U svježini sitnica srce prepoznaje svoje jutro i okrepljuje se.Osobno sebe
prepoznajem u ovoj poslovici. I meni je također jutro najljepši dio dana po-
gotovo kada moram pola sata tražiti svoje čarape.
Nikad ne mogu pronaći svoje proklete čarape kada se ujutro probudim.
To je inače jedan od mojih najvećih životnih problema.
Dakle, to su te sitnice koje me svako jutro okrepljuju i koje dan veću samom
startu
čine tako svježim i inspirativnim.
Probudim se dakle, otvaram oči, malo se rastegnem, protegnem...raširim
ruke, zjevnem pokoji put, rukama protljam oči, pa onda sjednem malo na
krevet da se odmorim..
I razmišljam...
Gdje bi mogle biti moje čarape?
I bacim se u grozničavu potragu kao da tražim škrinju sa blagom.
Moji kućni ljubimci, patuljasti kunići zbunjeno me gledaju kao da se i oni
pitaju:
"Kog vraga ovaj tip radi? Tip je malo mako."
Bole me leđa a ja se saginjem i prvo gledam ispod kreveta...iznad kreveta..
Iza stola...ispod stola...iza regala...na regalu...u regalu..ali ništa...nema ih
nigdje ko da su u zemlju propale.
Onda dreknem iz sveg glasa:
"Jel netko vidio moje proklete čarape?"
Senka viče iz susjedne sobice...
"Idiote, šta se dereš, probudio si me.."
Lana protestno nešto sebi mrmlja u bradu...A najbolja supruga na svijetu
poslije Kishonove po običaju uvijek pametari...
"Vodi računa gdje ih navečer ostavljaš i tu ćeš ih ujutro i naći!"
Ona je inače savršena u svemu. Vjerojatno ko i sve ostale supruge ovoga
svijeta.
I onda nakon bjesomučne potrage u tenisicama pronalazim jednu bijelu čarapu sa žutim porubom.
U drugoj tenisici...krušna mrvo..pronalazim plavu čarapu sa crvenim po-
rubom...NESPARENE ČARAPE...jedan od mojih većih životnih problema.
Nikako da pronađem dvije iste čarape...I OBLAČIM NA KRAJU TU JEDNU
BIJELU ČARAPU SA ŽUTIM PORUBOM I JEDNU PLAVU SA CRVENIM
PORUBOM.
I za doručkom, okupljeni svi oko stola Senka i Lana me zafrkavaju...
PSIHIJATRIJA...PSIHIJATRIJA...
Post je objavljen 05.03.2008. u 20:21 sati.