Ako sam dobro shvatila, od zemalja JI Europe (ex Jugoslavije ili Zapadnog Balkana) očekuje se da smisle nekakvu zajedničku jezičnu (plat)formu i strategiju prije ulaska u EU. Europskoj birokraciji je očito prenaporno zapošljavati 10 prevodioca za 10 vrlo sličnih jezika. Preskupo je, isto tako, prevoditi kompletno zakonodavstvo i procedure na toliko verzija. Oni traže nekakvu službenu nad-varijantu, koja će biti svima razumljiva. Nešto poput engleskog za južnoslavenske narode. U toj situaciji Hrvatskoj bi bilo korisno izboriti se da upravo hrvatski bude jezik koji ce biti službeni za ovo područje. Više je argumenata za takvu vodeću ulogu hrvatskog jezika: Hrvatska je prva imala na svjetskoj razini priznatu književnost i književni jezik. Hrvatska je najzapadnija i Europi najbliza zemlja JI Europe, s kojom ju povezuju brojne povijesne i kulturne veze. Hrvatski je jezik, posebno u regionalnim varijantama, i po strukturi i leksiku blizak susjednim europskim izričajima. U tom kontekstu zgodno bi bilo uključiti u književni jezik i dijalektalne varijante, jer su prvi književni jezici bili upravo čakavski i kajkavski. S druge strane, uzaludno je nijekati činjenicu da se Hrvatska geografski nalazi pored Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Vojvodine, s kojima je također imala nekakve odnose i kulturnu razmjenu, koliko god se netko toga sramio ili bojao. I zato je u ovom trenutku suludo inzistirati na različitostima od ostalih srodnih jezika, zbog više razloga, ne samo zbog jačanja i širenja kulturnog i jezičnog tržišta i važnosti liderske pozicije u globaliziranom multikulturalnom kontekstu. Isto tako, stranim govornicima koji žele naučiti hrvatski, a bit će ih (i mora ih biti) sve više, treba pojednostaviti tu jezičnu zbrku i omogućiti im da što lakše nauče jezik kojim ljudi ovdje govore. To je ujedno i najučinkovitiji izlaz iz kulturne i svake druge izolacije. A naš jezik, priznat ćemo, nije bas tako kompliciran kao što ga se nastoji prikazati. Opet, naravno, ukoliko se ikad prihvati ideja o nekom zajedničkom jeziku koji bi jedan geografski prostor reprezentirao prema vani, treba imati u vidu posljedice nametanja bilo kakvog standarda manjinskim ili politički trenutno manje moćnim jezičnim grupama. Ovo o čemu gore pričam je etnocentričan i pomalo zastario pristup jeziku. Osim toga, svi znamo do čega može dovesti nezgrapno nametnuta kulturna i politička hegemonija. Ne znam je li primjerice čakavcima u jednom povijesnom trenutku bilo teže prihvatiti ekavsku varijantu kao službeni jezik nego što bi nekome iz Šumadije danas bio problem prihvatiti hrvatski kao standard. I koje bi sve kulturološke posljedice iz toga proizašle. Netko možda smatra da bi jezik koji se priča u Bosni i Hercegovini bolje reprezentirao i izražavao način na koji ljudi na ovim prostorima žive, razmišljaju i pišu. Na kraju krajeva, Bosna je dala i jedinog nobelovca s naših prostora. U svakom slučaju moramo imati na umu da su jezične i kulturološke razlike i barijere koje nama izgledaju nepremostive izvana potpuno nevidljive. A možda bi lakše bilo da svi pišemo i čitamo na engleskom. |
< | lipanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv