vrijeme – Bringersi. Svi kažete da ste se u njima prepoznali – naravno, knjiga je pisana za ljude sa alternativnim pogledom na svijet, dakle za buntovnike iz sadašnje perspektive – drugi je neće niti čitati. Druga odlika joj je što udara direktno u ono što ste nazvali egom – svi mi želimo biti važni, svi mi želimo biti pripadnici „obitelji svjetla“ sa važnom misijom na ovom svijetu. Ne vjerujem u tako doslovan opis bilo čega dosad neistraženog. Uostalom poštivanje te ideologije me gura iz jednog sustava u drugi – a po knjizi – mi koji smo je čitali ne funkcioniramo u sustavima, rušimo ih. To mi se čini malo paradoksalnim: PROGRAMIRANI ste da srušite sustav – dakle već samim time smo dio nekog drugog sustava. Ne vjerujem u doslovne opise Kasiopejaca, Orionaca, Plejadinaca, Reptila, Greyeva – ne kažem da je nemoguće, ali mislim da ako je tako mi o tome teško možemo nešto znati. Čini mi se da ljudi nisu za neke stvari spremni reći: ne znam. Vjerujem da mi ne znamo ništa ili znamo jako malo o ustrojstvu Polja, univerzume, svemira, kolektivne svijesti, homunculusa – kako ga već tko naziva. Eksplicitni i detaljni opisi takvih stvari, pogotovo ako se uz to još shvaćaju doslovno umjesto simbolično, su također odlike organizirane religije – dakle vrlo rigidnog sustava. Definitivno ne vjerujem u organske portale, ljude bez duše koji se hrane nama i našom energijom. Smatram da ne postoje ljudi bez duše, samo ljudi koji su toliko ovisni o sustavu u kojem žive da više ne znaju i ne mogu bez njega. Dapaće iz moje perspektive i životinje i biljke imaju „dušu“ odnosno predstavljaju module više svijesti. Ne vjerujem u striktnu podijelu na crno i bijelo, dobro i zlo, OPS i OPD. Ne vjerujem da ijedan čovjek svjesno i svojevoljno (bez da su za to krive neke druge frustracije) odabire negativno. Mislim da negativno vrlo često proizlazi iz pozitivnih motiva, a ono što je negativno najviše šteti onome tko ga koristi. Mislim da svi imamo u sebi i crno i bijelo, isprepleteno do mjere da smo svi sivi. Dapaće, mislim da je to i nužno za ravnotežu i cjelovitost svakog bića – kako onog „velikog“ tako i nas „malih“ unutar njega. Zbog toga ne vjerujem u negativne ljude, samo u ljude koji su zbog ovog ili onog razloga zaglibili u nešto i više se ne mogu izvući vlastitim snagama. Takvi ljudi pate – i ja suosjećam s njima. Ovoj temi ću također posvetiti zaseban post pa neću sada previše o tome. Ne vjerujem u instant rješenja, instant oporavke, instant promjene, instant „punjenja energijom“. Vjerujem u fiziku koja kaže da je količina energije uvijek konstantna – dakle instant punjenje, negdje znači i instant pražnjenje. Vjerujem u postupne metode, koje ne zahtjevaju nužno rituale. I duboko vjerujem da svaki organizam na svijetu ima prirodnu sposobnost regeneracije samo ako ga pažljivo osluškujemo i dajemu mu dovoljno vremena. Na žalost svijet je ustrojen tako da je to ono čega imamo najmanje. I zato vjerujem da to treba mijenjati za osobnu i opću dobrobit. Ne vjerujem u rituale bilo koje vrste. Mislim da niti jedan ritual ne dovodi do cilja već da do cilja dovodimo mi sami uz pomoć svega što sam do sad opisala. Međutim, vjerujem da većina ljudi treba rituale kako bi im pomogli da se opuste, koncentriraju i pomoću vizualizacije, namjere, vjere i autosugestije usmjere u željenom pravcu. Vjerujem da je to jedina svrha rituala i da se isti efekti mogu postići vježbom. Vjerujem da je sustav u kojem živimo postao "biće" za sebe koje smo pokrenuli i iako većina ljudi više nije sretna u njemu ne zna ga zaustaviti. Moguće (ne vjerujem, ali je moguće) da je netko drugi inicirao taj sustav, ali vjerujem da je za njegovo održavanje zaslužan ljudski faktor. To je kao kada želite posvađati savršeno složan čopor vukova: prvo ih držite gladnima, onda im bacite jednu kost. Mi u te svrhe imamo novac - predstavlja prijetnju i obećanje - prijetnju ako ga nemate, obećanje "života iz snova" ako ga imate - a do njega možete doći samo na unaprijed određen način. Dakle, tko god bio zaslužan - mi smo ti koji su "zagrizli". I na kraju čvrsto vjerujem da je svijet točno onakav kakav mi vjerujemo da je i da ako želimo promijeniti nešto na njemu moramo prvo mijenjati svoja vjerovanja (to je, naravno, najteže). Istina je relativna stvar, kao i sve što nas okružuje ;)). |
- 18:23 - Komentari (64) - Isprintaj - #
Svibanj 2009 (2) Travanj 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Kolovoz 2008 (2) Srpanj 2008 (2) Travanj 2008 (2) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (1) Prosinac 2007 (2) Listopad 2007 (3) Rujan 2007 (2) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (4) Svibanj 2007 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Sve što mislimo da znamo, a ne znamo. Sve što nas privlači, a ne znamo zašto. Sve što mislimo da ne možemo, a zapravo možemo. Jeste li znali da: - prema teoriji kvantne fizike ništa nije nemoguće, samo je pitanje kolika je vjerojatnost da će se nešto dogoditi. Einstein je posvetio život tome kako bi to opovrgnuo i napravio Teoriju svega (Einstein: "God doesn't play dice"). Nije uspio, jer koliko god se trudio nije mogao u obzir uzeti sve faktore koji mogu utjecati na neki događaj. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||