Kud baš danas za 8.mart sam sebi namećem ovako teške i iscrpljujuće
filozofske teme.
Svaka žena vam dozvoljava malu mogućnost da joj zaboravite čestitati
Dan žena,ali ako želite ostati normalni, nikad..baš nikad ne smijete ženi
zaboraviti čestitati rođendan ili godišnjicu braka.
Još kao klinci, sjećam se, uvijek smo našim učiteljicama i mamama u školi čestitali 8. mart, pravili na satu likovnog čestitke i razne darovne ukrasne poklončiće i sve nas je to nekako ispunjavalo i prožimalo komadićima sreće i zadovoljstva.
A onda su došla neka čudna vremena kada su se pojavili neki opaki tipovi
koji ti zabranjaju pravo na sjećanje, na djetinjstvo, ako slučajno umjesto
8. ožujka kažeš 8. mart...mogao bih dobiti etiketu koja ćete dugo pratiti...
a meni je baš nekako drag 8. mart..Jer tako smo ga uvijek izgovarali....
Samoproglašeni čuvari državnog ćudoređa u nas Hrvata čak su i u 8.martu pronašli elemente đavolje zavjere protiv Hrvata pa čak i jadnu
Claru Zetkin prikovali na stup srama. Zanimljivo što oni misle o 8. martu
i Clari...pa kažu...citiram...
"Evo što je napravila Clara...Osmog ožujka je ustala i nije imala volje mužu kuhati ručak. Onda je alarmirala Rosu Luxemburg i druge žene
koje jednako tako nisu htjele svojim muževima kuhati ručak, i tako je
nastao Dan žena."
A jedan naš uvaženi intelektualac i novinar kaže slijedeće:
"Televizor razbiti i ženu pretući trebalo bi bar jednom na dan. Ali i jedno
i drugo bilo bi jako skupo, pa ih je bolje gasiti ili izbjegavati."
Vrlo slikovita, indikativna i realna slika mjesta i uloge žene u našem patri-
jarhalnom hrvatskom društvu.U kojem žena još uvijek treba vesti goblene,
čistiti kuću, prati posuđe i uredno popisivati sve muževe ljubavnice.
Zanimljivo...u šest gradova koji gravitiraju oko mene ravnatelji dječjih vrtića su muškarci. Baš me zanima kako su se oni to izborili za mjesto ravnatelja u dječjim vrtićima...?
Vjerojatno su savjesno i odgovorno mijenjali djeci pelene i kakice...
Pa su se dokazali i postali ravnatelji...Smiješno...dječje smiješno...
Jadno žensko u našem društvu ne može se izboriti čak ni za mjesto
ravnateljice u dječjem vrtiću koje je joj po nekaom prirodnom nepisanom
pravilu zasluženo pripada.
Čak se i na tim radnim mjestima moraju ponašati skrušeno i ponizno
prije nego što ih proguta mrak našeg muškog šovinizma...
Možda sam malo previše isfeminiziram jer imam dvije kćeri.....
I baš me zanima kakva ih budućnost čeka u našem tradicionalnom,
patrijarhalnom društvu?
A ja htio danas pisati o ljubavi...
Post je objavljen 08.03.2008. u 17:41 sati.