Vjenčani buket!
Kako gdje, od kraja do kraja , zavisi od običaja i tradicije svakog mjesta,
ali kod nas u Slavoniji taj lijepo ukrašeni i dizajnirani šareni buket cvijeća
na sam dan vjenčanja ima svoju posebnu simboliku.
Na čelu dugačke kolone raspjevanih svatova mladoženja s buketom u
ruci dolazi po mladu koja ga nestrpljivo očekuje skrivena u jednoj sobici.
Mladoženja zatim ulazi u kuću i uz poljubac daruje joj ovaj metaforički i
umjetnički unikat, vjenčani buket kao simbol ljepote, i vjernosti
do groba a mlada ga toplo prima kao doživotni izraz ljubavi i tek onda zajedno sa mladoženjom i vjenčanim buketom, izlaze iz kuće pred okuplje-
no
mnoštvo razdraganih svata, i počinje radost, čuju se harmonike, tambure,
pjesma...
Tako je trebalo biti i u mojim svatovima.
I priča počinje...
Slavonac ženi Dalmatinku.
Što daje još neki poseban draž i čar cijeloj priči.
U ulici Augustina Jarića u Slavonskom Brodu skupilo se mnoštvo
Dalmatinaca i Slavonaca na jednom mjestu i svi nestrpljivo očekuju
taj svečani trenutak kada će mladoženja s vjenčanim buketom u ruci
ući u kuću i izvesti mladu van.
Priča se, mlada ima prekrasnu vjenčanicu i uz vjenčani buket šarenih
ruža izgledat će predivno.
Ali ne...nešto se dešava...
Nastaje odjednom među masom svijeta neki čudan žamor i komešanje.
Nervoza...Kum i kuma se rastrčali...otac ljut i bijesan ko ris, majka živča-
na, svi nešto napeti ko puška...
Nešto čudno se dešava ali nitko ne zna šta.
MLADOŽENJA ZABORAVIO VJENČANI BUKET!
A kad je to mlada čula pošizila skroz naskroz...
Misli da je to samo ružan san...Neće ni da čuje za tako nešto...
I ULTIMATIVNO POSTAVLJA SVOJE UVJETE...NEMA VJENČANOG
BUKETA-NEMA NI SVATOVA!
Jebote sumpor, šta ćemo sad-šapće kum a kuma koluta očima.
A JA SAM SEBE TJEŠIM RJEČIMA:
DARKO IDIOTE, OPET SI ZABRLJAO STVAR! PA KAKO SI MOGAO
ZABORAVITI VJENČANI BUKET?
Opet si napravio božansku zbrku...
"O gospe moja..."-čuje se histeričan glas mlade sakrivene u kućici.
"LUĐAK..BOLESNIK...ZABORAVIO VJENČANI BUKET!"...O GOSPE
SINJSKA POMOZI!"
Kuma nastoji malo smiriti napetu situaciju i nabrušenu atmosferu,
odlazi sa kumom do mlade..počinju razgovori...pregovori...ALI MLADA
JE NEPOPUSTLJIVA..Kategorična.
"NEMA VJENČANOG BUKETA-NEMA NI SVADBE"!
O Bože dragi, ne zna se više tko je luđi, mladoženja ili mlada....
A ocu mi od nervoze znoj curi niz leđa. A MASA SVIJETA UTIHNULA I
BLEJE U MENE KO TELAD U ŠARENA VRATA...
"Šta je..šta me gledate...ljepota nije prelazna...Svirajte tamburaši..
Gdje su harmonike?"-počeo sam nervozno i panično vikati.
Tati mome neugodno, zacrvenio se ko paprika u licu, gleda me i
unio mi se facu te procijedio kiselo kroz zube:
"SINE, JEBEM LI TI SUNCE DA TI JEBEM SUNCE, GDJE TI JE
VJENČANI BUKET?"
"Zaboravio ga tata, jebi ga...ostao mi u stanu na stolu!"
A otac u duši teški dobričina, zna kad sina treba izvući iz nevolje,
šta radi, sjeda u svoj auto, ubacuje u treću brzinu ko Niki Lauda,
i odjuri u stan po buket.
A masa svijeta i zbunjenih svata i dalje zuri u mene kao u osmo svjetsko
čudo. I ne znaš tko je zbunjeniji, il Slavonci il Dalmatinci..
"Šta je..šta me svi tako gledate...gdje su tambure...gdje su harmonike..
kog vraga svi buljite u mene..."-počeo sam vikati mahnito....
"SVIRAJTE MUZIKAŠI...TUŠ HOĆU...."!
Post je objavljen 04.03.2008. u 19:57 sati.