Na rubu ...
14.12.2005., srijeda
|
UTJEHA KOSE Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, Sve što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa, Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. ANTUN GUSTAV MATOŠ potresena sam danas viješću o tragičnoj i preranoj smrti Frane. nisam na žalost čitala njegov blog, ali su me duboko dirnuli neki njegovi postovi, pogotovo zadnji i njegovi komentari koje sam danas pročitala. pridružit ću se molitvi večeras u 22.00. neka mu duša mirno sniva. |