).U potrazi za istinom
10.05.2007., četvrtak
Pressure to conform iliti moderna lomača...conclusion
|
Dakle obećani nastavak na prethodnu temu. Kako ne bih gubila prostor i vrijeme, odmah prelazim na daljnje točke naše rasprave: 3. Sloboda govora i misli. Zasada još uvijek većinom mogu reći što mislim i misliti što želim (možda još nisam izgovorila previše, tko zna...). Ipak, plamičci upozorenja mogu se naći i u ovoj domeni života u sustavu. Dakle, izgovorim li svoje mišljenje u većini slučajeva neću trpiti zakonsku kaznu, no najvjerojatnije će se javiti socijalna. Ljudi koji čitav život žive u sustavu za koji nikad nisu niti razmišljali je li racionalan i ima li uopće smisla, kad ga napadneš, žestoko ga brane. Najčešće uopće nije stvar u tome da su ti ljudi sretni i zadovoljni svojim životima, već su jednostavno prihvatili "da to tak treba bit" i ako im tu ideju poljuljaš osjećaju direktan napad na sebe i svoj život. Najbolja obrana od takve prijetnje za ego i samopoštovanje (prijetnja se sastoji od ideje da se može i drugačije) je direktan napad. Manifestacija takve socijalne osude može se pronaći u najsitnijim segmentima svakodnevnog života, pa ne želim time zatrpavati ovaj post, tko zna možda neki budući. 4. Potiće se individualizam i kreativnost - samo onoliko dugo dok je u skladu sa sustavom. Istina je, dakle, da se individualnost pokušava satrti na bilo koji način - svi moramo raditi iste stvari kako bismo preživljavali što nam jedva ostavlja vremena za razvijanje bilo čega osobnog i individualnog. Također "pretjerana individualnost" povlači za sobom istu onu društvenu osudu o kojoj sam pisala u prošloj točki. Npr. ako imaš neke "čudne" kriterije odabira što je dobro, a što zlo: ja primjerice ne vjerujem u čisto zlo, kao niti u čisto dobro - mislim da to dvoje uvijek dolazi u paketu i da smo svi mi napravili puno i jednog i drugog. Jedina nit vodilja koju kroz život koristim je empatija sa drugim živim bićima, ma tko ona bila. To me često puta dovodi do toga da se "čudno" ponašam - poput: vidim mušicu kako se utapa u čaši vode, pa ju spašavam. S druge strane nemam ni mrvicu senzibiliteta prema nekim stvarima koje su ljudi postavili kao imperativ ("treba se držati tih i tih običaja" zašto? "zato što to tako treba biti"  ). Iz moje perspektive je nemoguće da čovjek koji vidi mušicu kako se utapa ne primjećuje njenu grčevitu borbu za taj ionako kratki život i ne pruži prst - da ne može zamisliti samog sebe u takvoj borbi i koliko bi mu takav prst značio. Također mi je nemoguće razumijeti zašto bih se JA morala držati nekih predefiniranih običaja koji ničemu ne pridonose. Iz perpektive većine - ja sam jako čudna i neće prezati da me zbog toga "osude".5. Kreativnost - iako svi ističu kako je dobrodošla, ona se u potpunosti ubija životnim uvjetima - što također zbog toga što nemamo vremena biti kreativni, a što zbog posve neshvatljivih ograničenja koja su cijelo vrijeme nametnuta. Uzmimo za primjer: imate (u najboljem slučaju) radno vrijeme od 8 sati dnevno. To vrijeme morate provoditi u nekakvom bezličnom uredu u kojem imate stolac i kompjuter. I najbolje od svega poslodavac od vas očekuje da budete kreativni u rješavanju poslovnih problema. Dakle MORATE biti kreativni svaki dan od 9 do 5 na točno određenom mjestu i još po mogućnosti imate točan (često vrlo kratki) rok do kojeg tu kreativnost morate izraziti. To je jedna od najvećih idiotarija ikad: za kretivnost je potreban prostor, vrijeme i sloboda. Ipak, većina poslodavaca će na vaš prijedlog da radite kod kuće (jer vam posao to u potpunosti dopušta) i pritom organizirate vlastito vrijeme nezadovoljno otpuhnuti i reći kako to zapravo i nije najbolja ideja. Budite uporni - i nećete dugo. A sad moja omiljena tema :): 6. Znanost i tehnologija: Budući da sam veći dio već rekla u svojim komentarima po drugim blogovima neću previše dužiti. Zamislite situaciju jednog "dobrog" znanstvenika - napravi svoje istraživanje, prikupi podatke, u mnogim radovima svojih prethodnika pročitao je kako su neke hipoteze višestruko potvrđene, pa je zato i izabrao neku od tih tema - ide na sigurno jer ga na faksu (recimo) pritišću da mora objavljivati ili mu poslodavac uvjetuje da mora magistrirati ili doktorirati do tog i tog roka. Ako to ne uspije riskira karijeru, ugled, posao, pa tako i opstanak. Dakle sad napokon ima svoje podatke i može ih obraditi. Ubacuje cijelu stvar u neku statističku analizu (pritom kopirajući već postojeće radove - što je sigurno, sigurno je). I gle čuda: rezultati ne štimaju. Hm, što sad - ako mentoru ili lektorima pokaže nešto takvo izlaže se ozbiljnom riziku da će mu reći "kolega, niste to dobro napravili, ne valja postupak prikupljanja, promašili ste uzorak, pa i sami vidite da u literaturi ne piše tako (!!!) - ponovite postupak". A rokovi ga pritišću sa svih strana - to si ne može priuštiti. Nije li lakše promijeniti pokoju brojku i sve će opet biti ok? I tako i bi. Neki drugi znanstvenik godinu dana kasnije uzima njegov rad kao referentni okvir i cijela stvar kreće iz početka. Tko je za to kriv? Iskreno, teško mi je okriviti te znanstvenike jer rade ono što moraju da bi opstali. Znanost je davno prestala biti vjerodostojna - dopuštaju da se objavljuje samo ono što je u skladu s prethodnim nalazima (ili sa mizernim modifikacijama). Tek oni koji objavljuju iz čistog gušta, a ne zato što iz nekog razloga moraju, imaju neke šanse progurati nešto novo. Ako se i uhvate neke dosad neistražene teme postoji ozbiljna vjerojatnost da će ta tema biti proglašena irelevantnom (pa se takav rad niti neće objaviti), ako ne odgovara kognitivnim shemama dosad fino ugniježdenih "znanstvenika" koji su svoj postupak lažiranja ponovili već toliko puta da su i sami u njega povjerovali ili vlastitom subjektivnošću utjecali na ishod rezultata. Ok, nije sve lažirano - neke stvari su i beskonačno puta ponavljane (tako da se već davno izgubio smisao istraživati ih) :). Neke nove stvari ipak i prolaze, pa djelomično ipak napredujemo: one koje donose PROFIT. 7. Većinom zapadnog svijeta vlada demokracija - definiciju demokracije pogledajte pod točkama 1, 2, 3, 4, 5 i 6 :) Eto to je otprilike šturi popis stvari za koje ja mislim da hitno treba mijenjati. Opet ću naglasiti ne znam je li doista riječ o globalnoj zavjeri ili o mašineriji koju su ljudi nesvjesno pokrenuli i sad je više ne znaju zaustaviti jer je praktički postala biće za sebe - tu odluku svatko treba individualno donijeti i pritom mu ne smije biti uskraćena niti jedna informacija niti mišljenje. Ipak, kao upozorenje se moram osvrnuti na još nešto: danas sam naišla na tekstove po nekim blogovima koji su mi ukazali na to da nije svaka poruka za svakoga. Tekst je parafrazirano glasio: reptili biraju ljude svjetle kose i plavih očiju kako bi se s njima parili, tako da su svi reptili svjetli i plavih očiju makar to ne znači da svi plavooki jesu reptili. Dotičan tvorac ovakvog teksta je barem uhvatio onu poruku da je jedini način borbe protiv njih "pozitiva", ali nije prezao od toga da jednu blogericu koja mu je ostavila komentar koji mu se nije svidio nazove "reptilčugom" (za više informacija potražite blog divljeg pileta ili tako nešto...iako ga ne želim reklamirati). Ipak, ako takvo mišljenje prijeđe još nekoliko ušiju sličnog profila, s vremenom može dovesti do pravog modernog lova na vještice. Možda ljudi doista još neko vrijeme moraju biti u situaciji u kakvoj jesu kako bi dovoljno evoluirali da se mogu nositi s problematikom. |
- 20:50 - Komentari (27) - Isprintaj - #
Svibanj 2009 (2) Travanj 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Kolovoz 2008 (2) Srpanj 2008 (2) Travanj 2008 (2) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (1) Prosinac 2007 (2) Listopad 2007 (3) Rujan 2007 (2) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (4) Svibanj 2007 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Sve što mislimo da znamo, a ne znamo. Sve što nas privlači, a ne znamo zašto. Sve što mislimo da ne možemo, a zapravo možemo. Jeste li znali da: - prema teoriji kvantne fizike ništa nije nemoguće, samo je pitanje kolika je vjerojatnost da će se nešto dogoditi. Einstein je posvetio život tome kako bi to opovrgnuo i napravio Teoriju svega (Einstein: "God doesn't play dice"). Nije uspio, jer koliko god se trudio nije mogao u obzir uzeti sve faktore koji mogu utjecati na neki događaj. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||