Na rubu ...
30.12.2005., petak
O djeci - "Prorok" Halil Džubran
|
A žena, koja stajaše s čedom na prsima reče: Govori nam o Djeci. I on reče: Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas, I premda su s vama, ne pripadaju vama. Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, Jer, ona imaju vlastite misli. Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše, Jer njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima. Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas. Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer. Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele. Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko. Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću; Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje. |
25.12.2005., nedjelja
božićni poklon
|
Ove sam godine, za promjenu, kupila sebi poklon za Božić. Digitalni foto aparat što se vidi iz priloženog. Ovo je moja božićna pšenica. Privremeno sam morala ukloniti sliku. |
24.12.2005., subota
 suosjećam s njim jer imam problema sa kompićem. na sreću kupila sam poklone na vrijeme pa se danas nadam jednom stvarno mirnom i idiličnom danu. idem sada prošetati s djecom do grada. |
23.12.2005., petak
predblagdanski
 u ovo predblagdansko vrijeme ja bih možda rekla: Treba se sjetiti... |
21.12.2005., srijeda
pazite i sa novogodišnjim željama
 |
20.12.2005., utorak
ima li kakav astrolog bloger?
|
Molim nekoga da mi objasni što se to dešava zadnjih dva-tri mjeseca. Da li je u pitanju nekakva nepovoljna konstelacija ili je samo moj šef pobudalio? Danas je bio na putu i super sam se osjećala. Dan je bio predivan dok ON nije počeo zvati. Dakle, prvi put u dvije godine uspio me dovesti do ludila i to mobitelom. Znao je on mene i prije iznervirati, ali sada je stvarno prevršio svaku mjeru. Nadam se da ću uskoro naći drugi posao i to nadam se u nekoj većoj tvrtki. Dosta mi je tih malih poduzeća u kojima jedan čovjek radi posao za bar još tri. Odustala sam od ideje da Vam nabrajam što sve radim. To što u našoj firmi malo tko izdrži duže od dvije godine govori Vam kakva je divna osoba moj šef.  Što bi rekao Urban: Sad je dobro, mala truba svira dalje... , a njega ko j..., neće mi pokvariti ovu večer. Sama sam doma. Idem spremiti klince za spavanje, pa se vraćam. |
 |
15.12.2005., četvrtak
ima li to neke veze sa punim mjesecom
danas mi je tako neki bad day. ako napišem post na poslu vjerojatnost da će se izgubiti ili izbrisati je 99,99%. ne kužim zašto. valjda zato što na poslu radim nešto što nije u mom superširokom opisu radnog mjesta. nakon izgubljenog posta sljedeće što sam izgubila je pola očekivane božićnice. Grrrrrrr.... uz to je šef došao sav nabrijan i pun negativne vibre. hoću doma, hoću prespavat ovaj dan, ali ne... popodne sam provela kupujući poklone klincima i vratila se sa otečenim nogama. pozitivno u ovom danu je što sam uspjela pronaći poklone koje sam tražila tj. koje su oni tražili. i evo pri kraju dana problemi sa blogom. valjda je opet pao sistem. nadam se da neću izgubiti i ovaj post. najpametnije mi je idem spavat, ali prije toga moram obaviti svakovečernje rituale. grafit: POVUCI SE U SEBE I OSTANI TAMO. |
14.12.2005., srijeda
|
UTJEHA KOSE Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, Sve što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa, Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. ANTUN GUSTAV MATOŠ potresena sam danas viješću o tragičnoj i preranoj smrti Frane. nisam na žalost čitala njegov blog, ali su me duboko dirnuli neki njegovi postovi, pogotovo zadnji i njegovi komentari koje sam danas pročitala. pridružit ću se molitvi večeras u 22.00. neka mu duša mirno sniva. |
13.12.2005., utorak
 Nemojte me slijediti - zalutala sam. Listam neke svoje stare bilješke, ustvari malo su moje, više su tuđe, ali su mi bile drage i onda i sada. |
12.12.2005., ponedjeljak
|
nije da sam potpuno zadovoljna novom oblekom mog bloga, ali s obzirom da do prije neki dan nisam imala pojma o blogu ovo je ipak napredak. čestitam si za početak dotjerivanja. još kad bi me krenula i inspiracija u pisanju... |
10.12.2005., subota
|
opet sam si jednim krivim klikom obrisala ono što sam napisala. odustajem za danas i vračam se čitanju blogova. ima dosta blogova u kojima se prepoznajem, tj. kakva sam bila do prije par godina dok nisam upala u ovo čudno stanje ravnodušnosti. kako se čovjeku može dogoditi da izgubi sebe? nestala sam, sve moje strasti, sav moj optimizam, sve moje želje. sada samo živim i odrađujem ono što moram. da li mi se poremetila neka kemija u mozgu? ali, kako nada umire posljednja i ja se nadam da ću se izvući iz ove apatije. možda mi u tome pomognu i stvarno predivni i zanimljivi blogovi na koje nailazim. |
02.12.2005., petak
|
ma slušam ovu priču o kandidatkinji za dječju pravobraniteljicu. još jedno spletkarenje na djelu. ma ne znam šta da mislim. ja bih raspustila sabor jer mislim da nam uopće ne treba. koja hrpa kretena koji bi trebali raditi na tome da nam bude bolje. može li mi netko objasniti čemu služi taj sabor osim da si oni koji uspiju upasti u njega preko nekakvih glupavih lista osiguraju veliku plaću, dnevnice, nebulozne benificije i naravno bogovsku mirovinu. ma dođe mi da VRIŠTIM, pazi sad onog Stazića, on sada ne zna zašto ga je gledateljica koja je nazvala prozvala. valjda nije oprao uši pa nije čuo ili mu je ego toliko velik da je od svega što je rekla čuo samo svoje ime. trebalo bi osnovati stranku kojoj bi cilj ne bi bio ući u sabor nego ukinuti ga jer sabornici samo troše našu lovu. ono što sam ja imala prilike vidjeti, a nagledala sam se saborskih sjednica dok sam bila na porođajnom oni samo lupetaju i prepucavaju se. svako toliko netko od njih zablista tipo Kain - ono slušaš ga i misliš: ma bravo, pa ti kao da mi čitaš misli, ma super - i onda vidiš vraga dođe do glasovanja i on glasa protivno svemu što je govorio. ma njega bih prvog zgazila na cesti da mi se nađe na putu. zna se da je politika kurva ali baš toliko očito. obično se kurve skrivaju od TV kamera. iz tog vremena kada sam pratila saborske sjednice nakon pobjede koalicije (ono sa SDP-om) ostala mi je žgaravica i problemi sa želucem koji me još uvijek prate jer je od onda na žalost situacija u našoj maloj državici krenula sa gorega na još gore. meni se npr. plaća nije bitno promijenila u zadnjih 7-8 godina, ali je zato sve poskupilo valjda 100-200%. završit ću s ovim jer mi se već želudac buni. dobro je što se mogu igrati sa ovim vremenom objave. laku noć. |