ožujak, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Ožujak 2008 (23)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

dizajn by: refugee dizajn
Yes or no?

Opis bloga

kratke priče nadobudnog supruga Darka i Milkine modne kreacije handwork
k target="_blank"> width="250" alt="Photobucket">

Shoutbox

Radovi su izrađeni tehnikom kukičanja iz kvalitetnog pamučnog i merceriziranog konca u raznim bojama.Narudžbe preko e-maila.
Pošalji mail
Proljetni šeširić za nadolazeće toplije dane handwork-model 5



...još jedan šeširić handwork...
model 6


prozračna ljetna majica
model-8


lagana ljetna majica
model 9


..još jedan simpatični ruksak
model 10


...još jedna lagana majica handwork....
model 11


crvena svečana majica handwork
model 13


simpatična torbica za djevojčice..
model 14


...još jedna narukvica-lijep poklon i uspomena dragoj osobi....


...i još jedna vesela i simpatična torbica...
model 16


...zanimljiva torbica za tinejđerke...
model 18


....i još jedan šeširić...
model 19

srijeda, 12.03.2008.

utorak, 11.03.2008.

MILKINE KREACIJE OSVJEŽILE BLOG

burninmad:Nakon što smo moj vrabac i ja potpisali kapitulaciju i najavili naš odlazak najbolja ženica na svijetu Milka kreativka nas je digla iz mrtvih sa svojim art rukotvorinama koje će malo osvježiti naš blog.

A ŠTO JEDNO UMJETNIČKO DJELO ČINI NEZABORAVNIM?
Malo čarolije...

Pa..ostavljam vas da malo prokomentirate Milkine art rukotvorine...
A ja i moj vrabac ipak nastavljamo dalje sa svojim glavobolnim pričama...koje još nitko nije prokomentirao...kakva nepravda..

nedjelja, 09.03.2008.

JA I MOJ VRABAC

Završavamo neslavno s ovim tekstom moju slavnu blogersku karijeru.
HVALA VRAPCU, DRSKOM VRAPCU ŽIVKOMIRU ŠTO ME JE NADA-
HNJIVAO ZA MOJE URNEBESNO SMIJEŠNE TEKSTOVE KOJE JOŠ
UVIJEK NITKO ŽIV NIJE KOMENTIRAO.

Osim moje žene, jednom iz samilosti.
Hvala mami što me rodila
Hvala tati što se brinuo o meni.
Hvala svim mojim tajnim obožavateljicama koje iz vlasdtite pristojnosti
nisu htjele komentirati moje tekstove.

Hvala i lijep pozdrav svima.
Daky

subota, 08.03.2008.

JELI LJUBAV VELIČANSTVENA KATASTROFA ILI SMISAO ŽIVOTA

Kud baš danas za 8.mart sam sebi namećem ovako teške i iscrpljujuće
filozofske teme.
Svaka žena vam dozvoljava malu mogućnost da joj zaboravite čestitati
Dan žena,ali ako želite ostati normalni, nikad..baš nikad ne smijete ženi
zaboraviti čestitati rođendan ili godišnjicu braka.
Još kao klinci, sjećam se, uvijek smo našim učiteljicama i mamama u školi čestitali 8. mart, pravili na satu likovnog čestitke i razne darovne ukrasne poklončiće i sve nas je to nekako ispunjavalo i prožimalo komadićima sreće i zadovoljstva.
A onda su došla neka čudna vremena kada su se pojavili neki opaki tipovi
koji ti zabranjaju pravo na sjećanje, na djetinjstvo, ako slučajno umjesto
8. ožujka kažeš 8. mart...mogao bih dobiti etiketu koja ćete dugo pratiti...
a meni je baš nekako drag 8. mart..Jer tako smo ga uvijek izgovarali....
Samoproglašeni čuvari državnog ćudoređa u nas Hrvata čak su i u 8.martu pronašli elemente đavolje zavjere protiv Hrvata pa čak i jadnu
Claru Zetkin prikovali na stup srama. Zanimljivo što oni misle o 8. martu
i Clari...pa kažu...citiram...
"Evo što je napravila Clara...Osmog ožujka je ustala i nije imala volje mužu kuhati ručak. Onda je alarmirala Rosu Luxemburg i druge žene
koje jednako tako nisu htjele svojim muževima kuhati ručak, i tako je
nastao Dan žena."

A jedan naš uvaženi intelektualac i novinar kaže slijedeće:

"Televizor razbiti i ženu pretući trebalo bi bar jednom na dan. Ali i jedno
i drugo bilo bi jako skupo, pa ih je bolje gasiti ili izbjegavati."

Vrlo slikovita, indikativna i realna slika mjesta i uloge žene u našem patri-
jarhalnom hrvatskom društvu.U kojem žena još uvijek treba vesti goblene,
čistiti kuću, prati posuđe i uredno popisivati sve muževe ljubavnice.

Zanimljivo...u šest gradova koji gravitiraju oko mene ravnatelji dječjih vrtića su muškarci. Baš me zanima kako su se oni to izborili za mjesto ravnatelja u dječjim vrtićima...?

Vjerojatno su savjesno i odgovorno mijenjali djeci pelene i kakice...
Pa su se dokazali i postali ravnatelji...Smiješno...dječje smiješno...
Jadno žensko u našem društvu ne može se izboriti čak ni za mjesto
ravnateljice u dječjem vrtiću koje je joj po nekaom prirodnom nepisanom
pravilu zasluženo pripada.

Čak se i na tim radnim mjestima moraju ponašati skrušeno i ponizno
prije nego što ih proguta mrak našeg muškog šovinizma...

Možda sam malo previše isfeminiziram jer imam dvije kćeri.....
I baš me zanima kakva ih budućnost čeka u našem tradicionalnom,
patrijarhalnom društvu?

A ja htio danas pisati o ljubavi...

srijeda, 05.03.2008.

ČAU ČAU I VAU VAU

Nije šala nego vic. Pola sata prije ponoći spopala me opet neka potreba da
vas pokušam nasmijati sa par šala. Vic ide ovako nekako...Upoznaju se
dva psa: jedan s pedigreom i od roditelja šampionskog podrijetla , a drugi
je obični pas lutalica.

I ovaj prvi s pedigreom, ponosno i gordo mu pruži šapu i predstavi se
nadmeno:

JA SAM ČAU ČAU

A pas lutalica mu kulturno spusti:
A JA SAM VAU VAU...

I onda nakon kratkog upoznavanja počela je spika između dva psa.
"Slušaj stari, jel tebe muče buve?"
"Ko i svakog psa lutalicu..nego šta nego me muče..."!
"Pa otiđi onda u veterinarsku stanicu da ti daju neki prašak protiv buva..."

"Bio sam već tamo..."

"I..."
"I namazali oni mene alkoholom pa me onda istljali pijeskom..."
"Tko?"
"Pa veterinari."
"Zašto alkoholom..zašto pijeskom..nije mi jasno?"-pita zbunjeno ČAU ČAU
"Alkoholom zato da se dobro napiju.."
"A zašto pijeskom?"
"Pa kad se napiju onda se gađaju kamenjem pa se međusobno poubijaju."
"A to kamenje to su zrnca pijeska.."
"Bravo ČAU ČAU, vidiš kako ti oštroumno zaključuješ."
"Pa jesam ja pas s pedigreom ili nisam..."
"Oprosti zaboravio sam..."
"Nisi se valjda i ti zaljubio..."
"A ti jesi...u koga.."
" U mačku...Udvarala mi se na vrućem limenom krovu..."
"I što ti je rekla?"
"Rekla mi je...dragi..reci mi nešto originalno što još do sada nisi nikad
ranije rekao ni jednoj drugoj..."
"I što si joj ti rekao?"
"AV..av...av..."

A ja evo za danas završavam svoju zadnju priču. Točno u ponoć.AV..AV..AV...LAKU NOĆ!

DAKY, SUPROTSTAVI SE DRSKOM JUTRU!

U svježini sitnica srce prepoznaje svoje jutro i okrepljuje se.Osobno sebe
prepoznajem u ovoj poslovici. I meni je također jutro najljepši dio dana po-
gotovo kada moram pola sata tražiti svoje čarape.

Nikad ne mogu pronaći svoje proklete čarape kada se ujutro probudim.
To je inače jedan od mojih najvećih životnih problema.

Dakle, to su te sitnice koje me svako jutro okrepljuju i koje dan veću samom
startu
čine tako svježim i inspirativnim.

Probudim se dakle, otvaram oči, malo se rastegnem, protegnem...raširim
ruke, zjevnem pokoji put, rukama protljam oči, pa onda sjednem malo na
krevet da se odmorim..

I razmišljam...
Gdje bi mogle biti moje čarape?
I bacim se u grozničavu potragu kao da tražim škrinju sa blagom.

Moji kućni ljubimci, patuljasti kunići zbunjeno me gledaju kao da se i oni
pitaju:
"Kog vraga ovaj tip radi? Tip je malo mako."

Bole me leđa a ja se saginjem i prvo gledam ispod kreveta...iznad kreveta..
Iza stola...ispod stola...iza regala...na regalu...u regalu..ali ništa...nema ih
nigdje ko da su u zemlju propale.

Onda dreknem iz sveg glasa:
"Jel netko vidio moje proklete čarape?"

Senka viče iz susjedne sobice...
"Idiote, šta se dereš, probudio si me.."

Lana protestno nešto sebi mrmlja u bradu...A najbolja supruga na svijetu
poslije Kishonove po običaju uvijek pametari...

"Vodi računa gdje ih navečer ostavljaš i tu ćeš ih ujutro i naći!"

Ona je inače savršena u svemu. Vjerojatno ko i sve ostale supruge ovoga
svijeta.
I onda nakon bjesomučne potrage u tenisicama pronalazim jednu bijelu čarapu sa žutim porubom.
U drugoj tenisici...krušna mrvo..pronalazim plavu čarapu sa crvenim po-
rubom...NESPARENE ČARAPE...jedan od mojih većih životnih problema.

Nikako da pronađem dvije iste čarape...I OBLAČIM NA KRAJU TU JEDNU
BIJELU ČARAPU SA ŽUTIM PORUBOM I JEDNU PLAVU SA CRVENIM
PORUBOM.

I za doručkom, okupljeni svi oko stola Senka i Lana me zafrkavaju...
PSIHIJATRIJA...PSIHIJATRIJA...

MALI ALFRED, DVIJE DEVE I JEDNA MUVA

Ljudi moji, danas me obuzela neka manija čitanja viceva iz svijeta životinj-
skog carstva. Ako već želite znati istinu, zapravo, viceve baš i ne volim pretjerano pričati , ali neki ,naročito o životinjama me posebno znaju pokatkad oboriti s nogu.

Jedan od najjačih koje držim u rukavu kad želim nekoga oduševiti je sva-
kako vic o Malom Alfredu. Stvar ide ovako nekako...

Slonu se na vratu nađe 1 000 mrava. Slon se strese i svi oni padnu na ze-
mlju. Uvrijeđeni i poniženi 500 mrava mu se opet popnu na vrat. Slon se opet opet strese i oni padnu opet svi na zemlju.Svi osim malog Alfreda.

Jedino on ostao slonu na vratu i grčevito se drži...a ostali mu mravi ljutiti na
slona viču:

ALFREDE, UGUŠI GA!

A ovaj o devama mi je ispričala jednu noć BIG BROTHER DJEVOJKA
Senka koja mi se upravo javila iz BRODA. Stvar ide ovako nekako...

Pričaju mama deva i kćerkica deva u jednom zoološkom vrtu.Pita kćerkica mamu:
"Mama, zašto mi deve imamo ovako velike trepavice?"
"Da nam ne ulazi pijesak u oči."
"Mama, zašto imamo ovako velika kopita?"
"Da možemo lakše hodati po pustinjskom pijesku."
"Majko, a zašto imamo ovako velike grbe na leđima?"
"Da imamo dovoljno vode da nebi morali žedni ići pustinjom."
"Majko, pa koji kurac onda radimo u zoološkom vrtu."

I jedan za kraj...

Što muvi zadnje proleti kroz glavu kad udari u šoferšajbu auta?
JOJ, BOLI GLAVA!

ŠOPINGHOLIČAR JE OPET ZABORAVIO NOVČANIK

Nema gore stvari u životu od propalog pisca.
Povjerit ću vam svoju veliku poslovnu tajnu...
Imam otvoren žiro račun PBZ banke, Zagrebačke banke, Splitske banke
Raifasen banke, Slavonske banke...A U NJIMA NI PREBIJENE KUNE NA
RAČUNU.

Onda ljutito pogledam u svoj minijaturni novčanik i mikroskopom tražim
da vidim nije li slučajno neka kuna ostala i zaglavila se ko ona buha zaboravljena na
dnu novčanika. A onda se sjetim da sam sa svojim novčanikom u dubokoj
intimnoj vezi baš kao i moji prijatelji Bračani, a priča sa tom buhom ide

ovako nekako...

Srele se dvije buhe, pa upita prva:
"A gdje si ti, nisam te vidila punu godinu dana?"
"Ma pusti me, lani sam zaglavila u novčaniku kod onog pisca Darka
Lončara Dakya a on ga nije otvarao godinu dana sve do danas kad je išao vidjet jel mu njegova izdavačka kuća štogod uplatila na žiro račun."

"I jel mu štogod uplatila?"
"Ma jok, presušio mu žiro račun ko pustinja u Sahari. Tip ima više otvorenih žiroračuna od BILA GEJTSA a na svim zjapi jedna ogromna
NULA."

"Pa kako se osjećaš nakon godinu dana provedenih u Dakyjevom novča-
niku?"

"Kao buha mogu slobodno reći da bih se ljepše osjećala u rundavoj
dlaci nekog psa lutalice nego u Dakyjevom novčaniku.Kod njega je strašno dosadno, ništa se ne dešava, a pas se barem češe...."
THE END

A kad su u pitanju moji prijatelji Bračani stvar ide ovako nekako....
Naslov pričice je ...NOVČANIK JE VAŽAN...

Prodaje Bračanin ljeti po plaži grožđe, pa dođe do mjesta di su golaći
tj. nudisti.
Priđe mu mlada, lijepa i ko od majke gola šinjorina, pa zamoli da joj
proda jedno kilo grožđa. Bračanin zinuo u nju i zabuljio se ko tele u
šarena vrata.

"A šta gledate, oli niste nikad vidjeli golu žensku?"-upita ga ona.
"Ma ne gledam ja ćerce tebe, već želim vidit od kud ćeš izvadit
novčanik."

I što reći za kraj..
Kao strastveni šopingholičar ne trebam vam ni sponjitati da vrlo često
u nekim neugodnim situacijama dok se nalazim u marketu, trgovini
tehničke robe ili mjenjačnici snova, često koristim onu staru frazu...

OPROSTITE, ZABORAVIO SAM NOVČANIK!

utorak, 04.03.2008.

MLADOŽENJA ZABORAVIO VJENČANI BUKET

Vjenčani buket!
Kako gdje, od kraja do kraja , zavisi od običaja i tradicije svakog mjesta,
ali kod nas u Slavoniji taj lijepo ukrašeni i dizajnirani šareni buket cvijeća
na sam dan vjenčanja ima svoju posebnu simboliku.

Na čelu dugačke kolone raspjevanih svatova mladoženja s buketom u
ruci dolazi po mladu koja ga nestrpljivo očekuje skrivena u jednoj sobici.

Mladoženja zatim ulazi u kuću i uz poljubac daruje joj ovaj metaforički i
umjetnički unikat, vjenčani buket kao simbol ljepote, i vjernosti
do groba a mlada ga toplo prima kao doživotni izraz ljubavi i tek onda zajedno sa mladoženjom i vjenčanim buketom, izlaze iz kuće pred okuplje-
no
mnoštvo razdraganih svata, i počinje radost, čuju se harmonike, tambure,
pjesma...

Tako je trebalo biti i u mojim svatovima.
I priča počinje...

Slavonac ženi Dalmatinku.
Što daje još neki poseban draž i čar cijeloj priči.
U ulici Augustina Jarića u Slavonskom Brodu skupilo se mnoštvo
Dalmatinaca i Slavonaca na jednom mjestu i svi nestrpljivo očekuju
taj svečani trenutak kada će mladoženja s vjenčanim buketom u ruci
ući u kuću i izvesti mladu van.

Priča se, mlada ima prekrasnu vjenčanicu i uz vjenčani buket šarenih
ruža izgledat će predivno.
Ali ne...nešto se dešava...
Nastaje odjednom među masom svijeta neki čudan žamor i komešanje.
Nervoza...Kum i kuma se rastrčali...otac ljut i bijesan ko ris, majka živča-
na, svi nešto napeti ko puška...

Nešto čudno se dešava ali nitko ne zna šta.
MLADOŽENJA ZABORAVIO VJENČANI BUKET!

A kad je to mlada čula pošizila skroz naskroz...
Misli da je to samo ružan san...Neće ni da čuje za tako nešto...
I ULTIMATIVNO POSTAVLJA SVOJE UVJETE...NEMA VJENČANOG
BUKETA-NEMA NI SVATOVA!

Jebote sumpor, šta ćemo sad-šapće kum a kuma koluta očima.
A JA SAM SEBE TJEŠIM RJEČIMA:
DARKO IDIOTE, OPET SI ZABRLJAO STVAR! PA KAKO SI MOGAO
ZABORAVITI VJENČANI BUKET?

Opet si napravio božansku zbrku...
"O gospe moja..."-čuje se histeričan glas mlade sakrivene u kućici.
"LUĐAK..BOLESNIK...ZABORAVIO VJENČANI BUKET!"...O GOSPE
SINJSKA POMOZI!"

Kuma nastoji malo smiriti napetu situaciju i nabrušenu atmosferu,
odlazi sa kumom do mlade..počinju razgovori...pregovori...ALI MLADA
JE NEPOPUSTLJIVA..Kategorična.
"NEMA VJENČANOG BUKETA-NEMA NI SVADBE"!

O Bože dragi, ne zna se više tko je luđi, mladoženja ili mlada....
A ocu mi od nervoze znoj curi niz leđa. A MASA SVIJETA UTIHNULA I
BLEJE U MENE KO TELAD U ŠARENA VRATA...

"Šta je..šta me gledate...ljepota nije prelazna...Svirajte tamburaši..
Gdje su harmonike?"-počeo sam nervozno i panično vikati.

Tati mome neugodno, zacrvenio se ko paprika u licu, gleda me i
unio mi se facu te procijedio kiselo kroz zube:

"SINE, JEBEM LI TI SUNCE DA TI JEBEM SUNCE, GDJE TI JE
VJENČANI BUKET?"

"Zaboravio ga tata, jebi ga...ostao mi u stanu na stolu!"

A otac u duši teški dobričina, zna kad sina treba izvući iz nevolje,
šta radi, sjeda u svoj auto, ubacuje u treću brzinu ko Niki Lauda,
i odjuri u stan po buket.

A masa svijeta i zbunjenih svata i dalje zuri u mene kao u osmo svjetsko
čudo. I ne znaš tko je zbunjeniji, il Slavonci il Dalmatinci..

"Šta je..šta me svi tako gledate...gdje su tambure...gdje su harmonike..
kog vraga svi buljite u mene..."-počeo sam vikati mahnito....
"SVIRAJTE MUZIKAŠI...TUŠ HOĆU...."!

AH, TE SUPRUGE!

Evo nakon više neprospavanih noći, tužan i neraspoložen, čak i ubijen
u pojam što nitko živ ne piše komentare na mom blogu, jutros sam se pro-
budio, upalio kompić...kad gle...nakon deset objavljenih tekstova konačno
i jedan komentar...

Tko je taj optimista, pomislim znatiželjno i počeh sa ushitom čitati...
Kad ono gle...moja supruga...Sažalila se
nad mojim glavobolnim pričama koje nitko živ ne čita niti posjećuje
te je odlučila da ona bude prva koja će mi napisati komentar.

I umjesto komentara od dvije tri riječi napisala mi žena roman.
AH, TE SUPRUGE!

I na kraju trijumfalno me posjetila da sada mogu slobodno napraviti
švedski stol i pozvati limenu glazbu budući da sam u jednoj od prošlih
priča pod naslovom PRVI KOMENTAR, ŠVEDSKI STOL I LIMENA GLAZBA, obećao da ću u čast prvog komentara napraviti zaista šve-
dski stol i pozvati limenu glazbu da uveliča cijeli ugođaj.

Istina je zapravo da neću pozvati limenu glazbu, ali ću zato najboljoj
ženici na svijetu napraviti švedski stol po uzoru na moje prijatelje
Bračane.

Okrenut ću stol naopako, na nožice ću mu postaviti mrvice od kruha i
svečano ću pozvati najbolju ženicu na svijetu da se slobodno počasti.

Zaslužila je.Umjesto običnog komentara žena napisala pravi roman..
S ljubavlju, znam...I sad se ja pitam....
Zašto žene u ljubavi žele doživjeti roman a muškarci su više za kratku
priču?
Na to bi pitanje možda bolje odgovorili neki psiholozi ili sociolozi koji bi
malo dublje zašli u prirodu bračnih odnosa između muškarca i žene.

Po jednoj definiciji, ljubav je predivna priča a brak je njezina ekranizacija.
Po drugoj međutim definiciji, brak je recimo.. nježni tiranin, tihi ubojica
romantike. Ili još gore, smrt nade u grobnici ljubavi.

Uobičajeno je životno iskustvo u svijetu da recimo poslije dvadeset go-
dina braka muž i žena obično shvate da nisu jedno za drugo, a onda na-
kon trideset godina provedenih zajedno u braku shvate da bi bilo bolje
da se rastanu. Pa se onda i rastanu.Bolje ikad nego nikad.

Jedini primjer istinske sreće u braku je kada supruga vidi podbradak
na bivšoj djevojci svoga muža. AH, TE SUPRUGE!

A NAJBOLJA ŽENICA NA SVIJETU POSLIJE KISHONOVE JOŠ BI JU TUKLA A NEBI JOJ DALA PLAKAT.

I još bi joj srce izvadila viljuškom.
I dobro zapamtite dvije stvari...Ma ..nisu one toliko ljubomorne koliko se
samo prave...Pored svoje zakonite žene možete slobodno imati još i milion ljubavnica i one će vam sve vaše izlete oprostiti. Samo vam nikad
u životu neće oprostiti ako zaboravite kad je vašoj ženi rođendan.

Gospode Bože jesu tada bijesne ko furija ili ris. Bolje da vas nema u nji-
hovoj okolini ako ste im kojim slučajem zaboravili čestitati rođendan.

Žene više drže do svoga rođendana nego do svoje frizure.
I svakako, s vremena na vrijeme svojoj supruzi operite posuđe.
A znate zašto?
Ni jedna žena nikad nije upucala svoga muža dok joj je prao
posuđe.

I još jedno iskustvo za kraj...
Želite li privući pažnju svoje žene -samo izgledajte opušteno.
AH,TE SUPRUGE!

NEVINA ŽENA, PEKAR,SLASTIČAR I POLITIČAR

Ima neka tajna veza...
What do you think, postoji li neka tajna veza između nevine žene, pekara,
slastičara i političara?
Vjerojatno postoji ali samo u vicevima.
No, tu su i neki aforizmi umiješali svoje prste....prvi aforizam se okomio na
nedužnog pekara..

Pa kaže..

PEKAR

Danju ili noću
bez imalo srama
na kilogram kruha
krade 300 grama...

A NEKI I VIŠE...

A jedan je slastičar na svoju slastičarnicu napisao parolu...
AKO NEMATE KRUHA, JEDITE KOLAČE!
A ja obožavam najviše njegove krempite,baklave i micine oči.
Vic ide ovako nekako:

Na Zavodu za zapošljavanje slastičar gazda Frane traži radnika koji će
mu raditi u slastičarnici.
"Hoćete li muško ili žensko, starijeg ili mlađeg?"-pita službenica Zavoda
"NIJE VAŽNO,GLAVNO SAMO DA JE ŠEĆERAŠ."

A političari...još malo pa da zaboravim naše omiljene političare...

JA NISAM IDIOT
TI NISI IDIOT
ON JE IDIOT

ONA JE IZABRALA NJEGA
A ON JE POLITIČAR
IMA DOBRU PLAĆU
I VOZI MERCEDES

A IDIOT
AL NEMA VEZE
ONA JE SVEJEDNO IZABRALA NJEGA...

Jebi ga! Tako je to u životu. I sad za kraj pitanje za milion kuna....
Koja je tajna veza između nevine žene, pekara, slastičara i političara?

Tu tajnu prirode nam otkriva slijedeći vic...

Došla nevina žena kod doktora i tihim glasom mu se požali:

"Nećete vjerovati doktore, ali ja sam još uvijek nevina."
A DOKTOR ZBUNJENO UPITA:
"Kako je to moguće gospođo, pa rekli ste mi da ste se tri puta udavali..."

"Je, istina je to. Ali pogledajte moj doktore...prvi mi je muž bio pekar i
on je samo mjesio. Drugi je bio slastičar ion se samo naslađivao.
A treći je bio političar...ON JE SAMO OBEĆAVAO"

ponedjeljak, 03.03.2008.

MOJA ŽENA I GADURA DIZAJN

U današnje vrijeme pismen je samo onaj čovjek koji je informatički educiran
i koji govori jedan strani jezik.
Po toj definiciji ja bih se osobno mogao svrstati, recimo u polupismene a
malo pismenija je od mene najbolja ženica na svijetu koja se svaki dan sa
laganim smješkom osvrće na moje gubitničko pisanje na blogu budući da
još uvijek nitko živ ne komentira moje urnebesno duhovite priče.

I konačno shvatih da moram nešto preduzeti...Da...dizajn..vjerojatno je u
pitanju loš vizualni identitet i dizajn moga bloga koji odbija potencijalne po-
sjetitelje.

I OŠTROUMNO ZAKLJUČUJEM DA MORAM PROMIJENITI POSTOJEĆI
PREDLOŽAK I STAVITI NOVI.

I krećem u potragu
za nekom firmom koja izrađuje web stranice i predlo-
ške za blogove.Surfam ko lud...i gle...nailazim na prve informacije...i poda-
tke...
GADURA DIZAJN IZRAĐUJE NAJBOLJE I NAJKVALITETNIJE BESPLAT-
NE PREDLOŠKE ZA BLOGERE
Super. A tko još danas daje nešto besplatno?
I najbolja ženica na svijetu šalje joj e-mail u kojoj joj pokušava objasniti u
čemu je moj problem pa joj piše ovako...

POŠTOVANA GADURO!
Moj muž je frustriran jer njegov blog nitko ne posjećuje i smatra da je za
to glavni krivac njegov postojeći predložak na blogu sa leptirićem a njemu
se jako sviđa vaše likovno rješenje jednog predloška sa Simpsonima pa
bih vam bila jako zahvalna kad bi mome mužu mogli pomoći da promjeni
svoj postojeći predložak i stavi vaše Simpsone.
Nemate pojma koliko bi to njemu puno značilo jer toliko je već očajan što
nitko ne komentira njegov blog da je od muke počeo na svom blogu pisati
svakakve gluposti a počeo je i lošije da jede.
POŠTOVANA GADURO!
Možete li nam nekako pomoći. Naš blog se zove NAŠA MALA UMOBO-
LNICA.
S poštovanjem i velika hvala!
NAŠA MALA UMOBOLNICA

I JA SAM BRAČANIN

Zašto volim Bračane?

Zato što se vole šaliti na svoj vlastiti račun. I to do boli. I to me kod njih najvi-
še obara s nogu. Kažu da je humor sveta vodica s onog svijeta pomiješana
s crnim vinom sa ovoga svijeta.

Neobičan koktel ali llijepo godi i prija, pravi melem za dušu naročito ako ga
prave Bračani. Prljavci se pitaju, što je to u ljudskom biću što ga vodi prema
piću a ja se pitam što je to u prirodi bračkog čovjeka da sa toliko žara voli
zbijati šale i viceve na svoj vlastiti račun.

Na polici svoga regala ljubomorno čuvam dvije simpatične i srcu mi drage
knjige, koje sam dobio na dar i uspomenu dok sam sa svojim kazalištem
gostovao na Braču. MALA ANTOLOGIJA BRAČKOG HUMORA I i II.
U njima Bračani s puno gušta pripovjedaju o svojim vlastitim glupostima,
svojoj škrtosti, svojim manama i slabostima a sve sa željom da bi drugima
podarili osmjeh.

A IMALI ŠTO PLEMENITIJE NA SVIJETU OD DAROVANOG OSMJEHA?

I zato s ponosom kažem:
I JA SAM BRAČANIN! A SLAVONAC!

A sad malo zaplovimo između korica ovih knjiga....

Zašto Bračanin ima dvije špijunke na vratima?
KROZ GORNJU GLEDA TKO DOLAZI A KROZ DONJU ŠTO DONOSI

Kako Bračanka moli Boga?
DRAGI BOŽE, DAJ MENI ZDRAVLJA A MOME MUŽU POSLA!

Kako Bračani zimi griju kuću?
ČEKAJU DA SE JEDAN OD NJIH RAZBOLI PA KAD DOBIJE TEMPERA-
TURU, NOSE GA PO KUĆI IZ SOBE U SOBU DOK SE NE ZAGRIJE
CIJELA KUĆA

Kako je nastao BRAČKI KANAL?
BRAČANINU PALA KUNA U MORE PA JE POČEO KOPAT DA JE NAĐE
I TAKO SVE DO OMIŠA.

Kako Bračani prave pršut?
NE DAJU PRASCU JEST PA SE OSUŠI NA NJEMU!

Kako Bračani prave švedski stol?
IZVRNU STOL NAOPAKO I NA NOŽICE STAVE HRANU

Zašto na Braču nema ptica?
NEMA MRVICA

Zašto galeb kad leti prema Braču drži jedno krilo spušteno a kad se vraća
leti raširenih krila?
KAD LETI PREMA BRAČU ISPOD SPUŠTENOG KRILA NOSI SENDVIČ
JER TKO ZNA HOĆE LI TAMO ŠTO NAĆI ZA JESTI

Koja je razlika između klokana i Bračanina?
KLOKAN SVOJ NOVČANIK UVIJEK NOSI SA SOBOM

I što reći za kraj...Volim KISHONA a još više volim Bračane...Jači su.
I zato s ponosom kličem: POZDRAV BRAČANIMA MA GDJE BILI!
I JA SAM BRAČANIN!

DEMOKRACIJA, LJUBAV I DIKTATURA

Kažu, kad se ljubav rodi-to je demokracija.
S vremenom se pokvari i preraste u diktaturu.

Ovu misao sam ukrao iz jednog filma. Imam jedan mali hobi, skupljam izre-ke, poslovice i životne mudrosti i sve ih upisujem u jednu svoju debelu bilje-
žnicu koju sam nazvao MUDROLIJA.

Nije skup hobi. Ništa ne košta, navodi na promišljanje a ako se čovjek pridr-
žava nekih životnih mudrosti mogu i ponekad pomoći u pojedinim životnim
situacijama.

Jedan pisac je rekao...kad pronađemo neku lijepu misao trebamo je spremi-ti ispod stakla da se ne uprlja. A onda s vremena na vrijeme i sam promišlja-
jući izmišljam neke misli i izreke...pa tako jedna kaže ovako..ovo je moja ori-
ganalna stvar ....nisam ju nigdje ukrao...časna pionirska...pa kaže.....

DEMOKRACIJA
Prijateljica pametnih koji od nje grabe svoje fotelje
Ljubavnica mudrih koji u ime njenog veličanstva grade svoju karijeru
Kurva naivnih pohotnika kojim u nju vjeruju, kucaju nanjena vrata, a ona
im poput stare kurve masno naplaćuje svoje usluge.

WHAT DO YOU THINK?

A pazite sad ovo...
LJUBAV JE VELIČANSTVENA KATASTROFA-ZNATI DA SE ZALIJEČEŠ
U ZID I SVEJEDNO UBRZAVATI, SRLJATI U PROPAST S OSMJEHOM.

Zanimljivo. Nemam pojma gdje sam ovo pokupio. Učinila mi se stvar za-
nimljivom pa sam ju upisao pod rednim brojem 1378.

Dešavaju se takve stvari u životu i to vrlo često. Ali ipak preferiram Oscara
Wilda koji kaže:

ČUVAJTE LJUBAV U SRCU. ŽIVOT BEZ NJE MRAČNI JE VRT S UVENU-
LIM I OSUŠENIM CVIJEĆEM. SVIJEST DA VOLIMO I DA SMO VOLJENI
UNOSI TOPLINU I BOGATSTVO U NAŠ ŽIVOT KAO NIŠTA DRUGO NA
SVIJETU.

Stara stvar, ali vraški dobra stvar. Ne sjećam se da je itko izrekao nešto
ljepše o ljubavi. Normalno...osim mene a ja kažem ovako...

ČAR LJUBAVI

Krije se u čežnji i iščekivanju jednog dragog pogleda s malo osmjeha,
molim.

What do you think ljudovi?

nedjelja, 02.03.2008.

PRVI KOMENTAR, ŠVEDSKI STOL I LIMENA GLAZBA

Svi mi se već rugaju. Objavio sam već tri priče na svom blogu a nisam još
dobio ni jedan komentar. To je nepravda! Daky luzeru, moraš nešto pod
hitno preduzeti...šapnem samsebi u bradu...
Najbolja ženica na svijetu mi se otvoreno smije u facu...
Lana se samo smješka...
I komarci na zidu kao da trijumfalno slave...
I SVEČANO SAM SEBI OBEĆAH, ČIM MI NETKO UPIŠE PRVI KOMENTAR
DA ĆU ORGANIZIRATI PARTY ILI TULUM U KUĆI.
Napravit ću švedski stol i pozvati limenu glazbu.
Neka se oni samo smiju...i vrijeđaju moje književno stvaralaštvo...
Daky luzeru, ne daj se zbuniti! -tješim samoga sebe...
Shvaćam da moram nešto preduzeti.ONE NULE ME PSIHIČKI UBIJAJU...
Nula komentara na moj prvi tekst u blogu...Nula komentara na drugi....
nula komentara na treći....Stvarno moram nešto pod hitno preduzeti...
I šta radim, zovem svoju kćer u Brod...
"Senka slušaj me dobro, stvar je ozbiljna"!
"Šta se desilo?"
"Nije se ništa desilo...zapravo imam jedan problem.."
"Kakav problem?"
"Otvorio sam svoj blog na kompiću al nitko živ mi ne piše komentare. Imam
nula komentara na svom blogu."

Senka se počinje cerekat ko luda
"Šta je smiješno bando lopovska?"-upitah uvrijeđeno tihim glasom.
"Ništa...ništa...i šta se sad od mene očekuje?"
"Od tebe se očekuje da mi napišeš koji komentar pod nekim lažnim
pseudonimom. Više komentara. Deset komentara...Sto komentara..
Jel jasno bando lopovska...I ne smiješ slučajno nikome govoriti. Naro-
čito ne tvojoj mami. Jel jasno bando lopovska. Kupit ću ti čokoladu!"

Senka se opet počinje cerekat ko luda.
Toj maloj je sve smiješno.
Nije mi uopće jasno kako ju je Big Brother uspio trpiti puna dva mjeseca u
Big Brother kući. I tamo se samo smijala.

Toj maloj je stvarno sve smiješno.

POHVALNICA

Bliži se 16.mart, dan kada sam svečano prije 43 godine ugledao svjetlost
dana i pogled bacam na zid u kuhinji, na kojem je ponosno izvješena jedna
POHVALNICA.
Dar moje mlađe kćeri LANE za moj prošli rođendan. Ona bar nikad ne zabo-
ravlja kad je ćaći rođendan. Čitam tekst pohvalnice...

Dodjeljuje se POHVALNICA kojom se pohvaljuje Darko Lončar Daky za na-
jboljeg TATU....

E sad...ovo je jako zanimljivo...pa kaže...

POSTOJAN SI KAO STIJENA I UPORAN KAO SJENA
POUZDAN SI DO SRŽI I ODGOVORAN DA SVE SE PRŽI
ALI KAD TE DOBRO JA POGLEDAM
ZNAM DA TE VOLIM
JER SI TOGA VRIJEDAN!

Tvoje dijete TVOJA LANČICA

A ispod pohvalnice malecka knjižica na dar pod nazivom NAJBOLJI TATA
Listam stranice i pomalo čituckam...
ŽIVČANI JE SLOM NASLJEDAN, DOBIJEMO GA OD SVOJE DJECE...
E sad...jel ovo kritički bilo upućeno na moj račun ili samokritički na svoj?
Ili i jedno i drugo....
Nastavljam čitati dalje...
RODITELJI SU KOSTI NA KOJIMA SE DJECA UČE OŠTRITI ZUBE...
brrrrr...jezivo...ali do boli istinito....idemo dalje....
Zanimljive misli...a ja ih uopće nisam pročitao...
OVAJ BI SVIJET BIO BOLJI ZA DJECU KAD BI RODITELJI MORALI JESTI
ŠPINAT...
Čekaj...ova me mala sad već počinje zafrkavati...Čituckam dalje...
OTAC OBIČNO VIŠE VOLI DA MU DIJETE SLIČI FIZIČKI NEGO PSIHIČKI
Mala me sad stvarno počinje zafrkavati...Listam dalje....ma pazi ovo...
OČEVI GRADE MOSTOVE I PROVLAČE CESTE PO PUSTINJI,ALI
USPJEŠNO TVRDE DA JE ŠIVANJE GUMBA NEŠTO ZA ŠTO NISU-
SPOSOBNI. U SKLADU S TIM , NE MORAJU ŠIVATI GUMBE.

Baš ti hvala...a pazite sad ovo...
ONO ŠTO ME U AMERICI NAJVIŠE ZADIVLJUJE JEST KAKO OČEVI
SLUŠAJU SVOJU DJECU...
Komentar...GOOD BLESS AMERICA!
I Laninog ćaću...
VOT DU JU TINK EBAUT DIS PROBLEMATIKA?

TKO TO BLATI NAŠE GLUPANE, ŽUPANE, GROBARE I POLITIČARE

Jedan od njih je i moj zemljak Josip Kozarac. Naslov njegova pristava mo-
gao bi glasiti recimo...ZLATNA POVELJA ZA ŽUPANA....Stvar ide ovako ...

Što god radiš-ŠPEKULIRAJ!
Što je pošteno -DENUNCIRAJ!
Što je dobro -FALSIFICIRAJ!
Što je lopovski-PROTEŽIRAJ!
Gdje se pleše-TAMO SVIRAJ!
Gdje te neće-TU SE BIRAJ!

Pa jednog lijepog dana....
ETO TEBE-VELIKOG ŽUPANA!

A neki tip na groblju napisao grafit-GROBAR FUKA GOGU!
Pa kud baš na groblju? I tko je grobar? A tko Goga?
A političari...jesmo njih zaboravili? Danas sam nešto ustao na lijevu nogu...Uhvatio se naših nedužnih političara i župana kao pijan plota.
Kao da su mi oni iz usta kruh odnijeli....Kao da su oni jadni krivi što sam
ja danas ustao na lijevu nogu i nervozno pola sata po kući tražio svoju
desnu čarapu. I sad svoj bijes, ljutnju i nervozu iskaljujem na našim jadnim
i nedužnim političarima i županima, tim divnim stvorenjima....A kad mi tre-
baju onda odem kod njih u općinu i uvučem im se u stražnjicu da bih od
njih izvukao neku donaciju za neku svoju najnoviju bestseller knjigu koju će
pročitati samo moja mama, moj tata, Senka, Lana, najbolja ženica na svijetu i još nekoliko članova moje uže i šire rodbine.
Tolko im se uvučem u stražnjicu da mi samo noge vire!
To se zove uzajamna simbioza nas kulturnjaka i političara jer se mi inače
jako...jako...jako volimo. Ne možemo jedni bez drugih!
Evo, obećali su da će mi pomoći financirati moju najnoviju knjigu....
Pa im u tu čast posvećujem jednu pjesmu koja se zove BALADA ZA
POLITIČARE...Stvar ide ovako nekako...

VEĆIH LAŽOVA
OD NJIH NEMA
TO ŠTO SU NA VLASTI
DRUGA JE TEMA.

Slatka mala haiku pjesmica. Zbog koje bi mogao ostati bez moje omiljene
knjige. Al jebi ga, takav je život nas umjetnika....

subota, 01.03.2008.

SREĆA, PIJANSTVO, ŽENIDBA I CVIJEĆE

Iza mene totalni haos na stolu. NUSSO kremica koju Lana tamani sa kolači-ma, a i ja malo omrsim brkove.
A ispred mene malecka džepna knjižica pod nazivom 100 najljepših izreka
o sreći. Čituckam. I mozgam...Prva misao mi je nekako najljepša. Kaže....

Ako hoćeš biti sretan jedan dan-NAPIJ SE!
Ako hoćeš biti sretan tjedan dana-OŽENI SE!
Ako hoćeš biti sretan cijeli život-UZGAJAJ CVIJEĆE!

E sad...stanem pa sve nešto razmišljam...uzgajaj cvijeće...uzgajaj cvijeće...
Što je pjesnik htio reći?
INDIJSKA NARODNA POSLOVICA.
I zašto su tako skeptični prema bračnoj sreći...Ako se oženiš i uploviš u
bračnu luku bit ćeš sretan samo sedam dana. Jebi ga. I to nekad može biti
puno.
Francuzi kažu...brak je nježni tiranin, tihi ubojica romantike.
Što vi mislite?
Ali ovo zadnje me oborilo s nogu...ako hoćeš biti sretan cijeli život uzgajaj
cvijeće...Čekaj...Jel to po vašem mišljenju simbolika, metafora ili oni stva-
rno tako misle...
Uzgajaj cvijeće...uzgajaj cvijeće...tišina...kontemplacija...bijeg od ovog stva-
rnog i okrutnog svijeta u kojem je čovjek čovjeku vuk...
GDJE SU NESTALA DJECA CVIJEĆA?

Listam dalje stranice ove simpa knjižice...
Pa kaže...
AKO KONJ SREĆE STOJI PRED TVOJOM ŠTALOM, ODVEDI GA NA
JASLICE.
Zanimljivo. E..ova mi je jaka....
AKO SE SREĆA NE NALAZI KOD DJECE, ONDA JE KOD BUDALA.
Osjećam se prozvanim!
I ova mi zvuči zanimljivo...
AKO TI SREĆA DOĐE GOLA, OGRNI JE SVOJIM NAJBOLJIM OGRTA-
ČEM.
Ovdje bih vas posebno zamolio za komentar i vaše tumačenje i objašnje-
nje ove definicije sreće jer ako bih ja pokušao ovo protumačiti bojim se da
bih izgubio sve svoje tajne obožavateljice na ovome blogu. HVALA NA RA-
ZUMIJEVANJU.

SJEĆAŠ LI SE SENKICE IZ BIG BROTHER KUĆICE

Mala je zalutala. Javlja mi se mobićem iz Slavonskog Broda. ...
Malo je nervozna:
"Daky, ja sam zalutala...nalazim se negdje u gradu a nemam pojma gdje.."
"Nema veze odgovaram joj...Ja lutam cijeli svoj život i nikako da nađem
svoj cilj. Možda ga nađem na ovom blogu."
"Daky al ja sam stvarno zalutala..."
"Drži se rijeke Save i nećeš falit...samo ravno..dođeš do mosta, vidiš jednu
bijelu trafostanicu , skreneš desno, pa onda sto metara naprijed i tu si....
Jesi shvatila?"
"JEL MOŠ JOŠ JEDNOM PONOVIT?"
Dobro, vidim..ima malo problema sa orijentacijom, ali kaže da je oduševljena
mojim Brođanima i Slavonijom, njihovom toplinom i gostoprimstvom. Kaže
da su je prihvatili ko da je njihova.Kolko je mala luda još se više nikad i neće
vratiti kući. Sigurno sad opet negdje tulumari u nekom kafiću. PRAVA SLA-
VONSKA LOLA.
A na zapadu ništa novo. U Dalmaciji sve po starom. Malo, kišno i sumorno,
Plus vjetrovito.
Lana leži u dvosjedu i uči, i češka po glavi svog kućnog ljubimca, malog
patuljastog kunića zvanog Cukarinko.Sjećate se scene iz Big Brother kuće
kad je Goran morao zapamtiti i nabrojati sve Senkine kućne ljubimce....
Psić DAKI, psić MEDO, PATULJASTI KUNIĆ MAZICA, pa onda CUKARI-
NKO, pa onda dvije zlatne ribice IKICA I MIKICA....
Jadni Goran, nije mu bilo lako...
Nakon pola sata zovem Senku telefonom:
"Jesi našla put do kuće?"
"Evo me kod mosta, puše jaka bura..."
"Pazi da te ne odnese!"
Tko se još sjeća Senkice iz Big Brother kućice?
,

JEDAN DAN U OBITELJI LONČAR

Kažu, nema gore stvari nego kad čovjek ostari pa onda počme zabadati nos
u svoju vlastitu mladost.
Čovjek sa četrdeset godina...ružno doba; još si mlad da bi imao snove a već
star da bi ih ostvarivao. A meni će još malo pa 43 godine. Točno. 16.marta.
Katastrofa.
Odlazim u kupatilo i bacam pogled u ogledalo...gle...još jedna sijeda niknula
je u mojoj kosi...još jedna bora rodila se ispod moga oka...Katastrofa.OPĆA
OPSANOST-KRIZA SREDNJIH GODINA.
Ostaje ti jedino da se tužiš upravi vodovoda ili da otvoriš svoj blog na kompiću. Možda će netko i čitati moje glavobolne kratke priče. Vjerojatno
ću imati jedan komentar. A i to će biti neki možda cuger koji je popio tri boce
pive i sve vidi duplo pa je onda greškom kliknuo na moj blog. Težak je život
nas umjetnika!
Danas je počeo mjesec mart moj najljepši mjesec u godini. Osjećam miris
proljeća u zraku.
Kad sam bio klinac učiteljica nam je uvijek govorila: ljubičica, visibaba i ja-
glac to su prvi vjesnici proljeća. E...sad sam već počeo lupati gluposti.
Ajnštajn je rekao: SVEMIR I LJUDSKA GLUPOST SU BESKRAJNI!
Moja supruga pravi pitu od jabuka. I pjevuši...
BIG BROTHER DJEVOJKA je digla sidro i usidrila se sretno u SLAVONIJI.
Jel netko čuo za SENKU...ta nevolja je moja kćer. Prije par dana je proslavila
svoj 19. ROĐENDAN. Došao joj je i Veki pa je bila sva heppy. Izgleda da će neka prijateljstva stvorena u BB kući vječno trajati. TAKO I TREBA. Zaboravila je ponijeti sa sobom rukopise za svoju knjigu. Dugo se mučila oko naslova da bi se na kraju tri iskristalizirala...BOŽE, KOJA BLAMAŽA.....
SVIJET NE VOLI SUPERCURE NEGO CURE OD FORMATA....i treći....
MONA LISA PUŠI JOINT...
E..sad ...pitanje za milion kuna...da vidimo koliko ste dobro upoznali Senkicu..nesrećicu...
Koji naslov je pravi...? Molim vaš komentar...
Još joj dosta fali da završi knjigu ali je zato njena mlađa sestra već odavno
završila i kompletirala rukopise za svoju knjigu pod naslovom LUNA I DJE-
CA U POTRAZI ZA SREĆOM.
Lana piše o životu jednog odbačenog i napuštenog psa lutalice.
Blago nama koliko smo svi literarno nadareni. A i ja nisam već odavno
objavio neku svoju knjigu. Možda se počinje rađati zajedno sa proljećem
na ovome blogu.
Supruga nam pravi pitu od jabuka i postavlja mi jedno provokativno
pitanje:
"Dragi jel znaš kada je muškarac najpametniji?"
"Kad?"
"Za vrijeme seksa."
"Zašto baš tad"?-upitam zbunjeno.
"Zato jer je tada direktno spojen na izvor inteligencije."
Šutim. Ništa ne komentiram. I jedem pitu od jabuka. I razmišljam....
A ŠTO AKO SE JA NOĆAS SPOJIM NA NEKI DRUGI IZVOR INTELIGENCIJE....
Molim vaš komentar....