UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
potresena sam danas viješću o tragičnoj i preranoj smrti Frane. nisam na žalost čitala njegov blog, ali su me duboko dirnuli neki njegovi postovi, pogotovo zadnji i njegovi komentari koje sam danas pročitala. pridružit ću se molitvi večeras u 22.00. neka mu duša mirno sniva.
Post je objavljen 14.12.2005. u 21:08 sati.